POSLJEDICE IMIGRACIJE NA PRIMJERU ZAPADA
Toni Šušnjar
Nacionalna država je osnova demokracije, i zbog toga ju globalističke elite neprestano napadaju svim mogućim oružjem. Tu, naravno, spada i imigracija. Svjetska elita, vodeći političari, biznismeni, birokrati i bankari su – zahvaljujući lakoći putovanja i komunikacije – postali ekstremni kozmopoliti. Sebe vide kao posebnu društvenu klasu, i imaju više zajedničkoga sa drugim članovima svoje kaste nego sa vlastitim manje uzvišenim zemljacima. Nacionalna država, sa svojim ograničenjima protoku kapitala, sa obvezom lojalnosti izvan vlastite kaste, je svjetskoj eliti smetnja. Globalna elita zbog toga nacionalnu državu i demokraciju želi zamijeniti autokratskom svjetskom vladom. U mentalnom svijetu elita, globalna država bi ukinula rat, jer više ne bi postojale nacionalne države koje bi mogle ratovati. Zajednička pravila bi osigurala pravednost.
No taj sustav, u koji ljevica toliko žarko vjeruje, je čista magla. Nacionalna država je osnova demokracije zato što samo monokulturalna, donekle etnički homogena država može osigurati unutarnju koheziju potrebnu za uspostavu decentraliziranog i kaotičnog političkog sustava kao što je to demokracija. Svjetska vlada može biti isključivo totalitarno megacarstvo kojim će vladati neizabrani činovnici i neodgovorni birokrati. Isti je i ne mogu vidjeti kao išta drugo osim besplatnog ego-tripa (besplatnog, jer će opresiju financirati niže klase koje će ju i trpjeti), u kojem narod ne će moći učiniti ništa protiv „benevolentnih“ diktatora. No u narodu će poljedica biti frustracija i ljutnja, koja će se manifestirati kao nemir i građanski rat – posebice u nestabilnim, kontradiktornim multikulturanim društvima.
Ljevica također vrlo očito ne razumije, ili zanemaruje, posljedice imigracije na narod kojeg – navodno – štiti. Slogan koji su ljevičari vikali u potporu otvorenih granica – “Si, se puede” (“Yes, we can! / Da, možemo!”) – izvorište ima sa Cesarom Chavezom, utemeljiteljem sindikata farmerskih radnika. Kada je Chavez stvorio taj slogan, on je značio “Da, možemo zatvoriti granice.”. Chavez je shvatio da su globalizacija, otvorene granice i transnacionalni kapital prijetnja radniku i radnoj klasi, da vode u novo robovlasničko društvo jer kapitalisti uvijek mogu iskoristiti jeftinu imigrantsku radnu snagu kako bi prisilili sindikate da pristanu na otpuštanje ili na smanjenje plaća. Chavez je sam slao članove sindikata da hvataju i – po potrebi – prebijaju ilegalne imigrante.
Posljedice imigracije su očite na primjeru Zapada. Najlakše ih je proučiti na dva polja: području gospodarstva (kojim se bavi tradicionalna ljevica) i području naslijeđa (koje je fokus tradicionalne desnice).
Na gospodarskom polju, imigracija – legalna ili ilegalna – vodi do otpuštanja i pada plaća. Nakon masovne imigracije Kubanaca u Floridu 1980., prosječnom američkom radniku u Miamiju je plaća pala za punih 30%. Prije toga je Kalifornija odbila primiti 500.000 Vijetnamaca jer je bilo očito da ne može zbrinuti niti milijun nezaposlenih koje je tada imala.
Na području naslijeđa, jedina posljedica masovne imigracije može biti njegovo uništenje – potpuni kulturocid i genocid postojećeg stanovništva. Europu se trenutno kolonizira bliskoistočnim i afričkim stanovništvom po modelu Trojanskog konja.
Posljedica raširenog multikulturalizma, posebice u vidu uvoza stanovništva koje nema ničeg zajedničkog sa starosjediocima i već je samo po sebi sklono sukobima, mogu biti jedino beskonačni sukobi. Ukoliko bi se prije toga stvorila kritična masa imigrantskog, posebice muslimanskog, stanovništva, krajnji rezultat će biti genocid i/ili podčinjavanje starosjedilaca od strane doseljeničkog stanovništva. Ako se taj scenarij ne ostvari, mješovito, sukobima sklono društvo će osigurati plodno polje za uspostavu Sjedinjenih Država Europe, po modelu SAD-a.
No taj bi scenarij lako mogao dovesti do uspostave limesa. Ne slažu se sve države ni političari sa imigracijom i nasilnim brisanjem europskih identiteta. Političari poput Viktora Orbana odbijaju kulturocidnu imigracijsku politiku Europske unije. No sama Europa ju ne može odbiti jer je, posebice na Zapadu, izgubila identitet, rastočila ga multikulturalizmom i New Age poganstvom. Limes, nova “željezna zavjesa”, bi dijelio kršćanske, tradicionalne demokratske države od naglašeno islamiziranih progresivnih globalističkih tvorevina nastalih na ruševinama multikulturalnog eksperimenta.
Ukoliko se u zapadnoj Europi dogodi potpuna zamjena stanovništva (tj. genocid), to više neće moći biti onaj stari kontinent, kao što ni brod kome su sve daske zamijenjene više nije onaj stari brod. No čak i u okviru građanskog nacionalizma, koji ima stajalište suprotno navedenom, Europa ne radi dobar posao: sama sebe ne cijeni, pa se ni imigranti ne mogu integrirati. Na kraju, najvjerojatnije je da će se u zapadnoj Europi dogoditi zamjena stanovništva, dok bi se istočna Europa možda mogla i ograditi od useljavanja.
No prije toga će doći do sukoba starosjedilačkog stanovništva sa pridošlicama, možda i do razine građanskog rata. Sukobi se već događaju.
U Njemačkoj su 642 migranta iz samo jednog skloništa u devet mjeseci počinila 1265 zločina. Od toga su bila 53 napada, 13 oružanih pljački, 12 krađa i jedno ubojstvo, te sedam seksualnih zločina. Useljenici koji su u Švedsku otišli u potrazi za boljim životom sada iz države bježe – useljenik iz Hrvatske je otišao iz Švedske u Poljsku jer se u Švedskoj osjećao nesigurno. Čovjek u Parizu je napadnut jer je nosio božićno drvce, uz komentar počinitelja: “Ovo je što radimo sa nevjernicima”.
No suvremenu “progresivnu” ljevicu nije briga za to. Nije ih briga za radnike i “radnu klasu” koju predstavljaju – jer nacionalizam i nacionalna država su jedini načini da se radna klasa izbori za bilo što. Suvremena ljevica su kulturni marksisti, i što je možda još važnije, koriste imigrante kako bi dobili jeftine glasove. Do vlasti im je stalo toliko da su u ime kupovine (uvoza) glasova spremni uništiti vlastita društva.
HOP
