Naziv HARAVAČA nam pokazuje da su Harvači govorili slogovnim jezikom, a kako druga pisma nisu imala sva haravačka slova, a možda ni sve glasove, došlo je do promjene tog naziva. Riječ HARAVAČA je označavala nevidljivog Boga. U toj civilizaciji sunce se izvorno zvalo HARA (RA) dok se planet zemlja zvao VAČA (ASA). Ti Harvači su postali misionari i taj jezik se širio Mediteranom, a odatle prema Indiji. Danas se taj jezik naziva SANS-KRIT. Cilj ovog teksta je pokazati kako preko starijih pisama i pravopisa možemo bolje razumjeti predgrčke i predromanske civilizacije nego preko zapisane povijesti. Naziv HARAVAČA nije mogao nastati od naziva TILAS, ali nazivi TILAS ili TILAG su mogli nastati od naziva HARAVAČA suglasničkim pisanjem na semitskom pismu, ako poznajemo razlike između ta dva pisma i načina pisanja.HARVAČI su prvi u jezik uveli današnje vokale kao poluslogove, pa su od riječi, recimo, RAMA nastale nove riječi REMA, RIMA, RUMA i ROMA. Nakon toga su dvoslogovne riječi dobivale treći i četvrti poluslog, a tako su nastajale nove riječi koje mi danas ne prepoznajemo jer su danas napisane suglasničkim pismima koja nisu imala sva slova za haravačke glasove pa su ih zamjenjivali drugim slovima ili ispuštali. Uzmimo haravačku riječ VARAHA, koja je postala VARAH, pa VARH i koju danas pišemo VRH. To je razlog zašto mi danas teško razumijemo predgrčku i predromansku etimlogiju i semantiku današnjih hrvatskih i europskih toponima niti razumijemo poimanje Boga. Kako onda možemo razumjeti da su Hrvati na ovim prostorima živjeli prije Grka i Latina, a to nam pokazuju grčka i rimska mitologija. Što je kod starih Grka značio sufiks ARIS kojeg surećemo kao prefiks u imenima grčkih filozofa, pjesnika i dramaturga? Što je onda značila riječ HARAVAČA? Riječ haravača je označavala nevidljivog ali prisutnog boga. Nevidljivi bog je bio JAHVE (ČAVA), a ta riječ je dobila značenje Sunce i zamjenila stariji naziv HARA (RA).
Preko suglasničkog pisma su nastajale mnoge čakavske riječi. Mi danas uopće ne znamo što je značila riječ ČAKA, a od nje su nastale riječi ČEKA, ČIKA, ČUKA i ČOKA. Međutim, njezino izvorno značenje prema sanskritu je bilo PROMJENA, odnosno, PROMENA ili PROMINA. Što je značila promjena? Kako je riječ HARA zamjenila semitska riječ ČAVA koja se još pisala JAVA i koja je dobila značenje SUNCE. Od riječi ČAVA su nasatale današnje riječi za sunce u svim europskim jezicima: SUN, SONNE, SUN-ce i SOLE (HALA = HOLA = COLA = SOLA = KOLA = GOLA =JOLA). Koliko ovakvih imena i prezimena susrećemo danas na Balkanu? Ovo nam pokazuje da su ove europske prostore naselili doseljenici sa Levanta koji su pripadali civilizaciji haravača, ali su bili semitizirani.
No, sada ću se vratiti zadarskom arhipelgau. Na tom arhipelagu u antici je bilo rašireno prezime TELAČA, odnosno, TELAC koje su mnogi mijenjali zbog današnjeg značenja riječi ”telac”. Prije toga to prezime je bilo HELAVAČA, odnosno, Celavaca, a to nam pokazuje da su ove prostore naselili ETRURCI sa Levanta, koji su još poznati kao LIBURNI, a stari Grci su južne Liburne nazvali ILIRI. Oni su se kao Hrvati sa Levanta na ove prostore naselili pred više od 12 tisuća godina kad se sjeverni dio Europe počeo odmrzavati i ujednili se sa domicilnim Harvačima iako su bili semitizirani..
Slično možemo slijediti sve promjene koje su nastale nametanjem kršćanstva. Zbog kršćanstva se mijenjao i jezik, a za nas je karakterističan crkveno slavenski kojeg nam je nametnuo kršćanski Rim, a postojale su dvije redakcije na Balkanu: hrvatska i bugarska. Jedino preko jezika se mogla mijenjati svijest i religija. Vuk Karadžić je uspio bugarsku (torlačku) ijekavicu i hrvatsku jekavicu prilagoditi srbijanskoj ekavici, a to su prihvatili ilirski intelektualci koji su bili političari. Hrvatska redakcija je bila nametnuta nekršćanskim Hrvatima u Crvenoj Hrvatskoj dok su kristijanizirani Hrvati govorili akavicom, ekavicim i ikavcom. Očito, od haravače su nastali svi slavenski jezici, a haravaču je ukinulo kršćanstvo iz poznatih religijskih razloga. Srbijanci su bez dublje jezične spoznaje u pravu kada kažu da je hrvatski jezik nastao od srbijanskoga, a mi te zablude iliraca ni danas ne želimo izmijeniti. Međutim, ako želimo sačuvati naš predantički i današnji identitet, to bi morali učiniti.
Naziv TELAS ili ELAS se izvorno pisao HELAVAČA. Očito sa glasom i slovom V koje stari Grci nisu imali, kao ni glas H. Oni su glas V kao Semiti zamjenjivali glasovima F, P, M, B i na koncu sa O, a najviše su ga ispuštali. No, mnogi Hrvati ne znaju da se Dugi otok u antici zvao Tilagus, što je nastalo od straijeg naziva Telagus, odnosno, Elagus. Naziv Elagus je starogrčki jer oni nisu imali slovo za glas H, koje su pisali slovom E ili slovom T na starogrčkom suglasničkom pismu. Ranije na Levantu glas H se pisao slovom A, a to nam pokazuju nazivi ALVA, ALFA, ALPA, ALMA, ALBA Ili ALOA. Međutim, izvorno Dugi otok se zvao HALAVAČA. Zašto HALAVČA. Razlog je što su Semiti glas R u početku pisali slovom L. Slično se dogodilo u kirilici gdje se glas B piše haravčkim ili glagoljičkim slovom R. Razlog je nametanje nove religije.
Ovako se mogu analizirati svi stariji toponimi i antroponimi u zadarskom arhipelagu i šire koji su obično grčko latinski pa se misli da Hrvati ovdje nisu živjeli prije 7. stolječa. Uzmimo primjer prezimena Telac koj je nestalo isto kao i naziv otoka TELAG-us, odnosno, TILAG-us. Naziv TELAČ se još u staroj Grčkoj odrazio i kao TELAS, a znamo da je naziv TELAG ili TILAG romansko latinski jer su Latini izvorno glas Č zamjenjivali glasom G. Od naziva TELAS je nastalo prezime TELAS-man ili TELES-man koje je slavenizirano u TELESMAN-IĆ. Odatle i naziv TELEČICA, odnosno TELAŠČICA. Znam da će se na ovo smijati orjunaši i jugoslaveni, dakle, vukovci, ali ovim bi se treabali pozabaviti hrvatski jezičari, posebice etimologičari i semantičari.
Na koncu još jedan vapaj: Pokušajmo se vratiti hrvatskim suglasničkim govorima: akavici, ekavici, ikavici i čakavskoj jekavici. Jako je bitno znati da je upitna zamjenica ČA nastala od riječi ČAVA isto kao i zamjenica KAJ, a od zamjenice ČA je nastala ruska zamjenica ČTO (ŠTO), a sve ovo nam samo potvrđuje da je u Europi nekada cvjetala haravačka civilizacija koja se zaleđivanjem sjevera Europe premjestila na Levant, a nakon odmrzavanja se vratila u Europu.
Srećko Radović
