Kao slikarski kolorist prezirem činjenicu da u Hrvatskoj ne postoji ništa što Plenki naziva “političkim spektrom”. On ionako stvara i dopušta samo političko sivilo jednoumlja.
U ove dane kada su nam sva srca u Vukovaru, elitne niškoristi tzv. kulture na radiju raspravljaju o “govoru mržnje” i ostalim levičarsko-jugonekrofilskim izumima.
Voditeljica Jasmina Popović predlaže, a gost književnikPavao Pavličić usvaja. Tako to parlamentarno levičarski izgleda: uvijek pozoveš u emisiju članove vlastite partije, pa se civilizirano slažete u svemu…
Pavličić bi osim toga izbacio različite riječi i izraze iz upotrebe, jer je dovoljno reći npr. da netko “nije dobar”, ne treba se odmah reći da je “smeće”, kaže stručnjak za jezik iz Orwellove 1984. Dakle, kada netko ponovno polije levičare ili (daj Bože) nesposobne i pokvarene političare fekalijama, nemojte to u medijima nazvati “govnom”, nego “otpadnim ili suvišnim izlučevinama”. Isto smrdi, a ispast ćete napredni.
Ako ste nezadovoljni levičarskom političkom i intelektualnom elitom i to im dali do znanja već milijun puta i sa stotinama prosvjeda, a oni se svejedno oglušuju na sve – prihvatite to i budite fini. Ne smijete izgubit živce i upotrijebit riječi koje točno opisuju pokvarenost elite i vaše nezadovoljstvo.
Pavličiću, velika je razlika između ljudskog smeća i nedovoljno dobrog čovjeka. Otprilike ista kao i između bijednog piskarala i osrednjeg književnika. Hrvatski jezik je nevjerojatno bogat. Ne smijemo već dugo pisati da je neki Srbin silovao u Vukovaru jer to širi mržnju prema Srbima, a po Pavličiću taj Srbin nije zvijer, smeće, već morate te ga nazvati nedovoljno dobrim čovjekom!
Tugujem. Svijeća gori. Nitko od mojih nije nastradao u prošlom, obrambenom ratu, ali me to ipak označilo zauvijek, otvorilo ranu koja ne zacjeljuje. Ne mogu ni zamisliti kako je onima koji su preživjeli pakao u Vukovaru, ne mogu ni pojmiti tromjesečno zvjerstvo koje su pretrpjeli Vukovarci i njihovi beskrajno hrabri branitelji, potonjih oko tisuću i pol, protiv nasilja 30.000 koliko su brojale snage agresora, JNA okupatora i četnika. Zvjerski mučiti i pogubiti ranjenike i civile, djecu, žene, čak i trudnice nakon pada Vukovara, ne, ne može se to pojmiti. Zločin protiv jednog naroda, zločin protiv čovječanstva… da bi na kraju, nakon skoro 3 desetljeća, prolazili kalvariju od tih istih četnika i velikosrba koji nas nazivaju ustašama. Po Pavličiću nedovoljno dobrih ljudi…
Gledati dan prije Pupovca u Vukovaru, znati njegove laži, pokvarenost… vidjeti kako ona Brnabićka kaže kako nije bilo masovnog zločina u Srebrenici jer su valjda sami sebe poubijali… ma užas… Svakog dana se o tome treba govoriti, svakog!
Prije 3 godine sam prvi put bila u Vukovaru, baš u ovo doba godine… razboljela sam se skoro od tuge, tjedan dana poslije sam bila nijema od strave… Dok se ne riješimo neokomunista i jugonekrofila, dok ne provedemo lustraciju, ta strašna hrvatska rana neće zacijeliti. I svaki dan treba govoriti o tome, nema nam druge..
Dosta je jadikovanja i kukanja. Sjetite se: da su naši pali heroji i veterani kukali, politizirali i relativizalirali, a da nisu nesebično i bez kalkulacija dali najbolje od sebe, danas ne bi bilo nikakve Hrvatske, pa ni ovakve…
Za njezino propadanje zbog nametnutih okova, laži, besramne pljačke koju svi dopuštamo, i iskrivljenja ili nepoznavanja povijesti koju i dalje takvu toleriramo, krivi smo mi svi.
Kada birate svoje zastupnike u saboru i političare, nemojte u ovo internetsko doba gledati na njihove selfije ili PR, gledajte radije na njihova djela. Pamtite. Zapamtite njihove riječi prije i poslije izbora. Birajte one koji će sigurno riješiti ono što vas najviše muči. Kada vidite da to ne čine i da su vas iskoristili, odbacite ih nakon prvog prijestupa baz oklijevanja. Ne dajte im drugu šansu. Nisu je ni naši branitelji dobili u ratu. I nemojte birati manje zlo, jer je to samo podržavanje agonije.
Ingrid Runtić
HOP