Drago Pilsel, domaći Ghostbuster koji se specijalizirao na lov na ustaše kojih odavno nema, dobio je snažan vjetar u leđa na hrvatskom radiju koji ističe njegovu novu knjigu „Povratak Adolfa Pilsela“ na Interliberu.
U knjizi Drago Pilsel navodno preobraća svojeg oca Adolfa, nekadašnjeg tjelohranitelja Pavelića u Argentini, znači gorljivog ustaše – u poklonika južnoslavenskog bratstva i jedinstva i, posebice, Pupovčevih „Novosti“ koji skrušeno pohodi Jasenovac i moli valjda za oprost što je ikada sebe nazivao Hrvatom.
Drago Pilsel naravno uvijek ima odstupnicu u liku i djelu svojeg brata poginulog u Domovinskom ratu braneći Hrvatsku. Tako se osigurao od toga da mu bilo tko može prigovoriti da je ustvari postao četnički zagovaratelj. Osim svega i na stranu „obraćenja“ oca o kojemu možemo dvojiti (kao i o čitavoj ovoj idiotskoj SF priči), Pilsel i dalje agresivno i bestidno promovira lako provjerljive laži.
Prije samo mjesec dana, Pilsel je objavio članak pun bijesa i mržnje koje je kamuflirao ponekom latinskom opaskom ni više ni manje nego protiv blaženog Alojzija Stepinca, svrstavši se tako u redove SPC-a, koju kako znamo krase poglavito nekadašnji teroristi i četnički huškači.
Više od 100 godina traje taj teror velikosrpstva, a Pilsel se kao „pokajani Hrvat“ pridružio njihovim nastojanjima da ocrne Hrvate, krivotvore njihovu povijest i jednostavno sve Hrvate (i one prije kao i one danas) baci u jamu „ustaštva“ te im zatre ime. Jedina je mogućnost iskupljenja Hrvata (kao i Pilselovog oca) revno čitati ono smeće od novina“Novosti“, prepuno laži i mržnje prema svemu hrvatskom. U svom spornom članku u Autografu.hr objavljenom 08.10.2018., izjavljuje mutikaša Pilsel da je Stepinac „tek koncem 1943., naravno prekasno, osudio rasizam“.
To je čista laž jer je Stepinac već petnaestak dana nakon proglašenja NDH, naime 14. svibnja 1941. poslao Paveliću prosvjedno pismo slijedećeg sadržaja: »Ovaj čas primio sam vijest, da su ustaše u Glini postrijeljali bez suda i istrage 260 Srba. Ja znam, da su Srbi počinili teških zločina u našoj domovini u ovih dvadeset godina vladanja. Ali smatram ipak svojom biskupskom dužnošću, da podignem svoj glas i kažem, da ovo po katoličkom moralu nije dozvoljeno, pa Vas molim, da poduzmete najhitnije mjere, na cijelom teritoriju Nezavisne Države Hrvatske, da se ne ubije nijedan Srbin, ako mu se ne dokaže krivnja radi koje je zaslužio smrt. Inače mi ne možemo računati na blagoslov neba, bez kojega moramo propasti.« Pilsel se poziva na vjerodostojnost fra Aleksa Benigara kao izvora i katoličkog biografa, ali je namjerno previdio ovaj Stepinčev tekst okružnice poslane svećenstvu (izvor Benigar) te iste 1941. godine: »Kada dođu k vama osobe židovske ili pravoslavne vjeroispovijesti, koje se nalaze u smrtnoj opasnosti, pa zažele konvertirati na katolicizam, primite ih, da spasite ljudske živote. Ne zahtijevajte od njih nikakvo specijalno vjersko znanje, jer pravoslavni su kršćani kao i mi, a židovska je vjera ona, iz koje kršćanstvo vuče svoje korijene. Uloga je i zadaća kršćana u prvom redu spasiti ljude. Kada prođe ovo vrijeme ludila i divljaštva, ostat će u našoj Crkvi oni, koji budu konvertirali zbog uvjerenja, dok će se ostali, kada opasnost prijeđe, vratiti u svoje.«
Svaki bedak bi uvidio koliko je čovječna, politički mudra i dalekovidna ova Stepinčeva preporuka svećenstvu. Svatko, osim mržnjom prema Hrvatima i Stepincu zadojenog Pilsela, koji čak tvrdi da je „Stepinac politički nedovoljno mudar i za politiku potpuno netalentiran čovjek“, i to jer se krvoloku Titu nije dodvorio.
Pilsel ide još i dalje pretvorivši tog zločinca Tita u katolika, dok postoje nepobitni dokazi očevidaca partizana da je Tito u svojim pohodima šumama uza sebe trpio jedino srpskog pravoslavnog popa. Katoličke je na primjeru njihovog poglavara kardinala Stepinca, proganjao, uhićivao i zatvarao (da ne spominjem koliko je katoličkih svećenika i fratara dao svirepo ubiti). Po Pilselu, Tito se borio za katoličku crkvu Hrvata, a protiv Vatikana (?!). Kada povežemo neke tvrdnje iz knjige Drage Pilsela i iz ovog opskurnog i traljavo istraženog članka o Stepincu, ispada da se Pilselu s jedne strane Pavelić gadi jer je kukavički pobjegao, ali mu se s druge strane gadi i Stepinac jer je usprkos upozorenjima Vatikana ostao i dijelio sudbinu svojega naroda.
U principu, Dragi Pilselu se gadi sve što ima bilo kakve veze s Hrvatima, a upravo nekritički obožava sve što ima veze sa Srbima. Drago Pilsel valjda računa na to da nam se svima u takvoj mjeri ogadilo njegovo pisanje da se više niti jedan Hrvat neće upustiti na mučno čitanje njegovih monstruozno lažnih konstrukcija, pa će to samo tako proći „ispod žita“ kao istina. No, ovoga puta se prevario. Izbjegavam njegove prostačke izljeve na facebooku, ali Bog (u kojeg on u svojoj lažljivosti i pokvarenosti ne vjeruje), uvijek nađe načina…
Tako sam sasvim slučajno uključila radio, poslušala prilog o Pilselovoj knjizi te potom na internetu naišla na njegove „stručne“ nebuloze o blaženom Stepincu, za kojega svaki pošteni Hrvat zna i osjeća da je svetac. Titoista Pilsela (bez obzira što i tko mu je bio otac) možemo zajedno s Frljićem, Pupovcem i sličnim agitatorima velikosrpstva uputiti u Beograd, u krilo lažljive i nelegitimne SPC, koja već 100 godina radi na ostvarenju velike smrdije, zajedno s ostalim pokvarenjacima i lažljivcima koji su se već zaputili tamo gdje im je ustvari i mjesto.
Reći ću samo još da je prema procjenama UDBA-e (i usprkos njoj), od početka pa do kraja dana sahrane blaženog Alojzija Stepinca (11.02.1960) kroz zagrebačku katedralu prodefiliralo 20.000 vjernika. Da je Pilsel u to vrijeme “djelovao”, radio bi za UDBA-u i proglasio ih sve ustašama.
Ingrid Runtić
HOP