Renomirani psihijatar: Emmanuel Macron je opasan psihopat!
Prof. Dr. Adriano Segatori analizira u svom inervjuu za ERTV (21. svibnja 2017.) vrlo upitni psihološki profil Emmanuela Macrona, tada predsjedničkog kandidata, a sadašnjeg francuskog predsjednika:
„Moja analiza Emmanuela Macrona se bazira na slici dobivenoj iz njegove službene biografije te iz dostupnih video zapisa. Mladi Emmanuel Macron je u dobi od 15 godina pretrpio seksualno zlostavljanje od strane svoje učiteljice francuskog koja je tada imala 39 godina. Umjesto ružičasto obojenih priča o velikoj ljubavi okrunjenoj kasnijim brakom radi se o pojednostavljeno rečeno bračnom „popravku“ kako bi se ispravilo prethodno seksualno zlostavljanje. Psihičko i fizičko zavođenje je preuranjeno zaustavilo Macronovo sazrijevanje usred procesa adolescencije. To što se dogodilo prelazi tabue i prelazi sve granice. Granica je definirana tabuom. Zbog toga je prva posljedica toga doživljaja u psihi mladog Macrona rezultirala uvjerenjem da je sve dozvoljeno. Macron je već tada pripadao višoj klasi Pariza.
Važno je istaći slijedeće; da se kojim slučajem takav incident dogodio nekom djetetu u siromašnom ambijentu i i proleterskom sloju, u društvenom okružju kojeg Macron toliko prezire, to dijete (tj. Macron) bi završilo na socijalnoj skrbi i pod nadzorom socijalnih službi, njegova karijera ne bi ni započela, a Brigitte Macron bi završila u zatvoru. To je tužna istina. Ovdje se ustvari suočavamo s problemom pedofilije. Kada su jednom tom epizodom seksualnog zlostavljanja razbijene granice tabua, osjećaj svemoćnosti kojeg inače svako dijete posjeduje, kod Macrona je potenciran i ohrabren, i to do takvih razmjera da je sasvim prekrio realnost. U Macronu se potvrdio osjećaj svemoćnosti ne umanjujući njegove značajne intelektualne sposobnosti, ali ga je doveo do prelaženja drugog ekstremnog limita. Parados leži u tome što on izgleda patološki normalno, dok se ustvari radi o čistom narcizmu. Macron od mladih nogu razvija ambiciju bez granica. On je ovisan o tome da bude u centru pozornosti i da mu se drugi dive jer time kompenzira svoj kompleks inferiornosti.
Suočavamo se s tri paradigme koje definiraju određen tip osobnosti: 1) ideja o tome da ne postoje granice, 2) osjećaj (iluzija) neograničene moći koji potječe još iz njegovog djetinjstva i koji je još ojačao u zreloj dobi, 3) narcizam kojeg možemo definirati kao zloćudan.Ove tri paradigme čine psihopata. Psihički, Emanuel Macron ima strukturu psihopate. Pri tome, riječ „psihopat“ se ne smije tumačiti kao uvreda. Poznata američka psihoanalitičarka Nancy Mac Williams je u svojim tekstovima jasno objasnila da psihopat može dostići najviše razine državne (SAD) administracije. Dakle, psihopat naravno može biti izopačen, ali dobro organiziran pojedinac u kulturološkom, intelektualnom i društvenom smislu. On može ući u političku ili ekonomsku elitu, kao što je i ovdje slučaj. Psihopata čine mnoge karakteristike kao što su: fascinacija površnim stvarima, sposobnost privlačenja, problemi u konfrontacijama koje smo mogli jasno vidjeti u histeričnim izljevima Macrona – kada mu se ne dive ili kada se istaknu njegove slabosti. Ta histerija je izražena u njegovoj težnji ka teatralnim nastupima koji nas podsjećaju na njegovu osobnu epizodu u životu s učiteljicom i zavodnicom koja ga je naučila kazališnim (teatralnim) tehnikama. Psihopat nije oslonjiv, ali uspijeva zahvaljujući fascinaciji kojom operira kako bi uvjerio sugovornika. On se ne kaje, ne posjeduje osjećaj žaljenja. Kada Macron govori o siromašnima ili vrijeđa proletarijat „sjevera“, on ih reducira na „pušače i alkoholičare“, kada Macron degradira žene govoreći o njima da su glupe i neznalice, pokazuje ponašanje koje je savršeno objasnio Jacques Lacan, veliki francuski psihoanalitičar. Istina je da Macron nije svjesno želio to reći, no tu njegova podsvijest govori umjesto njega. Zato što on vjeruje u to što govori i nije se u stanju zaustaviti da to ne kaže. Kada se Macron brani modificirajući smisao svojih izjava u kojima omalovažava druge, on ne pokazuje kajanje jer se ne osjeća krivim.
Nema sumnje da je Macron kao i svi drugi psihopati, izuzetno opasan. Američki intelektualac specijaliziran u tim, recimo tako, poremećajima dobro integriranih osoba iz utjecajnog društva i elita, je rekao i napisao slijedeće: „Serijski ubojice uništavaju obitelji, dok psihopati koji se nalaze na istaknutim političkim i ekonomskim pozicijama uništavaju društva.“
Macron je opasan zato što vidi sebe kao neospornu veličinu, zato što ne voli Francusku i ne bori se za dobrobit građana Francuske, zato što neizmjerno voli samo sebe i bori se samo kako bi zaštitio fragilnost vlastitog identiteta. Konflikt između njega i Marianne LePen nije samo konflikt na političkom nivou. On jednostavno ne može prihvatiti da Marianne, žena, bude predstavnica Francuske i njegova oponentica.
On ima potrebu za bolničarkom, dadiljom, za bilo kojim drugim oblikom relacije s nekom ženom, jer je sve drugo njemu izuzetno teško prihvatljivo. Takva psihička fragilnost Macrona je izuzetno opasna, jer, kao i svi drugi psihopati, on radi samo za sebe, samo u svoju korist. Za Macrona (a to vrijedi i za sve druge psihopate) su drugi ljudi samo instrumenti pomoću kojih ističe vlastitu veličinu. Time želim pojasniti opasnost koju za Francusku u trenutnoj situaciji predstavlja Macron kao predsjednički kandidat“
Čitatelji će pronaći slične psihopatske karakteristike u ponašanju i djelovanju mnogih domaćih političara. Problem je da se preko medija te vrlo očite karakteristike skrivaju, mediji veličaju naše političare i istaknute ljude iz ekonomije, pa i sami sebe, te tako svi zajedno stvaraju ELITU PSIHOPATA koja sustavno desetljećima uništava Hrvatsku, baš kao što Macron sada uništava Francusku. Elitizam je najbolji način obrane psihopata, koji, kao što ste mogli pročitati sud renomiranog psihijatra prof. Dr. Segatorija, RADE SAMO ZA SEBE I NE PODNOSE NIKAKVU KRITIKU.
Pripremila i uredila: mag. Ingrid Runtić
HOP