Antroponimima i toponimima hrvatski jezičari se uopće ne bave mada uz pomoć njih možemo opovrgnuti svaku srbijansku laž

Gospon Mario Nepo Kuzmanić ispravno tvrdi na temelju crkvenih matičnih knjiga da je  ime i prezime Jovanović u Splitu i okolici katoličko i hrvatsko, ali tu činjenicu ne žele prihvatiti mnogi neobrazovani Hrvati, hrvatski intelektualci i mnogi katolici jer za njih su svi pravoslavci Srbi, Srbijanci ili Crnogorci. Očito, mnogi nikada nisu naučili stare hrvatske sufikse IČ, AC ili EC niti sufikse AN, EN i IN. Interesanto je napomenuti da su prezimena SRB, BOSANAC i CRNOGORAC gotovo uvijek hrvatska. Isto tako SAVA je hrvatska rijeka pa bi bilo logično da je i ime Savo hrvatsko. Koliko njih zna da je Venecija nekada imala bizanstku religiju kao i većina gradova na hrvatskoj i talijanskoj obali. Ovi sufiksi nam otkrivaju staru hrvatsku religiju, a njih je kršćanstvo uklanjalo ili mijenjalo.Kod Hrvata je  najraširenije preizime Horvat i Harvač, ali zbog uticaja tuđih pisama i pravopisa mi ih danas ne prepoznajemo. Rašireno je i prezime Kovač i njegove izvedenice Kuvačić, Kovačić i Kovačević, koje su nastale ispuštanjem slova R ili L jer jedino se tako moglo iskorijeniti prijašnju religiju i nametnuti novu. Isto tako SAVA je hrvatska rijeka pa bi bilo logično da je i ime Savo hrvatsko. I Venecija je nekada imala bizanstku religiju kao i većina gradova na hrvatskoj i talijanskoj obali. Ovi sufiksi nam otkrivaju staru hrvatsku religiju i njih je kršćanstvo uklanjalo ili mijenjalo  jer jedino promjenom izvornog jezika se mogla nametnuti nova religija.

Primjerice, sufiksi AN, EN i IN su označavali rod po ocu, a tim istim sufiksima u Crvenoj Hrvatskoj pod bizantskom vlašću je dodan sufiks VIĆ koji je nastao od riječi VIČA jer se na latinskom pisala VITA. U ovu latinsku riječ je umetnut nepostojeći glas J ispred glasa A pa smo tako dobili riječ VITJA koja je postala sufiks VIĆ umjesto VIČ. Slično je prezime JOVIČ postalo JOVIČIĆ, a izvorno ime je bilo JOVA, dok su starija prezimena bila JOVAC i JOVEC. Ovo posljednje prezime se odrazilo kao JOVIČ. Prezime JOVIČ je u Crvenoj Hrvatskoj postalo JOVIČEVIĆ. Ime JOVA je nastalo od imena JOVAN odbacivanjem sufiksa AN ili slova N. Slično je prezime JOVANAC postalo Jovančević. Sufiksi AN, AN i IN su nastali od riječi JANA, a kod germanskih naroda to se odrazilo kao VAN i VON.

Da bi razumjeli nastanak starih hrvatskih imena i prezimena moramo poznavati starija pisma jer pismo je oblikovalo jezik, starije religije i astrologiju. Za današnja europska imena i prezimena moramo poznavati nacionalne pravopise da bi ih vratili njihovu izvoru.

Ime Jovan je nastalo od imena ČAVAN, a to je riječ ČAVA kojoj je dodan sufiks AN koji je stao za riječ JANA koja je značila rođenje. Riječ ČAVA je semitska i nastala je semitskim čitanjem riječi VAČA, koja je označvala zemaljstvo i bila je simbol žene. Zbog nedostka slova za glas Č u nekim pismima, riječ ČAVAN se pisala AVAN. Ona se odrazila kao OVAN, a OVAN je prvi astrološki znak koji navješćuje proljeće, dakle, rađanje života. U ožujku sunce ulazi u taj znak i vraća se sa južne hemisfere. U tom znaku sunce je uzvišeno, ali nije vladar tog znaka. Sunce je vladar astrološkog znaka Lav. Očito,naziv  ČAVA je označavao Sunce i zamjenio je stariji naziv za sunce HARA ili RA. Kako?

Semiti nisu imali slovo za glas Č, pa su riječ ČAVA pisali JAHVE, dakle JAVA, što se još pisalo AVA. U hrvatskom jeziku JAVA danas  znači svijest. AVA je i ADAMOVA žena, što nam otkriva nepoznavanje izvornog učenja jer sunce je simbol muškosti. Tako je ČAVAN postao JOVAN. Jova je kršćansko ime koje je nastalo od boga Čava, dakle, Jahve ili Jave. Zar se hebrejski kralj nije zvao HEROD, što se na  semitskom pismu pisalo EROD, a odatle i bizantski naziv IRUD koji se sačuvao u Dalmaciji . Ispuštanjem početnih samoglasnika A, E ili I, nastaju imena RADA, RUDA i RODA, a odatle prezimena RADAN i RUDAN, RADIN i RUDIN, te RODAN i RODIN.

Da bi bio uvjerljiviji, pokazat ću kako je nastala riječ ČAVAN i što je označavala. Od nje je nastala današnja  riječ za sunce u svim arijskim jezicima, a kako su svi Slaveni bili Harvači kao i Cermani ili Gemani, onda ova teza vrijedi za sve germanske i slavenske jezike. Riječ ČAVAN se suglasnički pisala ČUN, a ova je postala SUN, SONNE, SUN-CE. U romaskim jezicima riječ za sunce je HOLA (COLA = SOLE). Očito, riječ HARA je postala HOLA. Riječ COLA se odrazila u više inačica, ali sve imaju simbolično značenje koje je povezano sa suncem. U prijašnjoj religiji Sunce je simboliziralo nebeskog boga ili oca, dok je Zemlja simbolizirala zemaljsku božicu ili majku. Nekada, prije kršćanstva, imena i prezimena su davana na temelju astroloških znakova. Kršćanska imena i prezimena su mnogo mlađa i davana su na temelju 4 evangelista i 12 apostola. Četiri evangelista su povezana sa godišnjim dobima i četiri kvadranta u horskopu, a 12 apostola je povezano sa astrološkim znakovima.

Na koncu se moram složiti sa Mariom-Nepom Kuzmanićem da se na temelju imena ili prezimena ne može odrediti današnji etnik. Primjerice, imali smo jednog srbskog sabornika koji se zvao Horvat, što nedvojbeno ukazuje na njegovo hrvatsko porijeklo. Međutim, zbog pravoslavne vjere, on je postao hrvatski Srb. Niti nam katolička ili pravoslavna imena i prezimena mogu otkriti današnji etnik, ali nam mogu otkriti njihov prijašnji. Mi danas znamo da je ime Grgo ili Grego hrvatsko. Od tih imena je nastalo prezime GRGIĆ. To prezime je nastalo u doba Bizanta i označavalo je Hrvate bizantskog obreda. Nakon sloma Bizanta, oni su došli pod jurisdikciju Rima, ali su mogli zadržati bizantski obred. Međutim, etnik SERB je nastao od latinskog naziva za Harvače koje je Cerve, odnosno, Serve. Hrvati su preko latinskog pisma suglansnički naziv CRB pisali SRB, a odatle riječi GRB. Od naziva GoRoB nastaje riječ GROB.

Sve ovo nam pokazuje da se povijest civilizacija skriva u antroponimim i toponima. Međutim, mi vjerujemo da je naš toponim VIŠ nastao od grčkog toponima ISSA. Ako pak znamo da grčko pismo nije imalo slovo za glas V, onda moramo zaključiti da je grčki toponim nastao od starijeg hrvatskog toponima VIŠA. Toliko tajni u antroponimima i toponimima, a hrvatski jezičari  se sa njima uopće ne bave mada uz pomoć njih možemo opovrgnuti svaku srbijansku laž.

Srećko Radović

HOP