Šestorka Hrvata osuđena za ratne zločine iz Herceg Bosne ovih dana su meta Dokumente i famozne Teršeličke i Pusića koji traže skidanje činova svih osuđenih. To je prvenstveno atak na Slobodana Praljka. On je postao legenda koja je prezrela osuđujuću presudu.
Na ovaj način Teršelička zapravo želi dokrajčiti svako sjećanje na Praljka. Zna Teršelićka da na taj način dižu tenzije. Narod je i dalje uz Praljka. Jasno je da Praljak ove zločine ne bi naredio, jer je i sam bio oženjen muslimankom. Nema mržnje prema njima i mnoge je ljude izvukao iz ratne zone.
Vrlo pokvareno kreće napada na “ustaše”u medijima ovih dana, od Pupovca, pučke pravobraniteljice, širi se tzv. panika, a Teršelička dodaje otrova na smrt Praljka i daljnju destabilizaciju Hrvatske, jer zna da Hrvati znaju kako Praljak nije kriv. Sve to događa u trenutku kada se saznaje u Srbiji da je Vučić dao ubiti srpskog političara na Kosovu Olivera Ivanovića. Destabilizacijom Hrvatske želi se očito u medijima skrenuti pozornost sa teške situacije za Vučića. Dođu li albanski policajci do ubojice Ivanovića gotov je Vučić, a to povlači i činjenicu da je Vučić ubojstvom Ivanovića namjestio pušku Albancima.
Konstatacija je točna da je Praljak osuđen nevin. Iste ubojice ubijale su u Škabrnji, Ilijašu i Stupnom dolu. Radi se o 2 vodu koji je iz Ilijaša (BiH) prema uputi šefa kriznog stožera u Ilijašu Ratka Adžića i njegovog bliskog suradnika Joje Tintora krenuo u klanje prema Škabrnji.
Vod je vodio Milenko Radak, vojni instruktor iz Bruške (taj centar za obuku je vodio Dragomir Vasilić u narodu zvan kao kapetan Dragan, a u medijima poznat kao Vasiljković). U jedinici se po surovosti isticao V. Vidović zvani Vaske. Taj će čovjek postati tjelesni čuvar V. Šešelja i A. Vučića. I zbog toga je posebno bitan.
Nakon klanja u Škabrnji Vidović je u pijanom stanju pokazivao uši odrezane od žrtava u benkovačkoj gostionici. Snimke ubijenih pokazali smo sa tablicama ljudi koji su sudjelovali u tome. Fotografije svih ubijenih napravio profesionalni fotograf Tanjuga Vladimir Dobričić zvani Kićo iz Tuzle, danas živi u Beogradu. On je išao iza ubojica i slikao ubijene kako bi svojim pretpostavljenim dokazali da su dobro obavili zadatak. Sva ta dokumentacija pala je u ruke naših službi pa ne stoji činjenica kako nema dokaza u svezi ubojica iz Škabrnje. Ako je naš portal sposoban doći do njih onda je jasno da i službe sve dokumente imaju. Tko sa kime trguje sad je jasno.
Zbog toga će biti prijavljen i uhićen, te odvežen u Knin gdje je bio tri dana u zatvoru. D. Pečanac ispred vojne obavještajne i Z. Tolimir ispitali su ovu ekipu i kada su shvatili da su dio političke mašinerije SDS-a, pušteni su prema Ilijašu. Tijekom ratu u BiH, na potpuno isti način napravili su zvjerstva u Ilijašu. Zbog toga je tjeralica za njima u BiH. Joja Tintor je uhićen i osuđen na zatvorsku kaznu.
To su ponovili u Stupnom dolu za koji snosi krivicu Praljak u Haagu. Akcija je nazvana ‘Lukavac 93’, osmišljena u glavnom štabu vojske RS, točnije u režiji R. Mladića. Akcija nije mogla biti osmišljena u stožeru HVO-u jer taj teren su držali Srbi. Koja bi logika bila ići na teren koji nije za nas bitan već za Srbe? Kako do njega uopće doći? Sve punktove je držala vojna policija RS.
Tko je bio dobar sa Srbima? Zapovjednik HVO-a Ivica Rajić, nekadašnji kapetan prve klase JNA, kojeg su ratni zločinac Beara i ekipa vozili često u Ilijaš, a sastajao se Ratkom Mladićem. Oni se znaju još iz Skopja. Iz Skopja je Rajić kao kapetan prve klase prebačen na Jahorinu u RV PZO. On je sudionik akcije. Zašto?
On i mnogi iz JNA nisu vjerovali da se mogu pobijediti Srbi. Držali su 70% BiH i 30% Hrvatske. Suradnjom su željeli izbjeći očito još jedan Križni put za sebe i ljude oko sebe. Hrvatska strana okrivljena je za cijelu situaciju u toj akciji. To je bio i cilj. Sjetimo se ubojstva žene generala Halilovića (armija BiH) i njenog brata iz obitelji Halilović za koje su muslimani pokrivili Hrvate. Nakon toga ekipa generala Halilovića je počinila znatan broj zločina nad Hrvatima. I to je bilo u srpskoj režiji, a ubojica je bio musliman koji radi za Srbe, Halilović to tek kasnije doznaje. I oni su imali kadra iz JNA sklon Srbima jer nisu vjerovali u pobjedu Armije BiH. I Fikret Abdić je igrao za Srbe.
Danas je prosrpski kadar u našim mediji, mnogi rođaci oficira JNA , magle situaciju iz rata.
Documenta sigurno zna ove činjenice. Naše službe imaju sve činjenice o ubojicama u Škabrnji i potpuno je deplasirano zvati zapovjednika Škabrnje u bilo kakve emisije, koji niti je upućen, niti zna detalje. Treba konačno otvoriti taj slučaj i sprati ljagu sa Praljka. Zamjenik Ulemeka Legije Nenad Šare odavno je propjevao našim službama.
Da su vrh JNA i srpske obavještajne službe u sve zločine umiješane vidi se iz ovih slučajeva, na primjeru ubojstva hrvatske obitelji (9 članova) u samoj Bruškoj od strane Nikole Pupovca isto potvrđuje činjenicu umiješanosti vrha srpskih službi, jer umjesto u zatvor, Pupovac je prebačen u jedinice za specijalne operacije.
Adžić iz šefa ratnog stožera u Ilijašu postavljen je za ministra unutarnjih poslova RS 1993. godine. To je nagrada za zlodjela u Škabrnji. Iz toga je jasno da je srpski režim bio zločinački i genocidan.
O kakvom bolesnom ratu se radi govori činjenica da su iz Zadra i iz JNA na položaje tri različite vojske otišli nekadašnje kolege Perišić, Spasoje Čojić, Petković i Mirsad Ćatić- neki od njih bili su stalno u vezi, a neki od njih i dalje su bili sluge srpskog stratega Perišića koji je za sve ove zločine odgovoran zajedno sa A. Vasiljevćem, izuzetnim manipulatorom rata za kojeg je Goebbels mala beba.
M. Radak bio je uhićen kod nas, ali je pušten zbog očajne pripreme istrage, te je od nas još dobio i odštetu za činjenicu da je klao po Hrvatskoj, ali sud se loše pripremio pa je pušten! Nitko u DORH-u zbog toga nije odgovarao.
HOP