Vulin u ime Vučića javno poručio da Srbija 15. prosinca protiv Albanaca i NATO pakta počinje rat za Kosovo
…Srbi čvrsto vjeruju da je srpski ratnički medvjed biljojed panda u stanju sam pojesti američkoga NATO mesojeda grizlija i albanskoga suroga orla…
…I 1999. su Srbi mislili da je panda jači od grizlija i orla zajedno, ali nisu uspjeli oboriti zakone prirode u živome svijetu…
U “Blicu” se povampirila stara kanta Rajko Grlić pa plače i kuka za pokojnom Srboslavijom
Luđak Rajko Grlić opet jaše. Opet je pobjegao iz F odjela Vrapča i u srbijanskom Blic shitu pljuje po Hrvatskoj i Hrvatima, veliča Srbiju i Srbe. Naravno, da se Vlasi ne dosjete kad istekne vrijeme liječničke posjete pacijentu Grliću, on je kao dični Srboslaven ljubav ka srpskoj otadžbini umotao u celofan strasti prema fiktivnoj Jugoslaviji. Tako mu i glasi naslov kolumne pisane samo za njemu srodne maloumne i mentalno bolesne duše koje s oduševljenjem puše njegov naslov kolumne u za podlistak kulturnoga dodatka “Blica.” Tamo je Grlić svoj jeftini i tričavi uradak naslovio srceparajućim naslovom: “Jugoslavija.” Ovo je samo moja kroki najava članka o Rajku, srpskom starom dudlajku. Opširnije o nesretniku i njegovome ulizivanju gedžovanima u mom posebnom sutrašnjem osvrtu.
Na naslovnici srbijanskog Dezinformera, već u najavi Grlićev službeni poslodavac Vučić kroz usta Vučićevića najavljuje da Smrdija 15. prosinca počinje rat za Kosovo, jer će, vele Kosovari 14. prosinca proglasiti uz mig Amera i službeno nacionalnu vojsku, a dan kasnije krenuti u boj protiv Srba preko forsiranja rijeke Ibar. Srbi vele da im je to okidač za početak novog kosovskog boja, ali u ratničkoj euforiji ne stignu razmisliti da li se to užurbano spremaju za svoj novi spektakularni ratni poraz. Ako navale na Albance, to je isto kao da su u isto vrijeme objavili rat i Amerima i cijelom NATO paktu. Vučiću se očito unaprijed nazire ishod rata što ga je medijski već obznanio vojno nesposobni srbijanski ministar vojni i Vučićev imenjak Aleksandar Vulin.
I zato Vučićev masno plaćeni sluga Vučićević u Dezinformeru objavljuje na sva zvona kako njegov gazda ima za slučaj nevolje i pričuvni položaj. Odstupnicu je našao na kineskome putu svile, budući se Vučić nije pored živog ruskog vojnog medvjeda, za istu stvar i istim povodom obratio i Kinezima za pomoć, već od njih očajnički očekuje logistiku i lobiranje u korist Srbije,a protiv Kosova.Uz dužno štovanje Kineza, najmnogoljudnijega naroda na planetu, oni su vojno opasni i moćni spram bijeloga ruskog medvjeda ili američkoga grizlija, onoliko koliko bi dugo i mali i simpatični medvjed biljojed po imenu panda izdržao borbu protiv bijeloga medvjeda ili protiv grizlija. Prije ili kasnije, panda bi završio tu neravnopravnu borbu kao ukusan zalogaj dva medvjeda mesojeda.
To zna i Vučić, to znaju i Kinezi, ali on ne očekuje ni u svome najvećem stupnju delirija tremensa da će oni zaratiti za Srbe, nego se nada da će ga umjesto Rusa, od kojih je dobio, izgleda, korpu i šut kartu, samo još Kinezi spasiti pružanjem doživotnoga utočišta odbjeglome i svrgnutome tiraninu iz Srbije, koji u Pekingu ili Šangaju kani živjeti do kraja života u izobilju s ukradenim narodnim novčanim blagom. To je prava i jedina sadašnja svrha kontakta Vučića s Kinom. Mali je i golemi Kineski zid iz perspektive pogleda s Mjeseca u usporedbi s Vučićevim Zidom plača uoči bitke za koju i sam zna da je unaprijed izgubio. Ali, što ga briga za to, kad će nakon šest stoljeća Srbi u njemu dobiti umjesto cara Lazara, onoga iz mita nebeske Srbije, novoga cara Lazu, srpsku kamikazu u liku Aleksandra Vučića. Što bi Vučića previše žuljao još jedan u seriji srpskih vojnih poraza, kad će ga za koju stotinu godina neki novi srpski guslari opjevati kao novoga cara nebeske Srbije? Što znači samo još jedan uobičajeni, tradicionalni i serijski vojni poraz Srbije spram Vučićeva ulaska u carstvo nebesko?
Ulazi čovjek u legendu i to na mala vrata i ne sluteći da je time sebi možda otškrinuo i vrata pakla. Jer, kako on unaprijed može predvidjeti kako će njegovi podanici u Srbiji reagirati na novi vojni poraz? I hoće li ga to stajati samo gubitka vlasti ili će sami Srbi procijeniti da Vučićev gubitak treba i mora biti i mnogo veći, neovisno od ishoda njegove najavljene samoubilačke vojne avanture? Mnogo teških i zahtjevnih pitanja je pred ispodprosječno inteligentnim Vučićem, a mora ih riješiti u rekordno brzome roku. Nisu to više njemu vesele devedesete kad je na faksu dobivao po tri naručena pitanja u režiji osovine Vojislava Šešelja i društvanca profesora oko tadašnjega prodekana Olivera Antića.
O tome je još devedesetih u Skupštini Srbije opširnije elaborirao Žarko Jokanović, tadašnji zastupnik stranke “Nova demokratija,” a danas Vučićev žestoki oponent u svojstvu nedjeljnoga kolumniste “Blica.” Nije čudno i slučajno što Vučić odaje posljednju poštu s dužnim pijetetom Smilji Avramov, a jednoga dana mogao bi i Zlatiji Đukić – Veljović, profesoricama što su mu kao studentu štrajkbrekeru i usamljenome vlastodržačkome studentu, borcu protiv pokreta njegovih vršnjaka studenata iz Studentskoga protesta 1992. kad su mu profesori i profesorice na lijepe oči upisivale desetke u index. Rušio je tad i zakone fizike, jer je jednim tijelom bio na dva mjesta odjednom. Dok je sa Šešeljem i Nikolićem s Pala granatirao Sarajevo, istoga dana bi na Pravnome faksu komunističko – fašistička četa mala, ali odabrana SPS i SRS stranačkih najamnika Vučiću upisivala desetke na neviđeno. To se zove sveučilišno pripovjedanje u “desetercu” ili bolje rečeno desetkovanje zdravoga razuma smisla studiranja poštenih, vrijednih i pametnih studenata, svega onoga što Vučić nikad nije bio, sem u vlastitoj fontani glazbenih želja.
Kasnije je manirom Vučića ispite polagao na privatnome faksu i četnička prikolica Nikolić Tomica. I tako Srbi imaju dva doktora magle i prašine, veleučenoga Tomu Diplomu i Vučića Soma, u cjelini dva učenjaka iz jednoga životnoga toma zvanog lijeva ruka, desni džep i siguran let u srpski znanstveni jet – set. Eto Vučića na korak od ulaska u žive legende srpskih ratnih gubitnika one nebeske Srbije, ali se već osladio i omastio i u carstvu zemaljskome.
Prije neki dan je kao od šale, kao da dijeli novogodišnje konfete, a ne državni novac, sa 100 000 eura podmitio Talijane da mu uruče izmišljenu nagradu jedne svjetski nepriznate fondacije za mir u svijetu. Platio je stotinu tisuća eura ukradenih narodnih novaca da udovolji vlastitoj sujeti neizlječivoga bolesnika ali svatko pametan zna da je njegova nagrada zvana “Zlatni lav” u zbilji za one ozbiljne ljude samo nagrada ala mali zlatni mačak koji doma prede oko grede. Jedino sam Vučić ozbiljno shvaća dodjelu te komercijalne nagrade. Oni su mu je i dodijelili kao licu s posebnim potrebama. Mora da je kao mali dobivao više batina, nego što je imao doma igračaka, pa mora sad to nekako retroaktivno nadoknaditi. Psiholozi to zovu retroaktivna inhibicija, ono kad se odrastao čovjek ponaša kao dijete. Onda je Vučić kao nestašno četničko derište srpske politike i na montiranim i režiranim ispitima na Pravnome fakultetu mogao pasti samo sa stolice, a sad bi mogao pasti i sa konja s hvataljkama totalitarne i neograničene despotske vlasti.
Bit će da ga je prijatelj Putin definitivno otpilio, čim se Vučić dao u potragu za novim pokroviteljem svoje lopovske financijske crkve društva srpskih političkih oligarha. Kao, vele Vučić i njegovi banditi i razbojnici, ako nakon gubitka rata i gubitka vlasti u Srbiji, budu i Rusima možda nezvani gosti u Moskvi i Petrogradu, valjda ih barem Kinezi preko sedam mora i sedam gora daleko od Srbije mogu u Šangaju i Pekingu spasiti i pružiti im pravi užitak u doživotnom parazitiranju s otetim i opljačkanim novcem, poharanim od stanovnika Srbije.
Kad srpske pande završe taj rat protiv NATO grizlija i albanskog surog orla s bijelom zastavom na jarbolu, kao i sve prethodne, onda slobodno nakon novoga ratnoga stradavanja, državu mogu umjesto Srbija prozvati Stradija. A kum Srbije, pardon Stradije, posthumno bi mogao bio glavom i bradom i naherenim boemskim šeširom srpski pisac satire Radoje Domanović. Izrugivao se srpskome junaštvu na riječima i kukavičluku na djelu i kroz satirični komad “Stradija.” Kad je živio prije stotinu godina zasigurno nije ni pojmio da će 2018. danas biti spominjan kao srpski Nostradamus. Srbi, dajte više pomahnitalome i nedozrelome bolesnome šizofreniku Vučiću nekoga dječjeg plišanog medu da se kao svako star – malo dijete igra rata doma sa svojom djecom,jer i sami znate da si u suprotnome radite najveću medvjeđu uslugu. Vučić nije sav svoj. Htio bi zavoditi red i doma i u tuđem dvorištu, a nije u stanju zavesti red ni u svojoj ludo bolesnoj glavi.
Dragan Ilić iz Beograda za
HOP
