5. prosinca 1918. Zagreb – Prosinačke žrtve i masakr nad hrvatskim domoljubima na Jelačićevom trgu
Na današnji dan 5. prosinca 1918. naoružani jugoslavenski vojnici na glavnom gradskom trgu Jelačić placu u Zagrebu sa krovova zgrada mitraljezima su nemilosrdno pobili, prema službenim verzijama, 17 Hrvata i ranili stotine drugih.
“Po svojoj dužnosti smatrao sam da treba prvi da počnem i ja se tim krvavim rukama ponosim”, te riječi izgovorio je Grga Budislav Anđelinović na beogradskoj Skupštini održanoj 26. travnja 1921. godine.
Ruke je okrvavio naredivši otvaranje vatre iz tri ‘Shwarzlose‘ 8-milimetarska teška mitraljeza na nenaoružane prosvjednike protiv uspostave Jugoslavije na današnji dan, 5. prosinca 1918. godine. Taj dan ostat će zapamćen kao ‘krvavi četvrtak‘ – ili, bolje reći, zaboravljen od Zagrepčana. Nema cvijeća na godišnjicu pokolja ispod spomen ploče postavljene na zgradi broj 11 na trgu, kakvog bi svakako bilo u nekoj normalnoj državi. Malo tko je ikad čuo za prosinačke žrtve. Međutim, to su bile prve žrtve jugoslavenskog nacionalizma, odnosno, ‘borbe protiv hrvatskog nacionalizma’ koja još traje.
Broj ubijenih bio je navodno još veći. Naredbodavac pokolja bio je šef policije dr. Grgo Anđelinović iz poznate projugoslavenske obitelji.
Njegov rođeni brat je Danko Anđelinović, djed po majci BIVŠE ministrice vanjskih poslova Vesne Pusić (!!) koji je za vrijeme rata bio i član četničkog štaba vojvode Birčanina.
“Hrvati su jako čudan narod. Imamo više izdajica nego cijela Evropa zajedno, no na čudan način postupamo s njima. Francuzi svojim izdajicama poskidaju glave giljotinom, Englezi ih povješaju po podrumima, Srbi ih jednostavno pokolju, a Hrvati ih njeguju kao najveće nacionalno bogatstvo. “ A. G. Matoš 1873.-1914.
Pedesetak pravaša okupljenih oko D. Keleminca poklonilo se žrtvi Hrvata polaganjem vijenca i paljenjem svijeća.
Keleminec je rekao da nikada nije prestao genocid nad Hrvatima. Upozorio medije da vrlo malo pišu o Markeškoj deklaraciji, žalostan je jer nema nit prosvjeda u svezi toga pa je jasno kako vlast kontrolira medije, a niti desnica nema previše sluha za Marakešku deklaraciju koja će prouzročiti katastrofu.
Udruga hrvatski domobran došla je pokloniti se žrtvi srpskog masakra.
Zanimljivo na spomen obilježju ne piše da su Hrvate pobili Srbi.
Povijesno nepismeni policajci nazivali su svoje šefiće za vrijeme ovoga skupa i javljali im kako pravaši imaju zastavu sa prvim bijelim poljem.
Ovaj grb je iz 5. stoljeća.
Rasprava naših ljevičara i desničara na tu temu je smiješna. Svi su pod utjecajem srpske kretenske propagande i imaju potrebe opravdavati grb na barjaku. Prema Daliji partizanki Orešković ovo je problematičan grb jer je problematična i ona sama, kao i ovi policijski čuvari kaosa.
Ustaški barjak ima u sebi i hrvatski grb, što je logično jer su ustaše Hrvati. Tako da je bespredmetna rasprava o ustaškom grbu. Oni su na grb Hrvata stavili U. Kad skineš U to je samo hrvatski grb. S kojim poljem počinje je duševna hrana neznalica. Isto je i sa pozdravom ZDS. Ustaše su koristile hrvatski pozdrav jer su Hrvati, nisu se pozdravljali kao Nijemci sa živio Hitler, odnosno živio Pavelić. Budalama je to nacistički pozdrav. Do NDH-e Lijepa naša je bila budnica, a osnutkom države himna. Tako je i sa Kunom. Ustaše su samo koristili simbole i pozdrave koji su oduvijek naši. Kuna se nalazi na grbu još u 5. stoljeću.
Prema tome policija bi se trebala više baviti činjenicom veze tvrtke Gamont i Bandića nego proučavanjem hrvatskih simbola, jer na pravaškom barjaku nema U.
HOP
