Već 73 sata pokušavam otkriti na koga je ovdje ljut Drago Pilsel. Možda znam odgovor, ali mi je nekako prejednostavan.
Sva četiri naša teniska reprezentativca su zvani od strane saveza u reprezentaciju i sva četvorica su se s radošću odazvala tom pozivu.
Ta ista četvorka je najbolja na svijetu i to je postala tako što je pobijedila francusku četvorku na domaćem terenu. U sjeverozapadnom gradiću Lilleu, na granici s Belgijom.
Sve teniske oči svijeta su uprte u tom trenutku u tom smjeru, na postolje gdje četvorka drži hrvatsku zastavu i gdje im je hrvatski grb na trenerci ponad lijevog prsnog mišića. Onaj gdje je srce.
Uz te oči teniskog svijeta, ta tri dana su hrvatske teniske izvrsnike (nemamo boljih) pratile dvije ili tri tisuće hrvatskih navijača. Iznenađujuće puno s obzirom da se radi o tenisu. Isto toliko je bilo hrvatskih navijača, primjerice, na Wembleyu protiv domaće momčadi. Engleska, kolijevka nogometa, nogomet. Dvije sile. Jedna naša čijih najmanje 15 članova ne plaća porez u Hrvatskoj.
Poput naših tenisača koji u inozemstvu zarađuju vlastiti novac, isto tako i nogometaši zarađuju novac isključivo vlastitom talentu i radu. Mimo ikakvih uhljebljivanja. Pogotovo ne ideološkim.
Kako su ti svi ljudi rođeni u Europi, za razliku od Drage Pilsela koji je rođen u Južnoj Americi gdje još postoje robovska vlasništva u džunglama diljem istog kontinenta, naši reprezentativci su slobodni ljudi; biraju životne partnere, imena djeci, gdje će živjeti, što će jesti, gdje će kupiti auto, ali i gdje će plaćati porez. Ekonomska sloboda se mjeri u visini poreza. Iako, nekako nisam uvjeren da je potraga za ekonomskom slobodom navela Borisa Dežulovića na odlazak u Beograd da bi otamo pisao za medije u Hrvatskoj. Primjerice, za srpski samostalni tjednik Novosti za koji Hrvati godišnje odvoje 3.200,000,00 kuna. Taj isti Boris Dežulović prijatelj je Drage Pilsela. Iste te Novosti pljuju i izruguju sve do čega je zdravorazumskom Hrvatu stalo. Zdrav razum uključuje i kritiku visokih poreza.
S druge strane, Hrvati ne odvajaju godišnje tri milijuna i dvjesto tisuća kuna da bi plaćali naše reprezentativce jer je njihov rad volonterski, čin čiste ljubavi prema domovini koju Drago Pilsel i platiša poreza u Srbiji, Boris Dežulović, preziru. Jedino što hrvatski reprezentativci volonterski rade je ušpricavanje ponosa svako toliko hrvatskom narodu u odveć suhe vene.
Dakle, ne nalazim nikako vezu između ovoga što piše Drago Pilsel i dužnost plaćanja poreza kao iskaza domoljublja. Ispada da ljudi u Singapuru jedva vole svoj Singapur jer su porezne stope niske, a u nekim procesima i nulte. Jedina veza između Drage Pilsela i svih hrvatskih reprezentativaca jest prijezir, a to je i otkrio u zadnjem navodu gdje još jednom patološko-seksistički navodi ime predsjednice Republike Hrvatske bez prezimena i najpopularnije hrvatskog pjevača kojeg smatra fašistom iako je totalno netalentiran za bacanje Molotovljevog koktela na sinagogu za razliku od Drage iz vremena kad je plaćao porez u Argentini.
Imam odgovor. Drago Pilsel je ljut na Hrvatsku što postoji.
Hrvoje Augustinčić
HOP
