Ekskluzivno objavljujemo dokument u svezi operacije spašavanja židovskog zlata iz Sarajeva, samo spašavanje Židova iz Sarajeva, koji su svi pobjegli u “ustašku državu” (kako su nas tada nazivali Srbi) od srpskih pljačkaša i antisemita. Večernji list je napravio priču sa vodećim Židovom u regiji, ali zanimljivo nije primijetio ovu činjenicu, a mi preosimo dio toga intervjua i prilažem ovaj značajni dokument kojim general HVO-a hvali “visoku profesionalnost” ratnog krvnika Srebrenice Ljubišu Bearu.
-Moj otac, Zlatko Bienenfeld, rođen 1921., borio se u partizanima za vrijeme Drugoga svjetskog rata, u vojsci je napredovao do čina pukovnika JNA, bio je načelnik sanitetske uprave u JNA, a majka pomoćnica ministra trgovine u Beogradu. Godine 1966. doselili su se u Zagreb. Majka je radila u Institutu za radnički pokret kod Tuđmana. Moj otac i Franjo Tuđman bili su dobri poznanici. Viđali su se, sretali u društvima, čak i družili, međusobno uvažavali, ali nikada nisu bili kućni prijatelji. Ipak su bili dva različita svijeta. Tata je mislio da tenis igra bolje od Tuđmana, a Tuđman je mislio da nitko ništa ne radi bolje od njega. Kad je ‘90-ih sve počelo, držao sam se po strani. Ipak sam bio odgojen kao Jugoslaven
Pročitajte više na: https://www.vecernji.hr/vijesti/kako-je-jakov-bienenfeld-1992-spasio-zlato-sarajevskih-zidova-1268565 – www.vecernji.hr
Operacija židovsko zlato 1992- Sarajevo
Naložio sam svojoj tajnici da nazove šefa kabineta Ratka Mladića. To smo radili preko Židovske općine u Parizu – mi nazovemo njih, oni nazovu Mladića i onda on nazove nas. Tajnica mu je rekla: “Pucate po Sarajevu, a šef mi je u Sarajevu.” Onda smo zvali Tuđmana koji je također intervenirao da se zaustavi pucanje po konvoju. U međuvremenu, dok smo izlazili iz Sarajeva, Srbi su prvi autobus dočekali na granici razdvajanja i putnicima uzeli svu zlatninu što su je imali. Kad smo stali na odmorište, tražio sam da me spoje sa srpskim štabom, s generalom Milovanovićem. “Što je bilo?” pitali su. “Opljačkali ste ovaj prvi konvoj koji je izišao iz Sarajeva”, odgovorih. “Mi?!” “Savjetujem vam da samo javite kad će to zlato stići. Jer, kad to iziđe u medijima, imat ćete naslove: ‘Republika Srpska nastavlja tradiciju nacističke Njemačke, pljačka Židovima zlato’”, nastavio sam. Javio se Milovanović koji je imao oko 40 godina i pitao me: “Kako su vas uspjeli opljačkati?” sam mu: “Mislio sam da idem kroz poštenu državu! Za deset minuta prolazimo granicu između RS i Herceg-Bosne. Ulazimo u Mostar. Kad ćete poslati opljačkano zlato?” “Ne znam!” kaže Milovanović. “Ne zanima me, strijeljaj trojicu, samo pošalji opljačkano zlato! Nemojte me zaj…, Milovanoviću, ovo je ispod svake razine”, rekao sam. “Možeš li čekati četiri sata, otkrili smo gdje je zlato.” “Ne mogu, ali ću ti na liniju razdvajanja poslati šefa SIS-a, a tvoj čovjek neka ostavi pušku i neka ide na prijelaz.
” “Nema problema, bit će najavljen.” “Što je po činu?” “Potporučnik.” “Neka traži mene i mojem čovjeku preda vreću sa zlatom pa neka njih dvojica broje.” DR. ZDENKO RADELIĆ Hrvati i Srbi: Podrška Jugoslaviji u narodu nije bila razmjerna ratnom uspjehu I tako ja nazovem Žarka Kežu iz SIS-a Hercegovine, on je otišao na granicu, ovaj je donio vreću sa zlatom, sve su popisali. Keža je opalio po gasu i to je stiglo do mene prije nego što smo s konvojem došli do Splita. To sam pred ljudima otvorio i rekao da si podijele svoje stvari. Nedostajao je jedan dukat. Nazvao sam Milovanovića i zahvalio mu na korektno odrađenom poslu. “-govorio je Jakov Bienenfeld u tome intervju.
Što se može isčitati iz tog intervjua? Činjenicu da Jakova Bienenfeld šamara i postrojava srpske zločince i vrh srpskih bandita kao malu djecu. Prijeti. Ako znamo u kakvoj je situaciji bila Hrvatska tada, da gotovo nije smjela pisnuti, vrlo čudnovato ponašanje ili je to slika jednog naroda kojem se svi pokoravaju. Mnogi Hrvati su nestali, mnogim Hrvatima je pokradeno sve u BiH, a u slučaju židovskog zlata falio je samo jedan dukat…
Mi smo za ovaj slučaj priložili dokument dobiven od našeg časnika o generalu Keži koji je sudjelovao u ovoj akciji. U tome dokumentu jasno se vidi kako general HVO-a hvali profesinalnost srpskog zločinca Beare, vrlo bliskog Ratku Mladiću. Ako tome dodamo činjenicu da je Bienenfeld pohvalio profesionalnost glavnog srpskog zločinca i monstruma generala Vasiljevića, planera specijalnog rata protiv Hrvatske koji i danas ne jenjava preko medija, stvar je još čudnija.
Žarko Keža je prije rata radio u štabu za obranu, znači bio je pouzdanik onog sustava, a u ratu prelazi u HVO.
-General Keža hvali postupanje zlončinca Ljubišu Bearu u tom slučaju sa židovskim zlatom i nekim razmjenama, a koji je osmislio genocid u Srebrenici “kako je Beara veliki profesionalac”. I da on je jedva čekao Bearu u svim razmjenama zarobljenika sa srpskom stranom jer je to značilo profesinalnost sa srpske strane.
To prvo znači kako su se Srbi većinom ponašali još gore, kao nakupina bandita. Opet sa druge strane po čemu je Beara profesionalan ako je napravio organizaciju otmice šefa glavnog stožera HVO-a Žarka Tolu? Kako je moguće da vojska Republike Srpske otme Tolu kod Vinca, područje D. Vakuf, drži ga na Manjači dvije godine, a Kežo tu ništa nije uspio napraviti? Zašto? Kada je bilo u pitanju izvlačenje preko 1500 Židova i njihovog zlata, Kežo uspjeva u toj akciji, dok ne uspijeva izvuči sa Manjače svog šefa stožera?
Zašto se lagalo iz stožera HVO-a da su Tolu oteli muslimani, kada je to maslo Vasiljevića i Beare.
Akcijom Lukavac 93 Beara i Mladić prema zapovijedi A. Vasiljevića zajedno sa I. Rajićem sa HVO organiziraju akciju Stupni do, preko svoga terena, naprave zločin za koji je snosio odgovornost HVO i general Praljak potpuno nevin, a taj isti Kežo hvali profesionalnost zločinca Ljubiše Beare i pomaže mu na suđenju. – pita se naš izvor dobro obavješten o svim događajima na terenu, a koji nam je ustupio dokument.
Ako dodamo da je general Vasiljević podmetnuo HVO-u ubojstvo žene generala Armije BiH Sefera Halilovića da bi posvađao Hrvate i muslimane, jasno je svima koliko je Vasiljević bitan u svim tim pričama, pa i oko Bienenfeld. Nesumljivo je ratni zločinac broj jedan. On je srpski Joseph Goebbels. U našim medijima jedva poznat. Očito da te medije kontroliraju većinom njegovi ljudi i podmeću Tuđmanu.
Baš Vasiljević je lansirao priču da je Tuđman prodao Vukovar ili spavao dok su padale granate na Vukovar. Danas je to osnovna priča s kojom M. Babić i Index svake godine ide u javnost na dan sjećanja na žrtve Vukovara. Takvih priča o Tuđmanu imamo i u ekonomiji. 18 godina nakon smrti F. Tuđmana širi se priča o tome da je on sve uništio u privatizaciji. Mnoge budale te priče doživljavaju kao istinite. Kada bi Tuđman i izdao Vukovar kako srpski specijalni rat tvrdi, to Srbe ne ispričava za zločine i kršenje ratnog prava od strane jedinica upravo A. Vasiljevića. Vasiljević zapravo na taj način želi zamagliti svoje zločine. Isto je problem i sa privatizacijom, ako je Tuđman kriv bio do 1999 godine, ne može biti kriv 19 godina kasnije, odavno su mogli vladari zemlje to dovesti u red i procesuirati zločince. No gađenjem Tuđmana gadi se Hrvatska upravo od onih koji su je uništili.
Židovski lobi pokazao je zapravo svoju snagu u vrijeme rata baš ovom akcijom i tko je vladao situacijom, nisu se bojali niti jedne strane već su imali svoja pravila igre. J. Bienenfeld (nobl prezime koje zapravo znači polje pčela) je još 1991. godine hodao po Batajnici (vojna srpska baza zrakoplovstva) šetao sa pištoljem u društvu A. Vasiljevića ( u posjedu smo tonskog zapisa toga događaja).
To je mogao samo čovjek koji je u jako dobrim odnosima sa srpskom stranom, što se povezuje sa njegovim ocem. Ministar Šušak je njegova oca stavio u svoj stožer i dao mu je čin generala vjerojatno da izbalansira situaciju, jer su tada židovski lobiji u svijetu nas progonili zbog tzv. ustaštva. Danas žena od navedenog pokojnog Jakova Bienenfeld je šefica turističke zajednice grada Zagreba, a on je bio potpredsjednik stranke Milana Bandića. Žena Jakova Bienenfeld i A. Plenković znaju se iz školskih dana.
Da li je Hrvatska u raljama židovskog lobija naslonjenog na partizane?
HOP
