Ako je itko uspješno skrivao svoju prošlost, onda je to ministar Državne uprave Lovre Kuščević. Svi njegovi potezi otkrivaju nam okorjelog boljševika koji u njegovoj tvrdokožnosti ne zna i ne razumije kako se vodi demokratska država osim što dobro slijedi nauk Partije. On se prihvaća svake funkcije u vlasti uime Partije mada za njih nema ni znanja ni stručnih sposobnosti. Može li itko zasmisliti da je takva osoba upravljala prostronim planirannjem i urbanizacijom u državi? No, moram priznati da su prijašnji stručnjaci iliti komunistički arhitekti također bili nestručni, ali nadasve korumnpirani. Kako izgleda, Hrvatska danas nema budućnosti dok se ne riješi partijskih puzavaca, udbaša, kosovaca i socijalističkih sindikata.
Hvaljen Isus, ministre Kuščeviću! Kakvo je licemjerje ovaj kršćanski pozdrav u rukama boljševika kojim se naivce navodilo na iskrenost, a to su na koncu skupo plaćalo. Ministar Kuščević svojim neznanjem i partijskom sljedbom od države bezveznim i nepromišljenim zakonima stvara lopova, lihvara i manipulatora, a suverenim biračima otima pravo da odlučuju o svojoj i državnoj sudbini. No, javnosti se predstavlja kao demokrat mada ne razumije i ne poštiva načela demokracije. On se ponaša kao okorjeli komunistički tiranin koji je bez savjesti, emocija i znanja te olako, bez otpora, sprovodi i nameće nasilje Partije. U Partiji je moć hrvatskog sluganstva i zato sam za izravno biranje svih zastupnika – u državni, županijski i općinski Sabor ili Zbor.
Ministar Kuščević razumije samo boljševičku svijest i tako se ponaša. U ovom kolonijalnom parlamentarnom sustavu nema mogućnosti da birač glasa za pojedinca ili osobu već samo za stranku. Tako biramo puzavce umjesto sposobnih, domoljubnih i odgovornih osoba jer puzavci su jedino odgovorni šefu stranke koji stvara izborne liste, a najmanje biračima. Šef stranke bira ministre mada nikada za to nije dobio izravni mandat. Tako se stvaraju slugani. U Hrvatskoj jedino izravni mandat imaju predsjednik/ca države, ali zbog komuniste Račana, liberala i oratora Gotovca te strašljivca i oportuniste Banca, oduzeta im je mogućnost da upravljaju državom, pa smo do danas za predsjednika imali dva najveća hrvatska izdajnika koju su po svijetu optuživali hrvatski narod i državu izmišljenim komunističkim lažima.
Ovakva je bila kolonijalistička demokracija, ali i ona je na umoru jer kolonije su postale države, dakle, nacije samo zahvaljujući nacionalilističkim pokretima. Zbog toga su nacionaliste bivši kolonisti poistovjetili sa nacionalnim socijalistima ili nacistima jer i danas žele kontrolirati svijet. Tako nas nazivaju i hrvatski komunisti. Isto se dakle dogodilo u Hrvatskoj. Jedina je razlika što su suverenim državama ne vladaju kolonisti, dok u Hrvatskoj i dalje vladaju i upravljaju kolonisti preko UDB-e i KOS-a. No, tih kolonista se ne žele osloboditi ni Plenković ni Kuščević jer su oni potomci ili učenici kolonista.
Tih kolonista se ne želi riješiti ni narod jer nije u stanju diljem hrvatske organizirati prosvjede protiv njih i vlasti koja ih podržava. Zatajili su također hrvatski studenti kojima i danas peru mozak udbaši i kosovci po fakultetima. Problem je što hrvatski birač ne zna tko ga goni na iseljavanje isto kao i u bivšoj državi, a to je razlog zadovođenje radnika, najprije naše jugoslavenske braće, a danas jeftine radne snage iz Afrike, Azije i J. Amerike uime demokracije. Naši političari najviše služe bivšim i sadšnjim kolonistima, a najmanje svojem narodu.
Jedini zakon koji je do danas donio ministar Kuščević je davanje mandata od pet godina načelnicima dok gradski i općinski sabornici imaju mandat od četiri godine. Ovakav zakon je mogala ponuditi nekreativana komunstička osoba koja ne razumije ulogu Sabora u vlasti, a ovaj zakon istovremeno povećava troškove izbora. To me ne iznenađuje jer ministar Kuščević je komunistički pravnik koji će najvjerojatnije uskoro dobiti prigodu da postane i hrvatski sudac. Ovako razmišljaju gotovo svi sudci u Hrvatskoj. Načelnci imaju veće ovlasti od predsjednika države u hrvatskom kolonijalnom parlamentarizmu, a to nam pokazuje da su gradovi i općine suverene u nesuverenoj državi. Tipično komunističko samoupravljanje koje nadzire Vlada umjesto dvodomnog Sabora. Ovaj zakon je besmislen jer je donesen samo da bi se prevario narod da Vlada nešto radi.
Da bi ministar Kuščević bio dosljedan i odan Partiji, on smanjuje državnu upravu čije zadaće i činovnike će prebaciti na leđa siromašnih županija koje nemaju svojih izravnih prihoda u odnosu na općine pa će morati izmisliti nove namete, a država će se razbacivati sa još većim novcem jer neće smanijiti svoje namete. Premijer Plenković ovu prevaru naziva reformom. Međutim, da bi Hrvatska izišla iz ove krize i siromaštva potrebno je smanjiti državnu upravu i početi razvijati malu obrtništvo umjesto općinskih poduzeća koja umjesto pet zaspošljavaju 50 radnika pa stari načelnik olako dobiva izbore jer je tako kupio sve glasove u obitelji. Zbog toga ni jedan političar u Hrvatskoj ne bi smio imati više od dva mandata na istoj funkciji ako želimo napredak.
Načelnici stalno lažu i bogate se ucjenama naroda kad su u pitanju režije jer općinska poduzeća imaju monopol. Ti nije liberalizacija tržišta jer privatnici se ne mogu takmičiti za općinske ili gradske poslove. Te usluge su očito rezervirane za općinska poduzeća kojima indirektno upravljaju načelnici, a svako poduzeće ima nekoliko direktora i nadzorni odbor. Dakle, sustav je napravljen tako da je slobodna i ozakonjena pljačka poreznih obveznika. Može li netko dokazati da usluge za smeće, vodovod i komunalnu naknadu u općini Vir mogu biti veće nego li u Zagrebu ili tri puta veče nego li u Zadru?
Što rade novinari osim što pišu hvalospjeve virskom načelniku ili urednici koji objavljuju laži načelnikovog osobnog novinara Škrbića? Zamislimo se načas ako svaka općina ima svje novinare lažljivce? Je li ovoga uopće svijestan ministar Kuščević kad ozakonjuje svoje neznanje i svoje gluposti? Nisu valjda za to plaćeni?
U trenutku kad Pupovac ucjenjuje hrvatski narod i državu, ministar Kuščević ne želi registrirati HPC, mada za to postoje svi mogući uvjeti. Promiče se izdajnik Škuljić koga je nametnula SPC, a pravi hrvatski episkop Aleksandar se negira. SPC-i hrvatski Sabor zakonom mora zabraniti djelovanje u Republiki Hrvatskoj jer u suverenoj i nezavisnoj hrvatskoj državi ne može i ne smije djelovati SPC. Hrvatska nije ni federacija ni konfederacija da bi to bilo moguće. SPC je izvor svega zla u RH. Što jedan proklamirani ateist ima zajedničko sa bilo kojom crkvom? Zar ga ovo ne otkriva kao velikoSrbina? Ispada da Hrvati mogu samo biti katolici, a svi ostali pravoslavci i muslimani su Srbijanci. Zar ova teza nije gadljiva svakom mislećem i razumnom čovjeku?
Na koncu ću se osvrnuti na narodni referendum jer jedan pravnik bi trebao razumjeti zakon o referendumu, ali ministar Kuščević i premijer Plenković su odlučili da referenduma neće biti. Na to je nasjeo Sabor jer tamo ne postoje narodni zastupnici nego sluge premijera Plenkovića. Nadležnost nad ovakvim referendumima ima Sabor, a ne Vlada. Sve to se dogodilio zahvaljući puzavcu i sluganu Jandrokoviću i sluganstvu HDZ-eovih ”desničara”, koje bi najradije nazvao oportunistima, jer im prijeti opasnost da ne budu na Plenkovićevoj izbornoj listi pa su postali poslušni.
Nihova šutnja je kobna po državu i narod jer su omogućili Plenkoviću da u stranku uvede tiraniju koja se sprovodi u stranci udbaškim metodama zahvaljujući Šeksu. Održavanje narodnih referenduma može raspisati jedino Sabor, što znači da jedino Sabor ima pravo prebrojavati potpise za održavanje referenduma. Na ovo je odavna trebao reagirati Ustavni sud, ali što možemo očekivati od tog Suda u ovakvom sastavu? Ustavni sudci odreda imaju komunističku svijest i oni su razlog zašto se nikada nećemo osloboditi udbaša, kosovaca i korupcije.
Srećko Radović
HOP