POTPUNI FIJASKO PROSVJEDA HRVATSKIH ŽUTIH PRSLUKA U ZAGREBU
Točno u 12:00 sati krenuo sam prema Trgu JB Jelačića na za danas najavljeni prosvjed Hrvatskih žutih. Živim nekih sedam minuta od trga i kad sam došao do spomenika Stjepanu Radiću, na raskrižju Jurišićeve i i Petrinjske ulice, žurno bacem pogled na Trg i ugledam veliko mnoštvo ljudi. U sebi sam odmah čestitao organizatorima prosvjeda, iako nisam znao tko su ni kako se zovu.
Nažalost, nije mi trebalo mnogo vremena da spoznam kako se oko tisuću i pol ljudi nije odazvalo na prosvjed Hrvatskih žutih prsluka, nego na prosvjed hrvatskih učitelja i nastavnika. Kad sam došao na sam Trg ponovno sam se jako iznenadio ugladavši malu skupinu ljudi u žutim prslucima, koji su stajali odvojeno od onih koji su došli na prosvjed učitelja.
PEDESET PROAVJEDNIKA U ŽUTIM PRSLUCIMA
Naravno, mojem iznenađenjima nije bilo kraja, jer je između PEDESET prosvjednika (išao sam ih prebrojiti) u žutim prslucima i puno većim prosvjedom učitelja stajao kordon policije. Među žutim prslucima većina ljudi je bila oko pedeset godina starosti i više, i da nije ta scena izgledala vrlo žalosno, bilo bi jako smiješno. Odmah mi se nametnuo zaključak kako se hrvatska vlast uplašila prosvjeda Hrvatskih žutih prsluka misleći da je riječ o Francuzima, a ne nezainteresiranim i plašljivim Hrvatima.
Što reći u zaključku? Da se nalazim u fazi mojeg poznatog “pesimizma”, a ja bih rekao realizma, po tko zna koji puta zaključio bih kako nama Hrvatima i hrvatskoj državi nema spasa, te da smo se u cijelosti prepustili globalizmu i sudbini da idućih nekoliko stoljeća provedemo u Europskoj uniji kao najzadnja provincija (nazvana Plenkovićeva utopija) i narod, bez ikakvog utjecaja i prava glasa u donošenju odluka koje imaju sudbonosni učinak na naš život i našu budućnost.
Međutim, danas sam se odlučio na slijedeći zaključak. Kao i toliko puta ranije u našoj povijesti, i danas je u Zagrebu na djelu bilo hrvatska nesposobnost, površnost, improvizacija, neznanje, razjedinjenost, nebriga, sebičnost, do zla boga loša priprema i organizacija javnog prosvjeda. Jednostavno – NEKIM LJUDIMA SU DOŠLE VELIKE IDEJE U NJIHOVE MALE GLAVE.
P.S. Još čekam organizaciju velikog političkog prosvjeda u Zagrebu koji se neki poznati hrvatski domoljubi privatno najavljivali nakon prosvjeda u Vukovaru
Antun Babić
HOP
