Da bih ostao vjeran svojim političkim razmišljanjima, prisiljen sam se osvrnuti na jedan članak meni omiljenog komentatora Marinka Jurasića. Slažem se da nema smisla zabranjivati političke stranke, ali mislim da ima smisla mijenjati hrvatski Ustav jer Hrvatska država još nije definirana zahvaljujući komunističkoj svijesti i neće biti definirana dok iz Ustava ne izbacimo nacionalne manjine i ne nazovemo ih pravim imenom – etničke manjine.
Sve demokratske države imaju etničke manjine, ali one nemaju nikakva posebna politička ili ina prava osim prava da biraju zastupnike kao i etnička većina. Jedno je narod ili etnik, a drugo je nacija. Hrvatsku naciju definira država Hrvatska i sve etničke skupine su dio hrvatske nacije ako imaju hrvatsko državljanstvo, bez obzira na religiju ili narodnost. Međutim, hrvatski birači nikada na referendumu nisu potvrdili hrvatski Ustav. U demokraciji Ustav moraju izglasati birači na referendumu jer oni odlučuju kakva će im država biti. Birači, osim preko izbora, moraju nadzirati političare i preko Ustava.
Hrvatski Ustav su pisali komunisti – udbaši i kosvoci, a danas ga mijenjaju u Saboru ako im zatreba. Takav Ustav daje preveliku moć političarima na uštrb birača i ukida biračku suverenost. Ako želimo demokraciju, onda Ustav i sve promjene u Ustavu moraju izglasati birači na referendumu. U Ustav treba uvesti članak kolike plaće će imati političari. Tek onda njihove plaće će određivati suvereni umjesto njih. Jedino određivanjem plaća političara, birači se mogu osloboditi ovolikih stranaka jer biti zastupnik je čast, a ne moć i bogaćenje. U Hrvatskoj je obrnuto. Jedino tako dobit ćemo prave zastupnike, a oni koji traže samo dugotrajnu moć kao Šeks ili Đakić nestali bi sa političke scene. U Sabor treba vratiti i Županijski dom jer jedino tako se možemo osloboditi jednoumlja. Sabor treba štititi interese pojednca, a Županijski dom interese županije i države.
Slično bi trebalo uvesti u Ustav koliko mandata može imati političar na istoj funkciji. Jedino tako možemo postati demokratsko društvo i u politiku bi dolazile nove ideje koje bi nas izvukle iz komunističke učmalosti. Ovako previše plaćeni političari rugaju se sa biračaima jer birači nemaju nadzor nad njima nego samo na izborima. Zar ih nije gadljivo slušati u Saboru? Međutim, ni tada ne glasamo za pojedince nego za stranku jer stranačke kandidate postavljaju predsjednici stranke. Dakle, glasamo za predsjednike stranaka i tako prihvaćamo diktaturu. Takva demokracija stvara diktatore i vodi naciju u siromaštvo. Mi moramo glasati za pojedince, a ne za stranke. Predsjednik stranke ne mora biti i premijer ako nije stručan za takvu funkciju. Bez stručnosti i domoljublja procjene premijera su često pogrešne i kobne. Ako nije stručan, onda mu trebaju stručni savjetnici. Tko je savjetnik pravniku i poliglotu Plenkoviću?
Ako smo suverena i nezavisna država, zašto naši političari ne zabrane djelovanje SPC u Hrvatskoj? Ne samo da ne žele zabraniti njezino djelovanje nego ne žele registrirati HPC. Izgleda da su hrvatski sabornici i ministri velike neznalice jer ne znaju da u suverenoj i nezavisnoj hrvatskoj državi ne može postojati i djelovati SPC jer sve pravoslavne crkve su autokefalne ili državne. Neka se ugledaju na crnogorske političare koji izgone iz Crne Gore svećenstvo SPC jer svojim djelovanjem SPC osporava crnogorski identitet. Isto je u Ukrajini činila RPC. Zar to ne čini i SPC u Hrvatskoj?
Znaju li političari uopće da je SPC izvor četništva ili velikosrpstva u Hrvatskoj i ona je učinila više zla Hrvatima nego sve tuđe vojske osim četnika i JA. Zašto je iz naziva jugoslavenske vojske izbačen pridjev ”narodni”? Ne pokazuje li nam to da je komunistička Jugoslavija stvarala srbijansku naciju? Stvaranjem kraljevine Jugoslavije, SPC se proširaila po tuđem teritoriju mada je kneževina Srbija prije nastanka Jugoslavije bila mala država nastala na prostoru Beogradskog pašaluka.
Uostalom, nazivi Srb i Srbin ili Srbijanac ne označuju isto. Srbi su kršćani., a Srbini ili Srbijanici nisu po nazivu jer su u imenu zadržali hrvatske stare sufikse IN i INAC koji su označavali prijašnju hrvatsku religiju i jezik. Etnik Srb je nastao od naziva Harvač pod uticajem latinsko grčkog pisma. Dakle, HARVAČ je preko tih pisama postao CERVE. Romani su ih zvali Serve, a pod uticajem Bizanta su postali SERBE. Suglasničkim pisanjem SERBE je postao SRB. Latini su dakle Hrvate zvali SERVE, a Bitzantinci SERBE. Tako je od naziva Calveni nastao naziv Slaveni. Dakle, izvorni glas R je zamjenio semitski glas L . Slično je ispuštanjem prefiksa CAL nastao novi etnik VEN ili VENET, odnosno, hrvatski VEČAN ili VEČANAC. Tako je u Europi uništena haravačka civilizacija i njezina religija, a tako je uništen i haravački jezik.
Kako je Hrvatska napokon postala nezavisna država, iz naziva stranaka bi trebalo ukloniti pridjev ”hrvatska”. Stranke u nezavisnoj državi Hrvatskoj ne moraju nositi pridjev etničke većine ni etničke manjine. Isto tako ne bi smjela postojati ni stranka sa pridjevom ”srpska” ili ”bošnjačka” ako doista želimo stvoriti nezavisnu i suverenu državu Hrvatsku. Sabor je hrvatska riječ, pa bi iz hrvatskog jezika trebali izbaciti nazive ”skupština” i ”vijeće”. Tako bismo imali Državni Sabor, Županijski Sabor i Općinski Sabor ili Zbor, jer riječ ”zbor” je nastala od riječi ”sabor”.
Na koncu želim svim čitateljima sretnu Novu godinu i neka dobro promisle o dolazećim izborima. Tu će pasti odluka kakva će biti Hrvatska. Tražimo svježu političku krv jer današnji političari su nas doveli u siromaštvo komunističkim nametima. On su najviše potomci komunista, dakle, udbaša i kosovaca. To su i hrvatski novinari koji bi morali promicati demokraciju i slobodu umjesto ideologije.
Srećko Radović
HOP