Vojna kravata je izum slavne konjice vojnika Hrvata u Tridesetogodišnjem ratu od 1618 – 1648.
Zatim je jedan Hrvat 1907. pronašao i penkalo da bi Srbin 1995. što brže i što lakše potpisao apsolutnu vojnu kapitulaciju u oslobodilačkom Domovinskom ratu od 1991 – 1995.
Hrvatsko konjaništvo u Tridesetogodišnjem je ratu ( 1618 – 1648 ) nastalo kao kolektivni pojam za jedinice lagane konjice, nastale od plaćenika iz današnje Republike Hrvatske i otcijepljene i okupirane hrvatske povijesne pokrajine Bosne i Hercegovine. Hrvatska konjica smatra se posebnom kategorijom oružja. Hrvatska se konjica razvila unutar Habsburške vojne granice i borila se u Tridesetogodišnjem ratu, posebno pod Wallensteinom u redovima carske vojske. Od pripadnika hrvatskog konjaništva su postale sorbske legende mađioničara Krabata. U tom dobu su se pojavile prve kravate, koje su nosili pripadnici hrvatskog konjaništva.Još danas su u Njemačkoj zapamćena neka imena polja i takozvani “Kroatenkreuze” ( “Križevi Hrvata” ) kao u Kevelaeru, Saarburgu, Schwabisch Gmundu, Winkelhaidu, Eichenbergu blizu grada Suhl i Altendabachu.
Hrvatska konjica bila je lagana konjica.Osim sablja i bodeža i obično i dva konjičarska pištolja, često su nosili i arkebuzu, tako da su i vršili zadaće dragonaca. Sablja je bila prebačena preko ramena jer je to bilo udobnije za pješačku službu. Hrvatske jedinice su bile oko 50 muškaraca jake. Hrvatska konjica napredovala je u udrugama od oko 200 – 400 jahača. Vojna prednost i snaga hrvatske konjice rezultat su činjenice da se je mogla koristiti i na konju i pješice. Ta raznolikost učinila ih je predodređenima za poslove malog rata, prosvjetiteljstva, sigurnosti bokova, osiguravanja povoljnih ruta i četvrtine, hajka na raspršene neprijateljske trupe i slično. Za razliku od stvarne konjice, nisu bile namijenjene otvorenoj borbi s redovnim vojnicima. Kao dio pukovnijega gospodarstva pukovnijski vlasnici djelovali su kao ratni izvođači radova, koji su u početku uložili u instalaciju i opremu postrojbi, a zatim su jedinice za novce iznajmljivali zapovjednicima carskih ili drugih zaraćenih stranaka. U hrvatskim konjičkim udruženjima utemeljenim nakon kraja Tridesetogodišnjeg rata, oružje, struktura i misija temelje se na tome da li su organizirani kao husari, ulani ili gardisti, a koji su slijedili nacionalne vojne podjele.
Dragan Ilić
HOP
