Vesna Pešić čelnica negdašnjeg (malo)građanskog saveza Srbije bila ratnih devedesetih Šešeljev politički špijun u Beogradu
Pred izbore 2012. zajedno sa Srbijankom Turajlić i Borkom Pavićević, lažnim srpskim “Europejkama” poticala “bijele listiće” i bojkot Borisa Tadića i izravno pomogla Tomislavu Nikoliću doći na vlast
Kad je vratila svoje tajne gazde radikale na vlast u Srbiji 2012. na malograđanskom portalu Peščanik.net veličala, slavila i hvalila zločinca Aleksandra Vučića kao najboljeg i najvećeg srpskog političara
Sad ta osvjedočena prijateljica Vesne i Zorana Pusića, Vesne Teršelič, Žarka Puhovskog i Documente glumi moralnu sutkinju i dijele prodike Sergeju Trifunoviću kako nije kadar biti političar
Petnaesti siječnja, dan međunarodnoga priznanja državne neovisnosti Republike Hrvatske, trenutak je da se i dan poslije, šesnaestoga siječnja prisjetimo gdje su bili jučer, gdje su danas i gdje će biti sutra svi prokušani srpski političari spram Hrvatske, kako u ratu, tako i u poraću. Neposredni povod za ovaj osvrt nije isključivo petnaesti siječnja, dan međunarodnoga i svjetskoga priznanja Hrvatskoj u borbi za slobodu, nego i tek nekoliko dana starija i skandalozna izjava srbijanske kvazi političarke Vesne Pešić. Ta bivša predsjednica takozvanog Građanskog saveza Srbije, prije bi se, barem po njoj, kao čelnici GSS-a iz devedesetih, moglo reći, malograđanskog saveza Srbije, prije nekoliko dana izazvala je pravu buru u srbijanskoj javnosti izjavom da glumac Sergej Trifunović nije kadar biti kandidatom za profesionalnog političara i mogućega lidera oporbenog Pokreta slobodnih građana. Taj pokret ima kraticu PSG, ali to nas ne asocira na skupoceni nogometni pariški nogometni sastav iz “grada svjetlosti,” premda su oni uistinu daleko od zone sumraka i pomračenja ljudskoga uma, što dolazi iz duboke tame crveno – crne koalicije srpskih fašista i komunista u bezličju i bezdušju ljudskih zabluda tipa Vučića, Dačića,Vulina, Brnabićke ili njihove vjerne sjene i srbijasnkoga gospodara mraka Šešelja.
Tko je i što je Vesna, cipela joj tijesna, a čarapa uska, to je prava srbijanska guska, da ona mlati praznu slamu tko ima kapacitete svake vrste baviti se politikom u srbijanskom pašaluku? Dakako, Sergej Trifunović nije ničim i ništa osobito u životu zadužio Hrvatsku i Hrvate da ga uzimamo u obranu, tim prije jer je kao gost emisije “Nedjeljom U(dba)” voditelja leskovačkog, srbijanskog podrijetla Aleksandra Stankovića, uz osudu notornih srpskih ratnih zločinaca i pod zvijezdom i pod kokardom, pokušavao ublažiti i razvodniti srpsku stopostotnu krivnju i odgovornost za sve srbijanske osvajačke ratove devedestih. Poznate su nam njegove tlapnje o stavljanju u isti koš hrvatskoga najvećeg junaka slavne, veličanstvene, velebne, oslobodilačke, pravedne i povijesne i pobjedničke hrvatske vojnoredarstvene
No, unatoč svemu i u nedostatku još nevidljivog i nedokučivog Srbina na javnoj sceni koji bi preko usta prevalio Rubikon pune istine i srpskoga svenacionalnog priznanja o srpskoj apsolutnoj krivnji za sve ratove devedesetih, Sergej Trifunović je i s takvim polovičnim političkim stajalištem nalik svijetioniku, makar i tinjajuće i slabašne i titrajuće srpske nade u bolje sutra. Istina je da on 1991. s njegovih tada 19 godina života nije sudjelovao s puškom u ruci ni na jednoj bojišnici, ni u srbiziranoj, takozvanoj JNA armadi, a ni kao srbijanski ratni dragovoljac. Činjenica je da je i u završnici srbijanskih agresivnih i luđačkih ratova u srpskome boju za Kosovo 1999. sa svojih 27 godina života kanio pobjeći iz Srbije, samo da izbjegne mogući vojni poziv. Riskirajući 1999. sve i stavljajući tad sve na kocku kao mogući vojni dezerter, a vojni obveznik, on je uspio izbjeći da ne bude uvojačen u još jedan srbijanski ratni pohod. I tad je kao mlad, kao i danas u srednjoj životnoj dobi glumio u kazalištu i u filmu, kao i njegov rođeni brat Branislav Trifunović. Obojica su sad već tjednima liderima spontanih narodnih prosvjeda protiv zločinačkoga režima srpskih fašista i nacista predvođenih teško oboljelim diktatorom Aleksandrom Vučićem.
Nije realno i za očekivati da dva rođena brata i profesionalna glumca uspiju sami iznijeti na plećima teret zaokreta u politici srpskoga velikodržavlja. To je pogubni i katastrofalni proces koji je trajao i traje u Srbiji i desetljećima, pa čak i nekoliko stoljeća uzastopno. Ne postoji nitko svemoćan i svemoguć na svijetu tko bi to sad preko noći u korijenu sasijekao i zauvijek uništio. A to čudo neviđeno bismo svi voljeli vidjeti, da napokon i Srbi politički ozdrave i da shvate gdje im je mjesto u usporedbi sa ostalim narodima i državama. No, ljudi poput njih na javnoj sceni u Srbiji i uz dokazani i neukaljani politički backround su snagom glumačke popularnosti u narodnim masama i prepoznaltjivošću kadri povući za sobom kudi kamo više naroda za sobom, nego izlizani, ofucani,otrcani i davno knjiški pročitani velikosrpski političari, bilo iz reda vlasti ili iz sadašnje oporbe. Dakako, Vesni Pešić ne pada napamet držati lekcije i glumiti lažnu moralnu sutkinju glede političkoga angažmana bivšega srpskoga ombudsmana Saše Jankovića, čovjeka koji je prije neki tjedan podnio neopozivu ostavku na mjesto predsjednika Pokreta slobodnih građana. Za upražnjeno mjesto čelnika toga pokreta kandidirao se Sergej Trifunović kao član te stranke i to mu Vesna Pešić sad spori. Ali, nije je smetalo što je Saša Janković kao kadar JUL-a Mire Marković, supruge diktatora, fašista, agresora na Hrvatsku i Bosnu i ratnog zločinca Slobodana Miloševića, bio prije Trifunovića na mjestu lidera toga pokreta. Naravno, nije se bunila, jer su radili i rade i ona i likovi kao Saša Janković, ispod žita i u potaji, za istu crveno – crnu koaliciju srpkih jahača Apokalipse, osovine SNS – SPS – SRS. Jer, Trifunovićev prethodnik na mjestu predsjednika PSG Saša Janković kao sin JNA časnika iz Loznice, bio je i Šešeljev doborvoljac na bosanskom bojištu, a kao politički uhljeb zločinačkog JUL-a radio je u veledržavnoj tvornici laži SIV-u. Kao sjenka sumnje prati ga i nerasvijetljeno ubojstvo ili samoubojstvo njegovoga druga iz studentskih dana Predraga Gojkovića koje se dogodilo u njegovom obiteljskom stanu 1993.
Naknadno je balističkim dokazima utvrđeni da je 24 – godišnji Gojković 1993. ubijen, čestice baruta bile su na rukama miljenika Vesne Pešić, dakle, osobno Trifunovićeva prethodnika na čelu PSG Saše Jankovića, ali ni on, niti bilo tko od preostalih momaka na tulumu kad je smrtno stradao Predrag Gojković nikad nije sudski odgovarao. Zvjersko ubojstvo je ostalo nekažnjeno, a Jankovića u javnosti zato prati nadimak Sale Prangija, koji je zaradio dodatno i kao vatreni šešeljevac na fronti u Bosni.
Gdje je bila i što je radila Vesna Pešić, starija sestra pokojne i slavne, čestite i poštene srpske glumice Stanislave – Staše Pešić, kojoj na bilo koji životni način nije ni do gležnjeva, kamoli do koljena, kao da nisu sestre ili kao da se nikad u životu nisu srele ni u prolazu? Vodila je ratnih devedesetih takozvani antiratni GSS ( Građanski savez Srbije ). Krajnji domet misli veleumnih Srba u tome savezu bila je i sadašnja srpska mantra o “građanskom ratu” u bivšoj Jugoslaviji uz slogan “mir, brate, mir, nitko nije kriv.” To laprdaju Srbi u vlasti i u oporbi i danas i bijesni su što im nitko ozbiljan ne nasijeda na te dječije fore i fazone. Vesna Pešić je s pokojnim Zoranom Đinđićem tijekom srpske vojne agresije na Hrvatsku i Bosnu s malobrojnim prosvjednicima demonstrirala protiv ratne promidžbe Miloševićeve državne televizije RTS svakoga dana u isto vrijeme emitiranje Dnevnika u 19,30 u središtu Beograda. Kad osvane novi dan, zorom bi skupa s urednikom B92 Veranom Matićem, piscem gorljivih četničkih kolumni o srpskim četnicima iz WW2 u “Srpskoj reči” Vuka i Danice Drašković, odlazila u sjedište zgrade bivšega Magistrata u Zemunu, gdje su na divlje i nasilno Šešeljevi radikali protuzakonito uselili svoju stranku i tamo Šešelju i njegovim ljudima cinkala, locirala i identificirala sve malobrojne demonstrante, poglavito iz njene stranke GSS i tamo im od straga iz potporu Šešelja i njegovoga šefa Miloševića radila o glavi i činila ih pokretnim metama i glininem golubovima za odstrijel, a da to gotovo nitko od njih nije niti slutio, kamoli doznao na vrijeme. Kad je Knin oslobođen u munjevotoj hrvatskoj ofenzivi, što će ući u anale svih svjetskih vojnih udžbenika na najvišim vonim akademijama u svijetu, Vesna Pešić je u svome suludom i sumanutom izljevu velikosrpstva u koru velikog mozga, dala intervju za politički tjednik “Svet” iz Novog Sada, a što je prenio i tadašnji beogradski tjednik “Nedjeljni telegraf.” Tamo je Vesna Pešić otvoreno pozivala Miloševića, Šešelja i sve srpske vojne i paravojne postrojbe da objave totalni rat Hrvatskoj, proglase opću mobilizaciju, te da se ona njima nudi sletjeti padobranom u “oslobođeni srpski Knin!?” Poremećena komunjarska i fašistička fukara Vesna Pešić još se nije probudila iz velikosrpskoga snoviđenja i proviđenja, kad joj je 2012. sinula ideja skupa s još dvije moralne nakaze Srbijankom Turajlić i Borkom Pavićević uoči svibanjskih predsjedničkih izbora pozvati narod na bojkot i opstrukciju glasovanja cijepanjem listića ili križanjem cijele glasačke liste. Ti takozvani “bijeli listići” bili su službeno nevažeći, a u stvarnosti jednostavnom igrom matematičkih brojki donijeli su blagu i odlučujuću prevagu u brojanju glasova četničkome vojvodi Tomislavu Nikoliću u utrci s prijateljem Jove Josipovića, dakle Borisom Tadićem. Premda ni Tadić nije ništa drugo nego umiveni i vješto maskirani veliksorbin prozapadnoga kova i na razboju atlantskih vojnih i političkih sila, u usporedbi s poludivljim gedžom Tomislavom Nikolićem, zasigurno je bio manje zlo i za Srbiju, pogotovo za regiju. Ali, Nikolića ni za njegova mandata u Srbiji nitko nije doživljavao pored Vučića čovjekom broj jedan u srpskoj politici. Likovi poput moralne nakarade Vesne Pešić, sposobne jedino pisati kako je u Meksiku kao mlada varala zakonitoga supruga vodeći ljubav s odvjetnikom Srđom Popovićem, inače, čovjekom koji je bio istinski i iskreni branitelj brojnih političkih uznika i u titoizmu i u miloševićizmu, lako izvode u životu svaki salto mortale. Žena bez skurpula i obraza s poplatom jačom od najtvrđe vojničke čizme već 2012. na lažnom mirotvorračkom, a zapravo skriveno pod oblandom srboslavenstva, trovačkom portalu Peščanik.net slavila je i hvalila ratnog i poratnog zločinca Aleksandra Vučića kao da joj je rođeni sin i kao da joj je iz oka ispao. Pretpostavila je svoju novu političku ljubav tom nitkovu i hulji, time gazeći i pljujući i po zaslugama svih svojih političkih i stranački suboraca iz GSS-a i ostalih stranaka oporbe, što su se protiv Vučića i njegove bande šešeljevaca i miloševićevaca borili od devedesetih pa do dvijetisućitih.
Brižno i srceparajuće se u njenim polupismenim škrabotinama u kojim ne umije sastaviti prostoproširenu rečenicu bez najmanje dvije ili tri gramatičke pogreške, javno pitala: “Hoće li naš Vučić uspjjeti svladati i tu lekciju i položiti i taj ispit desetkom kao i sve prethodne?” I kad od njenoga gospodara Vučića nije dobila političku napojnicu kakvoj se nadala ili namještenje koje je očekivala za sve njezine zasluge iz potaje od devedesetih za promicanje ideja velikosrpskoga političkog idiotizma pod krinkom lažnoga zapadnjaštva, onda je Vesna Pešić, prijateljica svih hrvatskih izroda iz Documente i svih ostalih dokumentirano i argumentirano izdajničkih NGO ljevičarskih udruga iz Hrvatske, napravila još jedan kolut unatrag na strunjači. I sad je ta politička prostitutka krenula u najnoviju manipulaciju glumeći tobožnjega ogorčenoga suparnika Vučiću!? Danica Drašković, još jedna lažna srpska mirotvorka i vrsnica Vesne Pešić pamti ju kao kolegicu sa studija iz fakultetskih dana. I kad je još devedesetih skupa s polupismenim novinarskim gimnazijalcem i radijskim voditeljem s govornom manom Veranom Matićem, urednikom radijske postaje B92, bjelodano uhvaćena u cinkanju opozicije u Šešeljevu uredu u Magistratu u Zemunu ratnih devedestih, u “Srpskoj reči” Danica Drašković znakovito je na naslovnici svoga tjednika upitala Vesnu Pešić: “Pošto mlijeko seko Veko?” To pitanje je ostalo bez odgovora Vesne Pešić. Ako se nikad nije bavila mljekarstvom, pa ne zna točan odgovor kolika je cijena njenoga kvarnoga mlijeka u kantama, onda barem ne može zanijekati da nikad u životu ne može opravdati cijenu žiga sramote što ga nosi još iz studentskih dana. Daleke 1968. Vesna Pešić je skupa s budućim mužem modelsice Biljane Ristić, dakle potonjim komunističkim i titoističkim direktorom Televizije Beograd Dušanom Mitevićem i Vukom Draškovićem, budućim mužem Danice Drašković, politički cinkala Titovoj zloglasnoj komunjari Milošu Miniću poimenice svakoga studenta demonstranta kojega je osobno poznavala. I zahvaljujući tome pothvatu dobila je kasnije sveušilišno mjesto profesorice sociologije na Sveučilištu u Beogradu, za koji je žestoko i vatreno u ime svih studenata članova zločinačke komunjarske partije lobirala da se ima obvezno prezvati u “Radnički komunistički i crveni Univerzitet Carl Marx!” Vesna na ruskom znači proljeće. Ako je Vesna Pešić ikad u svome životu bila vjesnikom srpskoga političkoga proljeća, nije ni čudo što se Srbi u koordinatama političkoga sustava još uvijek smrzavaju u uvjetima polarnih zima.
Dragan Ilić iz Beograda za HOP
HOP