Talijani su okupirali veliki dio hrvatske obale dok su vladali fašisti. Prije toga Mlečani, koji su bili još poznati kao Veni ili Veneti, što znači da su prije kršćanstva pripadali haravačkoj civilizaciji i da je njihov današnji naziv Veneziani nastao od naziva Cerveneci, dakle, Hervečeneci ispuštanjem prefiksa HER. Kada su Veneci prevozili križare u rat za Isusov grob u Jeruzalemu, oni su prevarom okupirali Zadar i veliki dio tadašnje Dalmacije, a na temelju toga talijanski fašisti su polagali pravo na Dalmaciju. Tad su ih Hrvati nazvali Mleci, što je imalo značenje prevaranti. U to doba u Dioklecianovoj Dalamaciji nikad nisu živjeli ni Veneti ni Talijani. Dakle, nije bilo Veneta, a još manje Talijana jer u to doba nisu ni postojali. U gradovima Dalamcije je bilo dosta Bizantinaca dok se nije raspalo bizantsko carstvo, a nakon toga ulogu Bizanta je pokušala uzeti Venezia, koja je također bila dio Bizanta. To možda može proći ako ne znamo da naziv Dalmat znači Harvat ili Hrvat.
Srbi ili četnici koje je odgajala SPC su im bili saveznici. No, ni to nije uzrok u njihovoj namjeri da zajednički ruše hrvatsku državu. Morali bi se upitati zašto Talijani i Srbijanci nemaju ime Venco, čime bi se trebali pozabaviti stručnjaci. Odakle hrvatska imena Veno, Venko i Vinko. Srbijanci kao narod se pojavljuju polovicom 19. stoljeća, a Srbi u Hrvatskoj, BiH i Crnoj Gori tek nastankom kraljevine Jugoslavije. Srbijanci su podmićivanjem carigrdskog Patrijarha 1920. godine dobili autokefalnu SPC umjesto da se ta crkva dobila naziv JPC. Tim priznanjem su dobili pravo da šire pravoslavlje diljem kraljevine Jugoslavije na nesrbijanske teritorije i preko pravoslavlja stvaraju Srbe, koje neobrazovani Srbijanci i danas nazivaju Prečani umjesto Srbi.
Danas su njih obojica sabornici sa najdužim stažom u hrvatskom državnom Saboru i oba traže prava za svoje etničke manjine koje u današnjoj Hrvatskoj praktički ne postoje jer nisu autohtone. Možda postoje neki njihovi doseljenici, ali oni nisu autohtoni na hrvatskom teritoriju. Međutim, drug Ivica Račan, Vlado Gotovac i Ivo Banac dok su vladali, su im dali autohtonost i pravo na njihov jezik i pismo, što je protivno izvornom hrvatskom Ustavu, kao i današnjem oktroiranom, što u demokratskim državama Europe nemaju ni autohtoni narodi kao Baski i Bretonci. Udbaš Šeks sa ”kumrovčankom” Kosor je sve to amenirao ukinuvši broj zastupnika za hrvatsko iseljeništvo i dijasporu sa 12 zastupnika na 3 i povećavši zastupništvo nacionalnim manjinama na 7 zastupnika pa tako danas etničke manjine upravljaju Hrvatskom jer glasaju za sve hrvatske zakone i proračun. To je prihvatio i oktroirani predsjednik HDZ-a Plenković jer ga je tamo doveo udbaš Šeks. Razlikuje li Šeks etnik ili narod od nacije? Razlikuju li to Ustavni suci?
Neki neupućeni i neobrazovani doktori znanost tvrde da je ćirilica bila i hrvatsko pismo. Hrvatsko pismo se zvalo hirilica ili kirilica koju mi još nazivamo bosančica. Međutim, u Beloj Hrvatskoj koje je uključivala dio slovenskih Alpi i Panoniju sve do Bel Grada (Beograda) i Dalmaciju od Krke pa sve do Trsta nikad se nije koristila kirilica. Ona se u Dalmaciji najviše koristila u cetinskoj Krajini jer je većina Cetinjana pobjegla iz Bosne pred Osmanlijama. Slično je dio Hrvata pobjegao u Crnu Goru i tamo osnovao gradić Cetinje. Odatle dolazi naziv četnik. Izvorno četnik se borio protiv Osmanlija. Međutim, taj naziv se izvorno odnosio na četiri evangelista ili 4 kvardranta u horoskopu. No, pojavom kneževine Srbije nastaje srbijanski grb sa 4 tocila, a nastankom kraljevine Jugoslavije i autofekalne SPC, Srbijanci anuliraju CPC i MPC pa četnici postaju borci za Veliku Srbiju.
Ta kirilica je razlog zašto na Braču i danas imamo Hrvate koji su za vrijeme kraljevine Jugoslavije izjasnili kao pravoslavci i postali Srbi zbog oportunizma i pohlepe, mada su ranije bili katolici. Slično se dogodilo na Visu, ali Višani su srušili pravoslavnu crkvu, a viški pravoslaci su pobjegli u Vojvodinu. Većina splitskih težaka vuče porijeklo iz katoličke Bosne koja je bila ostatak hrvatske suverene države i koja se nije prihvatila vazalstvo Mađara.
Što je onda zajedničko Radinu i Pupovcu? Zajedničko im je hrvatsko porijeklo i zbog toga mrze sve što je hrvatsko?
Radin je poznato hrvatsko prezime isto kao Radan, Raden, Radun i Radon. Ako je autohtoni Talijan, prezime bi mu bilo Radino. Ako mu je hrvatsko prezime bilo Radinić ili Radnić, talijansko bi mu bilo Radini. Slično je prezime Buneca ili Bunec postalo Bunetta, Bonetta ili Bonetti i Bonacci. Da je imao austrijsko prezime, onda bi se zvao Radinich ili Radnich. Radin je dakle Hrvat čiji roditelji su oportuno odrekli svojeg hrvatskog porijekla i postali Talijani.
Dakle, njegovi predci su se priklonili fašistima jer su bili siromašni, a nije daleko od iridente ni Furio Radin, što pokazuju njegovi politički istupi, posebice nasilno uvođenje talijanskog jezika kao službenog jezika u Istri. Tako su se ponašali mnogi Hrvati pod fašističkom vlašću jer im je to omogućilo bolji život, a nakon poraza nacizma i pripajanjem zone B Hrvatskoj, Italija im je omogućila politički azil i tako postaju ezuli. Neki su od talijaniziranih Hrvata ostali u Hrvatskoj, a jedan od tih je Radin koji je pohađao talijansku školu kao i mnogi Hrvati u nedifiniranoj politčkoj zoni poznatoj kao B. Tako je obitelj Furia Radina uzela talijansko porijeklo. Tako su učinili mnogi Hrvati iz Istre jer nisu prihvaćali komunizam i postali su ezuli. Pod starost mnogi hrvatski ezuli su se izjasnili kao Hrvati jer su se željeli vratiti u svoju domovinu. Međutim, svoju djeci su odgojili kao Talijane.
Sa druge strane Pupovac je imao hrvatsko prezime Pupavac, ali izvorno je zabilježeno kao prezime Papavac. Isto tako se pojavljuju prezimena Pepavac, Pipavac i Popavac, koja su slavenizacijom ili srbizacijom postali Papović, Pepović, Pipović i Pupović, a iznad svih je najrašrenije slavenizirano prezime Popović. Postoje i prezimena Papo, Pupo ili Pipo koja su slavenizirana kao Papić, Pupić ili Pipić. Ako pak znamo da sva srbijanska pravoslavna imena završavaju na IJE ili OJE, onda su srbijanska prezimena najmanje prisutna među Srbijancima, dok hrvatski i bosanksi Srbi prije pojave SPC u Hrvatskoj i BiH su imali stara hrvatska imena i prezimena i bili su ikavci. Mnogi pravoslavci su zadržali takva imena i prezimena, ali pod uticajem SPC danas se pojavljuju i pravoslavna imena koja završavaju na OJE i IJE.
Uz pomoć svećenstva SPC hrvatskim i bosanskim pravoslavcima prisilno se nametala srbijanska ekavica. Isto rade i danas jer većina monaha dolazi iz Srbije. Međutim, izvorna pravodslavna liturgija u Raškoj je bila napisana bugarskim jezikom jer srbijanski jezik tada nije postojao. Danas su srbijanski svećenici okorjeli četnici, a uvjerili smo se preko jedne snimke iz manastira kako pravoslavni svećenici stvaraju od nevine djece četnike, ali HDZ na to nije reagirao. Pupovac je Hrvat čiji predci su se priklonili srbijanskom četništvu iz oportunizma jer su dobili više pašnjaka i poljoprivrednog zemljišta. Srbe u Hrvatskoj su također izmišljali Talijani jer su se nadali da će tako lakše zavladati Dalmacijom.
Na koncu moram zaključiti da se slično Talijanima i Srbijancima danas ponašaju Slovenci koje je izmislio Vuk Kardžić uz pomoć Primoža Trubara. I oni su bili dio Bele Hrvatske u Panoniji i dijelu Alpi. Srbijanci su uz pomoć Slovenaca planirali okupirati veliki dio hrvatskog teritorija, a mali dio je bio namjenjen Slovencima – Istra i Gorski kotar. Danas hrvatsko primorje naseljavaju Slovenci gradeći ”vikendice” dok Hrvati u Sloveniji nemaju nikakva prava, a kakva prava uživaju Slovenci u Hrvatskoj. Nisu li možda Slovenci zamijenili Srbijance, a sve ovo postaje vidljivo. Međutim, hrvatski domoljubi i njihovi politički zastupnici Slovence drže za hrvatske prijatelje. Osobno mislim da nam nisu prijatelji, a dosta toga su dokazali nakon raspada Jugoslavije. Slovenski političari nam žele oteti Savudrijsku valu, a te političare biraju i oni koji grade ”vikendice” na hrvatskom primorju.
Dokle će hrvatski intelektualci biti naivni i vjerovati svojim jasno vidljivim neprijateljima? Nije li došao trenutak da progledaju i da interese hrvatske države i naroda stave ispred lažnih ljudskih prava kojima bogati kontroliraju manje države.
Srećko Radović
HOP