Antun Babić
Još jedna crna strana životopisa Budimira Lončara
PARTIZAN, KOMUNIST, KOSOVAC, ČLAN OZNE, UDBAŠ, MASON I KRVNIK NAKON DRUGOG SVJETSKOG RATA BUDIMIR LONČAR RAŠIRENIH RUKU U BEOGRADU DOČEKAO SRPSKE TERORISTE S DIPLOMATSKIM PUTOVNICAMA KOJI SU IZ JUGOSLAVENSKOG KONZULATA U SYDNEY U PROSINCU 1988. PUCALI NA HRVATSKE PROSVJEDNIKE
Kao nadopunu odličnim izvješćima u zadnje dvije Bujice o zločinakoj djelatnosti Budimira Lončara nakon Drugog svjetskog rata i namjeri Milana Bandića da tom izdajici hrvatskog naroda i protivniku samostalne hrvatske države, dodijeli Nagradu Grada Zagreba, želim skrenuti pozornost na još jedan zločinački, anticivilizacijski i protuhrvatski čin hrvatskog izdajice Budimira Lončara. Osim danas dobro poznate duboko izdajničke uloge Budimira Lončara u nametanju embagra za uvoz oružja u Hrvatsku u rujnu 1991., Budimir Lončar imao je važnu ulogu i u opravdavanju zločinačkog i terorističkog čina srpsko – jugoslavenskih diplomata u Sydney, u prosincu 1988., a možda je kao minister vanjskih poslova SFRJ osobno dao i odobrenje za izvođenje tog u povijesti svjetske diplomacije nezapamćenog djela.
Miran prosvjed ispred jugoslavenskog konzulata u Sydneyju.
Hrvati Sydneyja su 27. prosinca 1988. godine organizirali miran prosvjed ispred Jugoslavenskog konzulata u Sydneyu. Srpski diplomati, a ustvari udbaši i teroristi, tom su prigodom iz konzulata pucali iz vatrenog oružja na hrvatske prosvjednike te teško ranili hrvatskog dječaka Josipa Tokića.
Teroristički čin srpskih diplomata izazvao je golemo zgražanje čitave australske javnosti, a Vlada Australije protjerala je iz Australije sve srpsko-jugoslavenske diplomate iz konzulata u Sydney, a konzulat zatvorila. Bila je to do danas najveća diplomatska afera u povijesti Australije, o kojoj su danima izvješćivali svi važniji australski mediji.
Veliki prosvjed Hrvata u Melbourneu
Nakon tog zločinačkog čina u Sydney-u hrvatski iseljenici u Australiji organizirali su velike prosvjede. Kao odraz duboke ogorčenosti hrvatske iseljeničke zajednice u Melbourneu i Geelongu, te drugih dijelova države Viktorije u Melbourneu je održan možda i najveći javni prosvjed protiv Jugoslavije u tom drugom najvećem gradu u Australiji. Pred Parlament države Viktorije došlo je preko pet tisuća Hrvata, koji su prije toga u velikoj povorci prošli kroz glavne ulice glavnog grada države Viktorije. Na tom sam prosvjedu bio jedan od govornika. U svojem govoru zatražio sam zatvaranje jugoslavenskog konzulata u Sydneyju.
Protjerane srpske teroriste u zračnoj luci u Beogradu dočekao je ministar vanjskih poslova SFRJ Budimir Lončar, koji je prije toga oštro napao Australiju. Rekao je kako je Australija treća zemlja koja je Jugoslaviji od 1918. godine dala ultimatum. Lončar je u govoru u zračnoj luci u Beogradu posebno pohvalio teroristu Zorana Matijaša, koji je teško ranio Josipa Tokića. Kao što se moglo i očekivati od komunističkog zločinca, Budimir Lončar je, prema pisanju australskih novinara, grubo napao hrvatske iseljenike u Australiji, rekavši kako je riječ o “ustašama i fašistima”.
Najveća moguća perverzija prava i pravde
Odluka zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića da dodijeli Nagradu Grada Zagreba predstavlja najveću moguću perverziju prava i pravde, i najveći mirnodopski napad na hrvatsku državu od njezinog osnutka 1991. godine.
Ako se umreženi udbaši u svim strukturama vlasti i hrvatskog društva osjećaju do te mjere sigurni da mogu predložiti jednog od najvećih neprijatelja hrvatske države i hrvatskog naroda Budimira Lončara za Nagradu Grada Zagreba, zadnji je trenutak da se mi hrvatski domoljubi probudimo i kažemo – dosta je. U protivnome, samo je pitanje vremena kad će ti udbaši početi zatvarati i suditi hrvatskim braniteljima, i svima nama koji smo rušili njihovu Jugoslaviju i stvorili samostalnu hrvatsku državu.
Hrvatska vlast je pod utjecajem udbaša
Prema izjavi g. Velimira Bujanca u Bujici, Budimir Lončar nije samo bliski prijatelj s bivšim predsjednikom RH Stipom Mesićem, nego je i rado viđen gost u Uredu predsjednice RH Kolinde Grabar – Kitarović. Ta vrsta spoja komunističkih zločinaca i sadašnjih najviših državnih dužnosnika moguća je samo u Hrvatskoj.
Može li sadašnja hrvatska država preživjeti najnoviju unutarnju agresiju? Sve je teže sa sigurnošću dati taj odgovor na to pitanje. Duboko se nadam da se tako nešto strašno neće dogoditi za mojeg života. No jednako sam uvjeren da će, prije ili kasnije, odgovorni za izdaju hrvatskih nacionalnih interesa, koja se u Hrvatskoj sustavno provodi od 2000. netko morati odgovarati ne samo pred poviješću, nego i pred sudom naroda, a posebno pred zakonima hrvatske države kad oni budu konačno budu mogli pravedno provoditi.
Fotografiju ranjenog Josipa Tokića i izvješće o dočeku srpskih terorista u Beogradu, te slika s prosvjeda Hrvata u Melbourneu, prenosim iz mjesečnika Hrvatska sloboda (Australija) iz prosinca 1988. godine.
HOP