U privatnoj parnici Marije Slišković rođene Esme Golubić jedna od svjedokinja na sudu izjavila je kako je Sliškovićka za vrijeme domovinskog rata ukrala čipku iz napuštene kuće na što ju je ukorila šefica humanitarne organizacije gospođa Jelica Sarajlija. Izjavila je da danas velika humanitarka Marija Slišković je u to vrijeme rijetko bila sa njima, te da na osnovu toga ne vjeruje da je pisala knjige.
Sliškovićka sve demantira. Samo suđenje je očito pod velikim pritiskom politike jer priznanje ovoj humanitarki dao je M. Bandić i predsjednica iako je Sliškovićka. Zanimljiv je tekst Sliškovićke o podršci Josipoviću…
Šefica Bedema ljubavi isto se ne sjeća velike humanitarke.
Dugo je bila nezaposlena, danas njena udruga i Zaklada primaju ogromna sredstva, od grada čak 400 000, Sliškovićka brine o silovanim ženama, iako je po zanimanju viša tekstilna. Nikome nije jasno kako je uopće ušla u taj odnos sa silovanim ženama. Nekada je bila nezaposlena, danas je dio vrlo imućne i važne obitelji.
HOP
