Zamke i izazovi narodnih prosvjeda u Beogradu i moguća podjela oporbenog Saveza za Srbiju na prozapadni i proistočni blok
Hrvatskoj bi bilo u interesu da u opozicijskom Savezu za Srbiju prevagne strana Dragana Đilasa koji hoće Srbiju u EU i NATO dok Pernarov i Sinčićev prijatelj Boško Obradović želi kao i Vučić Srbiju i cijeli region u savezu sa Rusijom.
“Sve su životinje jednake, samo su neke jednakije,” poznata je poruka napisanog i u filmu obrađenog remek djela pisca Georgea Orwella, možda manje poznatog pod njegovim pravim imenom i prezimenom Eric Arthur Blair. Nije glasoviti George Orwell bio niti u djelu “1984” slučajno zloguki prorok daleke budućnosti. Stvarnost sumorne društvene i političke zbilje diljem planeta, nažalost, potvrdili su njegovu viziju pesimističkog pogleda u budućnost civilizacije. Svakako, Srbija je zrno pijeska u golemoj planetarnoj pustinji ili tek kap u moru ili oceanu suvremenog čovječanstva. No, neki najsvježiji događaji iz Stradije s brdovitoga Balkana pobuđuju upravo sjećanje na dalekosežnost i pronicljivost Orwellova teškog predskazanja. U žarištu zbivanja u Srbiji i opetovano iskazanog načela selektivne (ne)pravde prema njezinim građanima za učinjena ili neučinjena kaznena djela, ogleda se živući i svevremenski duh Orwella u današnjoj Srbiji.
Pred dva tjedna dvojica prosvjednika su uhićena u Beogradu nakon što su po kratkom postupku i bez ikakvih stvarnih dokaza optuženi i presuđeni jednomjesečnim pritvorom radi nošenja transparenta s naslikanim vješalima kroz centar Beograda. Zanimljivo, obojica privedenih u policijsku postaju bili su članovi ili simpatizeri pokreta “Dveri” Boška Obradovića, velikoga frenda Ivana Pernara. Riječ je o Slobodanu Glišiću, 33-godišnjem software stručnjaku, te maloljetnom 17-godišnjem Nikoli Pilipoviću, učeniku trećega razreda gimnazije, u slobodno vrijeme i članu amaterskog i omladinskog kazališta “Dadov” u Beogradu. Nakon organiziranih prosvjeda oporbe i intervencija da se uhićeni oslobode izmišljene i imputirane krivnje, jer nisu ničiju sliku nosili na transparentu, niti bilo kome ni usmeno, ni riječju prijetili nošenjem političkih parola, srpski je režim postupio dvojako.
Ispostavilo se da je srednjoškolac Nikola Pilipović, malodobni i najmlađi politički uhićenik u Europi iz obitelji roditelja članove Vučićeve stranke SNS. I nije prošao ni cijeli tjedan, a on je pušten iz kazamata na slobodu, unatoč tome što se njegova mama politički osvijestila nakon njegovoga hapšenja, stala na stranu sina i pridružila se demonstracijama oporbe. tamo je održala i kraći govor dok joj je sin još bio na robiji. Ali, tek prije dva dana Vučićeva je vlast pustila iz pritvora drugoga političkog robijaša Slobodana Glišića za potpuno isto i neučinjeno kazneno djelo, kao i mladoga srednjoškolca Nikolu Pilipovića. Ostalo je Glišiću da se brani sa slobode, nisu ni pomislili obustaviti kazneni postupak protiv njega. Zaključak je lak i jednostavan. Softverski stručnjak i programer Glišić nema tatu i mamu u SNS sekti, te će njegov put do ostvarenja prava i pravde biti neusporedivo teži nego put mladoga Pilipovića, koji je prije njega ugledao slobodu samo zato što su njegovi roditelji na politički suprotnoj strani od njega. I to mu je bio sretan adut i odlučujući zalog u borbi za slobodu. Pod skutima sreće bio je i 67-godišnji umirovljenik iz Kragujevca Slobodan Stefanović. On je tamo nosio transparent sa slikom vješala na kojem je bila ispisana njegova poruka da se može još samo objesiti nakon Vučićeve otimačine i krađe mirovine, pa jedva može preživjeti u takvom siromaštvu. Strpali su ga u zatvorsku ludnicu, proglasili ga neubrojivim, jer navodno poručuje parolama da hoće dignuti ruku na sebe. Oslobođen je poslije nekoliko dana iz ludnice u Kragujevcu, jer je imao iza sebe i reputaciju prokušanoga protivnika i borca i protiv zločinca Slobodana Miloševića iz ratnih devedesetih, te se imao tko zauzeti politički za njega i izvući ga iz zatvorske ludnice.
Zanimljiv je i još jedan detalj. Neumorni kritičar Vučićeva režima Srđan Nogo samoinicijativno je otišao u policiju i iskreno priznao da je on idejni tvorac nošenja transparenata s vješalima kroz grad. Usprkos priznanju u policiji u trenutku kad su Glišić i Pilipović bili u pritvoru, Nogo nije uopće u nastavku zadržavan, niti ponovno pozivan u policiju, gdje je potpisao i policijski izvid. Još manje je bilo šansi da bude kazneno gonjen, a kamoli procesuiran pred sudom. Prije neki dan oglasio se u povodu istupa Srđana Noga u svezi epizode nošenja vješala na demonstracijama i sam lider “Dveri” Boško Obradović. On je najavio smjenu Srđana Noga i njegovo izbacivanje iz stranke, a Nogo mu je žestoko uzvratio najavom protukandidature Obradoviću za mjesto predsjednika ultra desnog pokreta “Dveri.” Ali, sama pojava i sudjelovanje “Dveri” na demonstracijama protiv Vučića jasno i nedvosmisleno poručuje da dobar dio združenih koalicijskih stranaka protiv Vučićeve diktature dišu velikosrpski i zanose se srpskim velikodržavljem isto kao i Vučić, Dačić, Vulin, Šešelj i ostale marionete postojećega krvoločnog režima u Srbiji. Zato su Vučićevi mediji proteklih nekoliko dana na sva zvona razglasili kako dolazi do rascjepa i unutar opozicijske koalicije i to između Dragana Đilasa i Boška Obradovića. Zapravo, Đilas je skupa s Vukom Jeremićem nedavno posjetio Bruxelles i tamo je otvoreno izjavio da se ograđuje u potpunosti od Rusa i Rusije i svih onih srpskih stranaka i njihovih pristaša koji slave i hvale Putina. To je ogorčilo Obradovića, koji kao i svi velikosrbi vezuje političku misiju za neraskidivu vezu s Rusijom. Pernarov i Sinčićev prijatelj Obradović čak je navijestio i istupanje iz koalicije Saveza za Srbiju, ako Đilas ostane dosljedan svome stavu da Srbija mora stopostotno biti orijentirana ka EU i NATO bez ikakve potrebe traženja oslonca u Rusima i općenito na Istoku. Čak se i Jeremić, kome je prijeratni komunistički satrap i titoist iz Bosne Hamdija Pozderac rod po majčinoj muslimanskoj liniji, jučer posve neočekivano i iznenađujuće otvoreno odvažio izjaviti za jednu privatnu sarajevsku televiziju da je Srbija jedini i isključivi krivac za sve ratove u bivšoj Jugoslaviji.
Sve ovo doprinijet će razbistrivanju mutne vode u opoziciji Srbije. Pernarov i Sinčićev beogradsko – čačanski politički ortak Obradović sa svim svojim članstvom i pristalicama “Dveri” kao izraziti rusofil može jedino u dubokoj biti i samoj srži biti isto što i Vučić, dakle nepopravljivi Putinov i ruski fanatik i time Vučićev satelit ubačen kao mangup u redove oporbe da razvodni snagu i energiju pokreta koji treba političkom borbom srušiti postojeću vlast i Srbiju otrgnuti iz okova i sprege rusko – turske kombinatorike i koketiranja Vučića s Putinom i Erdoganom. I slijepcima je jasno i vidljivo da Vučić zajedno s Dačićem i Vulinom, naravno i Šešeljem u pričuvi, Srbiju želi jedino u euroazijskoj zoni utjecaja. Hrvatska bi, ostane li ova srpska postava na vlasti, onda mogla geopolitički biti u ozbiljnom problemu ako Vučić uz pomoć Putina i Erdogana pridobije i Izetbegovića i bosanske muslimane za ulazak Bosne i Hercegovine u euroazijsku zonu uz savezništvo Rusije i Turske. Sasvim je jasno da Vučić nastupa politički kao Putinov sluga, a Izetbegović kao Erdoganov rob. Ako bi Putin i Erdogan koji su već uzeli Vučića pod svoje, pridobili u cjelini i Izetbegovića na svoju stranu, onda bi Hrvatska geopolitički i geostrateški bila u jako nezgodnoj i opasnoj poziciji, s obzirom na izgled i konfiguraciju i opseg od tisuću kilometara dugih međudržavnih granica Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Zato bi za Hrvatsku bilo odlično da u Srbiji pobijedi i prevagne politička struja Dragana Đilasa koji je otvoreno i bez zadrške za Srbiju u EU i NATO.
Pored Đilasa, upitno je još je li uz njega i Jeremić, jer se ranijih godina očitovao kao gorljivi mada prikriveni velikosrbin u fraku i rukavicama, onako iz prikrajka, jer još treba obratiti pozornost i na mogućnost političkog utjecaja i moći Pokreta slobodnih građana. Početkom veljače taj je pokret preuzeo glumac Sergej Trifunović. Znamo već da se on istaknuo u prošlosti proturječnim izjavama, posebice u emisiji “Nedjeljom u 2” Aleksandra Stankovića, gdje je zapanjujuće diletantski i politički nezrelo i nedopustivo zločinački Titov komunistički poredak ocijenio kao “tolerantan i sustav koji nije bio zločinački”(!?) Srbi moraju napokon shvatiti da su komunizam i fašizam dva jednaka zla i da se protiv Vučićeva fašizma ne mogu boriti promicanjem ideja drugoga totalitarizma koji se zove komunizam. Ipak, unatoč svom političkom neiskustvu, Sergej Trifunović može poput primjerice Marina Šareca u Sloveniji, svojom karizmom umjetnika i popularnošću među obrazovanijim stanovništvom značajno podići rejting Pokreta građana Srbije, koji je pod vodstvom donedavnog lidera Saše Jankovića, bio gotovo pred političkim izdisajem. Trifunović je sklon gafovima i nepromišljenim i povremeno ishitrenim izjavama, ali se doima kao čovjek koji je spreman na razgovor i promjenu nekih pogrešnih stavova. Nije tvrdoglav i sujetan i on kao takav možda čak može biti i ozbiljan politički sugovornik uz neophodnu političku nadogradnju. Trifunović javno i nemilice rafalno sipa paljbu protiv Vučićeve vlasti. Uspio je tako za sobom već animirati i dobar dio beogradske društvene elite na svoju stranu, posebno u svijetu kulture, znanosti i umjetnosti. Uz njega su stali i politički ga bezrezervno podupiru i njegovi kolege iz glumačkoga svijeta, najprije njegov rođeni brat i glumac Branislav Trifunović, kao i Nikola Kojo, Dragan Bjelogrlić i Nikola Đuričko. Da bi Vučić pao, matematički bi ključno bilo, da na izborima Trifunovićev Pokret slobodnih građana prevede u kampanji na svoju stranu dio glasača amorfne i bezidejne mase armije SNS teledirigiranih Vučićevih bezmozgovića. To neće biti lako izvedivo, ali je činjenica da Vučić u braći Sergeju i Branislavu Trifunoviću, kao i u mladoj uzdanici stranke mladih sa studentske ljevice Jeleni Anasonović vidi veliku opasnost po svoj opstanak na vlasti.
Zato i ne čudi što je Vučić naredio svome pasje odanom ministru policije Nebojši Stefanoviću da policija napravi raciju i premetačinu u stanu mlade političke aktivistice i studentice Jelene Anasonović. Ona je prekjučer bila sa Sergejem Trifunovićem na razgovoru s ljudima iz američkog veleposlanstva u Srbiji. To je unijelo dodatnu nervozu i paniku kod Vučića, jer su se oboje imali razloga Amerikancima potužiti na status sigurnosno ugroženih građana Srbije. Posebno im je imao što reći Sergej Trifunović nakon što je prošloga tjedna dobio, kao i njegov brat Branislav, isto glumac, putem maila, twittera i facebooka ozbiljne prijetnje smrću. Počinitelj djela je stanoviti član Vučićeve stranke iz Nove Pazove. Ali, srpski su mediji su identitet toga 47-godišnjaka predstavili u kratkom vremenskom razmaku različitim imenima i u rekordno brzom roku je oslobođen krivnje i pušten na slobodu kao da se ništa nije dogodilo. Orwellova “Životinjska farma” dobila je potvrdu u Srbiji 2019. godine, pa je tužno i žalosno što 2019. u Srbiji nalikuje Orwellovoj 1984. godini.
Dragan Ilić
HOP
