Hrvatska vlada i oporba (baš kao i slovenska) se unisono digla na noge zbog govora predsjednika Europske unije Antonia Tajanija prilikom komemoracije žrtvama komunističkih progona u istarskim fojbama kod Bazovice. Tajani je u svom govoru osudio komunističke zločine nad Talijanima (kao i nad Hrvatima i Slovencima) počinjenim od strane Tita i njegovih komunističkih i partizanskih razbojnika za vrijeme i poslije II. svjetskog rata. Svatko tko je u stanju smisleno prevesti njegov govor s talijanskog na hrvatski ne bi ni u djeliću sekunde pomislio kako Tajani govori o bilo kakvim teritorijalnim pretenzijama na hrvatski ili slovenski teritorij. Optužujući Tajanija za povijesni revizionizam, i hrvatska i slovenska vlada (baš kao i oporba) su se razotkrile u svojoj komunističkoj ideologiji u kojoj su zapeli njihovi političari, bez obzira na lijevu ili desnu orijentaciju. Uhvatili su se na udicu “antifašizma”, budući da su Titovi partizani počinili genocid nad hrvatskim narodom, ali su u konačnici dočekali kraj II. svjetskog rata na pobjedničkoj strani; a kao što znamo – povijest pišu pobjednici, pa je tako dugo vremena i Tito bio ubrajan među “pozitivce”.
Hrvati su u svojoj državi još uvijek taoci tog apsurda, o kojemu Tajani ponešto i zna, ali ga ne može do kraja niti pojmiti. Komunistički ratni i poratni zločinac Tito i njegova mreža zlotvora bila je i ostala nedodirljiva, kako u šugoslaviji, tako i sada. Tko u njih i danas takne, nastradao je. Odmah te prozivaju za revizionizam i fašizam, a kao ustaša si već postao rođenjem, čim si Hrvat. Tu nastranost službenog “politički korektnog” svjetonazora koji vlada u današnjoj Hrvatskoj, Tajani zaista ne može dokučiti. Pravi razlog zašto Hrvatska ne može uputiti Tajaniju žestoku ‘prosvjednu notu’, je jedino zbog toga što bi u tom slučaju hrvatski političari morali sami sebi i svijetu priznati da je Tajani jasno prozvao komunističkog diktatora i njegove partizane za počinjene zločine nad Talijanima i svim ostalim žrtvama komunističke i partizanske pošasti u Istri, Sloveniji i Hrvatskoj. Naime, Sabor RH je je kao zadnji parlament od svih europskih zemalja prihvatio EU Deklaraciju o osudi totalitarnog komunističkog režima. “Prosvjedne note” s hrvatske strane ne može biti jer je Tajani govorio o nestaloj “talijanštini na području Istre i Dalmacije” referirajući se na talijansku etničku skupinu koja je ovaj prostor smatrala svojim domom i domovinom, koja je bila ubijena ili protjerana upravo od strane Titovih partizanskih razbojnika, na osnovu svoje nacionalnosti i vjerske pripadnosti.
Neokomunistički mediji bi naravno Tajanija najradije proglasili talijanskim okupatorom, samo kako ne bi Tita morali prikazati u realnom, genocidnom svjetlu. Tajani je naročito podsjetio na činjenicu da je “tisuće civila ubijeno samo zato što su bili Talijani od strane vojnika koji su nosili crvenu zvijezui na kapama”. Trebao je možda samo nadodati da je, primjerice, na desetke i stotine tisuća Hrvata bilo ubijeno pod znakom iste crvene zvijezde i u II. svjetskom ratu, ali i 90-tih u Domovinskom ratu. Ali, to nije njegov problem, on je talijanski patriot. To je problem hrvatskih patriota.
Možda bi tada komunističkim medijima “regiona” bilo jasnije što želi reći. Ukratko, da su hrvatski političari i mediji bili lustrirani, ne bi bilo nikakvog nesporazuma, kao niti hrvatskih histeričnih ispada u Europskom parlamentu, a niti busanja u prsa naših političara, prikrivenih obožavatelja koljača Tita i njegove šugoslavije.
Tajani je u šestoj minuti svog osmominutnog govora na komemoraciji u Bazovici uzviknuo vidno uzrujan: “Ne smijemo dozvoliti da jedna bjesomučna diktatura, kao ona Titova, ponovi u Venezueli ono što se ovdje dogodilo! Tito i komunizam je sramota koja se više nikada ne smije ponoviti!” – i osudio jednako nacizam kao i komunizam.
Dakle, sasvim je jasno koga je to išlo.
I. R.
HOP
