Treba se u domaćoj i široj javnosti ogaditi hrvatsko društvo i hrvatski narod. To je zadaća “hrvatskog” povjesničara Hrvoja Klasića. Neki će reći da je “puko”, ali ne radi se o nervnoj rastrojenosti, nego o ciljanom zadatku kojeg ispunjava Klasić, pa i ovom prilikom u intervju za N1. Kao što je i sam izjavio, njegov cilj je postići “bratski odnos” sa svim susjedima, prvenstveno tu misli na Srbiju. Nema nikakvih bratskih odnosa sa onima koji još uvijek ne priznaju svoju krivicu za agresiju na Hrvatsku, s onima koji bi se prije bilo kakvih odnosa trebali očitovati u svezi ratne odštete Hrvatskoj.
Na pitanje ima li nade da će odnosi između dvije zemlje biti drugačiji, Klasić kaže da ima – ukoliko Srbija izabere Novaka Đokovića za predsjednika, a Hrvati Mileta Kekina iz Hladnog piva. – stoji u tekstu N1. Naravno da se radi o ironiji, kao što je i ona (izrečena od srpskog političkog vrha) da će prije na vrbi roditi grožđe nego što će Srbija priznati Kosovo, npr. No, kako sada znamo, Srbija će u lipnju priznati Kosovo, kao što je ekskluzivno u Hrvatskoj objavio jučer naš dopisnik iz Beograda Dragan Ilić za HOP portal. U vrlo ozbiljnoj situaciji u kojoj se Hrvatska nalazi u novoizmišljenoj “regiji zapadnog Balkana” u kojoj ništa nije isključeno, a ponajmanje sukobi ili nedajbože rat, ironija jednog hrvatskog medijski vrlo istaknutog povjesničara nikako nije na mjestu. Hrvati su ozbiljno shvatili neopezan povik Tajanija “viva Italia” i “viva Dalmazia italiana” kao možebitnu prijetnju talijanskog ekspanzionizma na hrvatskom tlu, ali hrvatski političari ni malo ozbiljno i ustvari uopće ne shvaćaju opravdanu težnju hrvatskog naroda da se treba ići koracima postupno od srbijanskog priznanja agresije na Hrvatsku, zatražiti i dobiti ratnu odštetu od Srbije, pa tek onda dalje graditi međusobne odnose sa Srbijom koji nikada neće niti trebaju biti “bratski”, kako se to Klasiću prisnilo u ovom intervjuu.
I na kraju, hrvatski i srpski sportaši, pjevači i umjetnici nisu lutke na Klasićevim koncima da bi kao u filmu “Ko to tamo peva” bili dužni zabavljati mase i odvlačiti im pažnju od vrlo ozbiljnih problema, sustavne pljačke naroda i posljedica politički vrlo opasnih poteza i jedne i druge vlade. Nije više vrijeme “kruha i igara”, jer je kruha sve manje, a ovo što se događa u Hrvatskoj nema više nikakve veze s igrom.
Naslovna slika ovog članka je ironija našeg portala i treba se shvatiti kao odgovor na ironiju Klasića i njegove priče o “revizionizmu prošlosti”.
HOP
