U knjizi Đorđa Višekrune “Vučić i ja” Vučić iskreno o Srbima koji se u njega kunu , a on ih naziva balegama i govnima
Narciosoidni manijak i šizofrenik Vučić uobrazio da u njemu čuči duh Isusa Krista
Nekoliko ulomaka knjige Đorđa Višekrune o bezličju, bezdušju i nedjelu Aleksandra Vučića izašlo je u tjedniku Tabloid. Izdvojili smo nekoliko najzanimljivijih dijelova doslovno prepričanih razgovora Višekrune i Vučića, citiranih u formi dijaloga u spomenutoj knjizi. Vučićevi odgovori na upite Višekrune slikovito govore kako je Vučić odavno zreo za prinudnu medicinsku hospitalizaciju u odjelu zatvorenoga tipa neuropsihijatrijske bolnice.
Đ.V.: Hajde, reci mi je li istina da te Šešelj natjerao da se oženiš…
A.V.: jeste. Što si ti mislio, da ću da poričem? Naravno da me, ja se nikada ne bih ženio, ja sam oženjen državom Srbijom, jebem je svaki dan ( smijeh ).
Đ.V.: Kako sa državom, valjda sa narodom, ti si narodu na usluzi…
A.V.: nemoj da me. Naš narod, to ti je vreća balege i govana, kada se osuše, mislim kada se najedu i napiju, to ti je parabola, onda se lako zapale…
Đ.V.: zašto si se okružio budalama, pa ova Slina ( Nebojša Stefanović, ministar policije ) i ovaj peder, nisu ni za što?
A.V.: To ti je jako prosto moj Đorđe, uzmi na primjer Isusa i apostole, što su bili apostoli? Hajde reci…
Đ.V.: Ribari iz Galileje…
A.V.: E, to je točno donekle… Ali, jedan nije bio ribar, koji nije…Ajde pogodi…
Đ.V.: Koji…Petar, Pavle, Andrej, Matej…Matej nije ribar, Matej je carinik…
A.V.: Donekle, Matej je bio ribar, ali se opametio i kupio pravo da sakuplja porez, ali je ipak ostao ribar…
Svakim danom Aleksandar Vučić je sve luđi i luđi. Koliko je opasan po okolicu kao neliječeni pacijent, toliko postaje jednako opasan i za vlastiti narod koji ga očito sve manje trpi. U samo dva posljednja dana potvrdio je svoju bolest egocentrika u poodmakloj fazi. Jučer je hladnokrvno izjavio na konferenciji za tisak u Beogradu da može on skupa sa svojom strankom trošiti nesmetano novce za kampanju svoje SNS stranke kako hoće i koliko hoće, te da nije nitkom dužan polagati račune o troškovima. Jer, država, to je on? Tako je u srednjem vijeku zborio jedan od Vučićevih idola, francuski kralj koji je doživio neslavan kraj, skupa sa svojom ženom kraljicom.
Ona je gladnom narodu Francuske poručivala da jedu kolače, ako nemaju kruha.
Tako je to kad intelektualno potkapacitirani čovjek umisli da si može persirati u trećem licu množine, kao da je ovaploćenje imperatora Gaja Julija Cezara. I zamijetio je Vučić kako je apostol Matej od skromnoga ribara postao poreznik, dok je apostol Andrej zanavijek ostao ribar. Legendarni radijski komentator Ivo Tomić, da krajičkom oka namigne s onoga svijeta, dometnuo bi na Vučićevu nebulozu ovako: “Neka ti doktor Nale ( Mladen Naletilić, nogometni menadžer ) kupi nove naočale!” Zbilja, Vučić bi morao pothitno promijeniti dioptriju kod oftamologa ili možda i dilera droge. Predozirao se jakom travom kad je i u šali pomislio da je on vječni, doživotni i glavni poreznik u Srbiji. Kao i svaki ribar u konačnici će opet biti samo obični poreski obveznik. Tako to biva kad su nevještom jahaču u galopu konjske utrke u životu brži samari od konja. Da je išao u životu laganim kasom, ne bi sad bio na tako velikim kušnjama.
Dragan Ilić
HOP
