Birači se sigurno pitaju: Tko je ministar državne uprave Lovro Kuščević?
Možda znaju da je pravnik, ali ne znaju koliko dugo se bavio pravom. Možda znaju da je jedan od najbogatijih političara, ali ne znaju kako je to postao. Možda znaju da je bio načelnik jedne općine na Braču, ali ne znaju ništa o njegovoj političkoj i inoj prošlosti te karakteru. Isto vrijedi za sve hrvatske političare, ali kad ih otkrijemo, postajemo nemoćni da promjenimo izbornu odluku. Međutim, ponašanje političara danas nam otkriva njihov sluganski karakter koji je ponizan sve dotle dok se ne dočepa vlasti.
Zar birači ne bi trebali znati cijelu prošlost svih hrvatskih političara prije nego ih biraju jer oni su tipični komunistički lažljivci. Što rade novinari? Zar nije njihova zadaća da biračima razotkriju prošlost i karakter svih političara, bez obzira na ideologiju, jer jedino tako birači mogu odabrati karakterne i nekorumpirane zastupnike. Kako izgleda, hrvatski mediji ne ukazuju na karakter i prevare svih političara samo napadaju političare po ideološkom obrascu kao da svi državljani u demokratskoj državi moraju postati ljevičari. Štoviše, kako birače mogu informirati novinari ako su i oni dogmatski korumpirani?
Lagati uime idelogije jest korupcija. U Hrvatskoj je najveći broj građana korumpiran, a to su ostaci komunističkog naslijeđa. Kako izgleda, korumpiranost je najuzvišenija odlika hrvatskih političara i birača.
Hrvatski političari su dosegli vrhunac svojih nesposobnosti i treba ih mijenjati ako želimo promjene. Oni sigurno ne znaju kako odvesti hrvatski narod u bolju budućnost. To ne znači da nas samo mladi mogu izvući iz ovakve močvare. Političari moraju imati i životno iskustvo pa nam treba kombinacija starih i mladih političara koji imaju neuprljanu, domoljubnu i stručnu prošlost. Današnji političari su neobično lažljivi, dvolični i ponašaju se kao ponizni kmetovi prema jačima, a prema biračima kao okorjeli feudalci. Ne razumiju svoju zadaću, ne razumiju demokraciju niti shvaćaju da je u demokraciji suveren birač. U demokraciji svaki političar je odgovaran biračima, a to nisu ni hrvatski državni niti lokalni političari.
Umjesto da sabornici i vijećnici nadziru rad premijera i načelnika, premijer i načelnici nadziru sabor i vijeća. Hrvatske birače je ponizio ministar Kuščević kad im je zabranio referendume čudnim podvalama i neobičnim lažima nakon što je premijer Plenković izjavio da referenduma neće biti. Međutim, potpise za referendum je trebao nadzirati sabor umjesto vlade, što nam pokazuje da se još ne znaju ovlasti zakonodavne i izvršne vlasti.
Vlada je izvršna vlast i mora sprovoditi zakone koje predlaže i izglašava zakonodavna vlast, dakle, sabor.
Tako barem kaže hrvatski ustav, a to i jest načelo demokracije. Kakva sveze ima ministar državne uprave sa referendumom? Zar to nije stvar sabora? Zadaća vlade je samo da raspiše referendume na prijedlog sabora. Tako funkcionira izvršna vlast u demokraciji. Mnogi birači su već zaboravili ovakvo ponašanje i ponovno će glasati za stranku koja im ruši državu i ukida demokraciju. U modernoj demokraciji vlada ne bi smjela predlagati zakone jer su sve tri vlasti nezavisne i suverene, ali čim se ukinuo polupredsjednički sustav, predsjedenici hrvatskih vlada se ponašaju kao despoti, a najmanje kao demokrati jer je komunistička svijest ustavnim promjenama unakazila ustav.
Ako se vlada ovako nastavi ponašati, ovakav sabor treba ukinuti jer sabornici nisu potrebni za ništa osim za saborski igrokaz u kojem se podižu ili ne podižu ruke na pogled presjedavajućega. Ovakav sabor vraća jednoumlje i bespotrebno troši državni novac. U raspravljanju sabornici se ponašaju kao nasilnici jer imaju tipičnu jednoumnu svijest bez ikakve odgovornosti prema biračima.
I danas brigu o hrvatskoj državi vodi Beogard koji je preko Pupovca i SPC uz šutljivi blagoslov premijera Plenkovića ruši krvlju stečenu državu, a to ne vide hrvatski sabornici ni hrvatski novinari. SPC nema pravo djelovati u RH po pravoslavnom kanonu jer pravoslavna Crkva jedne države ne smije djelovati izvan svojih državnih granica. Stoga RH mora imati svoju pravoslavnu Crkvu, a SPC-i to pravo treba oduzeti zakonom. Sve pravoslavne crkve danas su autokefalne, dakle, državne.
Međutim, hrvatska državna uprava ne želi registrirati HPC mada u hrvatskoj ima više od 200 tisuća pravoslavnih vjernika bez ikakvog obrazloženja, a nemisleći birači i dalje glasaju za komunističke demokrate, odnosno, HDZ. Zar se Srbija nije širila na račun pravoslavlja? Zar se sabor ne ponaša izdajnički kad Pupovcu i SPC omogućuje rušenje hrvatske države i stvaranje još jedne srbijanske države na hrvatskom povijesnom i etničkom teritoriju samo da bi se HDZ održao na vlasti.
Bez lustracije, nestat će krvlju stečena država, a lustraciju ne želi premijer Plenković sa svojom jugoslavenskom ideologijom niti to žele komunisti, udbaši, kosovci i njihovi potomci. Ne bih bio iznenađen da se u Hrvatskoj dogodi građanski rat jer ljevičari su dogmatski nastrojeni i ne žele se odreći jednoumlja, dakle, Partije i Tita te postati demokrati. To može izazvati drugu stranu i evo nam nevolja. Još jednom ponavljam da bez lustracije nema demokracije u Hrvatskoj.
Mogu li tako nesposobni i jednoumni političari donijeti pošten izborni zakon za demokratsku državu? Ne mogu jer im se ne suprostavljaju birači prosvjedima već prihvaćaju ropstvo kao da im je od Boga dano. Zakonodavna vlast sve radi da bi zadovoljila despote ne razmišljajući o biračima o kojima najviše ovisi. Sve ovo još jednom potvrđuje da je svijest hrvatskih birača komunistička jer uopće ne organiziraju prosvjede nego ponizno prihvaćaju samovolju despota. Nema razlike između oporbe i vlasti. I jedni i drugi međusobno se vrijeđaju i napadaju samo da bi zadržali pozicije, ali ne nude prijedloge za promjene. Iz manadata u mandat hrvatski zakoni postaju sve lošiji i sve više komunistički.
Pupovac i njegova družba ucjenjuju Hrvate i njihovu državu obskrbljujući europsku i svjetsku birokraciju lažima jer ovi uopće ne znaju gdje se nalazi Hrvatska, a te ucjene najviše koriste premijeru Plenković jer kad je u pitanju Pupovac on vazda šuti. Što rade hrvatski veleposlanici i kozuli? Hrvatima se oduzimaju njihova politička i ljudska prava, a etničkim manjinama daju se prava koje nemaju etničke manjine u drugim državama: Europi, SAD, Kanadi ili Australiji. Je li Plenković europejac ili jugoslaven? Razumije li on uopće demokratska načela? On se ponaša kao oholi despot. Takvi su bili gotovo svi hrvatski premijeri i predsjednici nakon 2000. godne. Svi oni koji su obnašali takve funkcije srozali su dostojanstvo i ponos hrvatskog naroda.
Jedno su prava pojedinca, a drugo su prava etničkih manjina. Prava etničkih manjina nisu ljudska prava. Sve etničke manjine u Hrvatskoj, ako imaju hrvatsko državljanstvo, su politički Hrvati, a nikako, primjerice, nacionalni Srbi jer oni mogu biti nacionalni Srbijanci samo u Srbiji. Oni u Hrvatskoj ne bi smjeli osnivati svoje etničke stranke ako želimo mir i spokoj u državi. Etničke manjine ne mogu imati veća politička prava od etničke većine. Ljudska prava su bila ograničena Hrvatima u bivšoj državi i ograničena su i danas.
Hrvatski političari te politički komentatori i kolumnisti još nisu shvatili da BiH nije jednonarodna država i da za nju ne vrijede ista pravila kao za jednonarodne države jer BiH čine tri konstituivna naroda koja moraju imati ista prava. Kad Hrvati u BiH dobiju ista prava kao dva druga naroda, onda ona može postati i suverena država i svi narodi po nacionalnosti postaju Bosanci ako imaju bosansko državljanstvo kao u Švicarskoj. Kako su u toj državi narodi međusobno izmješani treba ukinuti Republiku srpsku i Federaciju te uvesti kantone kao u Švicarskoj.
Komunistički političari, njihovi potomci i velikoSrbi bi i danas sve zabranjivali jer ne znaju što je demokracija. U demokraciji se ništa ne zabranjue, a oni bi zabranili sve hrvatske stare i tradicionalne simbole. U demokratskoj Hrvatskoj moraju imati ista prava sljedbenici ustaša, partizana, četnika i komunista ili ih sve jednako treba limitirati. Zbog laži i zločina koje su počinili nakon rata, komuniste treba lustrirati, sve odreda, jer su, služeći se totalitarizmom, za svoje zločine optuživali ustaše, a to su činili komunisti sve do smrti Jugoslavije. Sve ustaše i protivnike komunizma eliminirali su komunisti, a tako je ubijeno gotovo pola milijuna Hrvata. Potomci komunističkih zločinaca komunističke i četničke zločine i danas pripisuju ustašama bez ijednig dokaza mada su gotovo većinu zločina počinili partizani i četnici, što otkrivaju komunistički dokumenti. Komunisti su iz Hrvatske istjerali gotovo jednak broj Hrvata u posljednjih 40 godina komunizma. Te činjenice i dokazi su nepobitni, a narod ih ni danas ne zna jer obrazovanje i medije kontroliraju udbaši i kosovci.
Najeklatatniji primjer nepoštivanja ljudskih prava i diskriminacije je pjevač i branitelj Marko Perković Thompson. Čudi me da nijedan ”demokrat” u saboru nije stao u njegovu obranu dok neki po njemu otvoreno pljuju, a hrvatski ”domoljubni” sabornici šute da ne bi uvrijedili hrvatskog despota. Neki šute jer ne znaju ništa izvan domene komunističke dogme pa se ponašaju kao politički uhljebi. Isto tako ”civilne” udruge koje navodno brane ljudska prava nikada nisu zatražile da se poštivaju i njegova prava. Zar je moguće da mu istarski župan i načelnik Pule uskraćuju pravo da tamo nastupi kao da Istra nije dio hrvatske države? Ni jedan predsjednik države niti ijedan premijer takvom gnjusnom i diskriminatorskom činu nikada se nije suprostavio. To nije učinila ni današnja predsjednica.
Hrvatska vlast želi zabraniti poklič ”Za dom – spremni” pod kojim je oslobođena Hrvatska bez ikakvog obrazloženja osim objede da su ga koristili ustaše u NDH. Međutim, postoje dokazi da je to bio domobranski poklič još 1936. godinu. Izgleda da su i domobrani bili fašisti? Zašto onda i svi Hrvati ne bi bili fašisti? Dakle, hrvatski sabornici se ponašaju kao izdajnici. Koristili su ga i raniji hrvatski vojskovđe kao poklič ”Za dom”, a to se potvrđivalo sa više različitih pokliča, a jedan od njih je bio i ”spremni”, što je logično. To nije pozdrav nego poklič. Ustaše su stvorili Srbijanci nakon što su ubili hrvatske zastupnike u jugoslavenskoj skupštini, a Srbijnaci sve Hrvate i danas nazivaju ustašama i fašistima zbog stvaranja nezavisne i suverene hrvatske države.
Njaveći zločin ustaša je bio suradnja sa nacističkom Njemačkom, ali sa njom su surađivale sve europske države, osim Švicarske i Engleske, jer nisu imale drugog izbora. Ne može se tražiti od Hrvatske ono što se ne traži od drugih država u Europi. Čak i nebeska Srbija je postala ”juden frei” jer je u pokretnim plinskim komorama usmrtila gotovo sve svoje Žide, više od 10 tisuća, već u kolovozu 1942. godine. Zar u Srbiji nisu bili uvedeni rasni zakoni? Nebeska Srbija je također bila saveznik talijanskih fašista jer je pokušala izići na hrvatsko more nadajući se da će podijeliti hrvatsku obalu sa Talijanima. O tome komunistički mediji ne pišu niti se o tome uči u školama već optužuju Pavelića da je prodao Istru i Dalmaciju mada je prodaju započeo srbijanski kralj još 1920. godine koji se nadao da će uz pomoć Talijana Srbija izići na hrvatsko more. I u ovom slučaju šute komunistički povjesničari dok mediji lažu narodu. Ne potvrđuje li nam ove činjenice tko su hrvatski antifašisti?
Simbol demokracije je pojedinačna sloboda, medijska sloboda i tržišna sloboda, a toga do danas nema u Hrvatskoj.
Kad državljani RH postanu slobodni tek tada će se početi razvijati slobodno tržište koje će omogućiti ravnopravnost poslovanja i boljitak hrvatske nacije. Tek tada će načelnici općina kazneno odgovarati ako pokušavaju iz sebičnih razloga uskratiti razvoj općine kao što je bio slučaj u općini Vir. Naime, tamo je načelnik nasilno zatvorio Virski most jer se njega nije pitalo za izgradnju benzinske stanice. Navodno to nije ulazilo u njegov prostorni plan koji ne postoji nigdje osim u njegovoj glavi. Sa takvim načelnicima općine postaju siromašne, a načelnici sve bogatiji.
Radi se, dakle, o zakonitoj korupciji koja omogućuje načelnicima da preko PP ucjenjuju birače prije izbora i stvaraju razdor među pučanstvom. Zar jedan stanovnik Vira koji ima velike količine zemljišta mora kupovati zemljište da bi izgradio kuću? Isto tako zakon dozvoljava načelnicim da odlučuju o prostornim planovima općina umjesto da o tome odlučuje narod na referendumu jer u pitanju su njihovi izravni interesi. Zakon dozvoljava općinama da osnivaju svoja poduzeća u kojima se zapošljavaju potencijalni načelnikovi glasači. Iza ovakve korupcije stoji Sabor donošenjem loših zakona. Kad će sabor postati nezavisno zakonadvano tijelo u RH?
Srećko Radović
HOP