PRIJE SI MORAO IMATI ISKAZNICU SAVEZA KOMUNISTA, A DANAS NEKE DRUGE STRANKE…
“Mi smo zbunjen narod koji je kroz stoljeća svoje opstojnosti na neki način, izgubio vezu s vlastitim identitetnom,“ kaže Škoro i nastavlja: “Činjenica je da nismo ovladali svojim strukturama otkad smo kreirali svoju državu… Hrvati još uvijek nisu preuzeli poluge vlasti. Ne mogu se oteti dojmu da je politika postala isključiva briga za svoje dobro. Prije si morao imati iskaznicu Saveza komunista Jugoslavije, a danas moraš imati iskaznicu neke druge stranke… Ljudi koji su vladali prije, vladaju i sada! U privatizaciji obični ljudi nisu mogli postati direktori, to su mogli samo oni koji su imali iskaznicu Saveza komunista.“
Škoro je u emisiji osudio zabranu mise na Bleiburgu i rekao da svaku žrtvu treba poštovati: – Oduvijek sam bio protiv zabrana. Zabrane ne vodi nikamo i one nisu dobre. Prvi puta čujem da je zabranjena misa. Znam da se misa služi za različite ljude i ako smo kršćani, katolici, ako vjerujemo u Isusa, onda nije na nama da sudimo. Mislim da generalno nije dobro da se hrvatski narod dijeli. A sada se dijelimo i po žrtvama… Čuo sam da je netko rekao kako su se žrtve Bleiburga trebale dogoditi, a Jasenovca nisu. To je strašna izjava. Žrtva nema nacionalnu pripadnost, žrtva je žrtva. Nitko nema pravo reći da se trebalo riješiti gomile ljudi, staraca, žena, djece… Niti sam za to da se ignorira Jasenovac, ali nisam ni za to da se zabranjuje Bleiburg… Ja sam za to da se i u jednom i drugom slučaju napravi duboki naklon prema žrtvama.
VELEPOSLANICA U BEČU TREBALA JE ZBOG BLEIBURGA ULOŽITI PROSVJEDNU NOTU!
Poručio je veleposlanici u Beču da je trebala uložiti prosvjednu notu zbog nepristojnog ponašanja i neprimjerenih pritisaka austrijske ljevice: – Šef DKP-a (diplomatsko-konzularnog predstavništva) mora pratiti situaciju u zemlji u kojoj se nalazi i izvještavati matičnu državu. Mora iskoristiti sve veze za informacije, mora lobirati i mora u dogovoru sa svojom vladom i svojom državom kreirati određeni stav, koji je svetinja…Mora posegnuti za instrumentima kojI su mu na raspolaganju, uložiti i prosvjednu notu.
Škoro je govorio i o tipičnom hrvatskom mentalitetu: – Uvijek nam je netko bio nešto kriv. Krivi su nam bili Mađari, Turci… Nekada je bilo moderno biti hajdukom, uzimati od okupatorskih željeznica, ali danas je ovo naša država i ako ukradeš, ukrao si od hrvatskih željeznica. Živimo u državi gdje su sustavi vrijednosti dobrano poremećeni. Gledajući objektivno, čini mi se da smo sami sebi skuhali ovu kašu…
Kod nas u Hrvatskoj neka glasna manjina ima ključni utjecaj na medije i idu im na živce ljudi koji imaju svoj stav – komentirao je dr. Škoro napade koji su u dijelu medija uslijedili na njega, nakon što je varaždinsko Sveučilište ‘Sjever’ objavilo da će tamo predavati Uvod u ekonomiju: – Ja imam svoj stav i u glazbi i u znanosti. Ono što je jedino relevantno – ispunjavam li ja kvalifikacijom uvjete za to mjesto ili ne. Moja motivacija u konkretnom slučaju nije da mi to bude radno mjesto, jer ga baš i ne želim, ne želim biti čovjek koji će ostvarivati briljantne rezultate u prosvjeti. Dolazim iz prakse. Mišlju, riječju, djelom i propustom sam uronjen u svoj posao…
VELIKI HEROJI DOMOVINSKOG RATA POZDRAVLJALI SU SA ‘ZDS’!
Škoru nimalo ne zabrinjavaju prozivke da je nacionalist: – Osobno držim da sama riječ nacija, odnosno narod označava nešto pozitivno. Nacionalist je netko tko živi po uzusima naroda kojemu pripada i ne mislim da je to nešto loše.
Pozdrav ‘ZDS’ smatra posve lelaglnim i legitimnim: – Očito je došlo do nekog šuma u kanalu. Sada odjednom netko taj pozdrav izdvaja zato jer su njime pozdravljali pripadnici Ustaškog pokreta četrdesetih. Pa, u to vrijeme je i kuna bila platežno sredstvo. Došla je ’91. godina gdje se na javnim televizijama moglo vidjeti kako jedna pjesma počinje sa ‘Za dom spremni’… Vidio sam i hrvatske postrojbe koje su se tako pozdravljale. To su bili momci koji su ginuli za Hrvatsku na svim bojištima. Ginuli su s tim pokličem na usnama! Sahranjivani su uz taj poklič i ako to ne valja, tada im je trebalo reći da to ne rade, a ne sada se netko sjetio… Veliki heroji Domovinskog rata su pozdravljali tim pozdravom! Šum u komunikaciji nastane kada netko nakon 25 godina dođe i kaže da to odjednom nije dobro. Pa, ako je čovjek pao pod tim pozdravom, kako ga sada zabranjivati?! Zar će netko kazati da nije dao svoj život za ovu zemlju?! Pa zašto još uvijek imamo kunu?! Imamo i ‘U boj, u boj’… Zar i to nekome smeta?! Dakle, to rade neki pojedinci kako bi Hrvatskoj nabili loš imidž.
30. OBLJETNICA PJESME ‘NE DIRAJTE MI RAVNICU’…
Dr. Miroslav Škoro prilično je kritičan prema aktualnim političkim elitama u Hrvatskoj: – Nitko od naš nije savršen, ali me sve više žalosti činjenica da ne vidim dobru politiku. Ne vidim čak niti volju da se stvore uvjeti za promjene. Čini se kako sve dublje tonemo prema točki od koje nema povratka. Nemam ja problema s time što netko o meni misli, ali bih volio da me netko ospori…
Ove godine obilježava se 30. obljetnica slavne Škorine pjesme koja je po mnogočemu obilježila Domovinski rat i hrvatski otpor velikosrpskoj agresiji – ‘Ne dirajte mi ravnicu’. Škoro se prisjetio kako je nastala ‘Ravnica’: – Joza Ivaković ima jednu teoriju, mi autori smo poput ribara i u toj “ribičiji“ nekad se netko uspije razveseliti manjim, a nekad većim ulovom. Ja nisam k’o Paul McCartney ulovio ‘Yesterday’, ali sam ulovio ‘Ravnicu’! Bilo je to ’89. u Pittsburghu. Motivacija je bila jednostavna, povratak u moju Slavoniju, moj Višnjevac i moj Osijek. Da vidim svoju pokojnu mater, da odem na grob ocu, da vidim sestru… Ove godine ćemo obilježiti 30 godina te pjesme. Uz tu pjesmu smo se nadali, strepili, umirali i sahranjivali. Ali su se mnogi uz nju i rađali i vratili svojim domovima. Plan je da povodom 30. obljetnice nastanka ‘Ravnice’ održim 30 velikih koncerata u Domovini i iseljeništvu, a prvi će biti 30. svibnja u Zagrebu.
Na upit voditelja zašto baš 30. svibnja, Škoro je odgovorio: – Ja sam jedan od onih koji pozitivno doživljaju taj 30. svibnja. Mi smo taj praznik zaista slavili. Došlo je do promjene i ljudi su opet zbunjeni… Pa, zašto mi nemamo neki svoj pravi July 4, svoj Inependence Day, koji bi nam se svima urezao u pamćenje, kao praznik zajedništva, nešto pozitivno i dobro za naciju?!
CIJELU EMISIJU POGLEDAJTE OVDJE: