Predsjednica KGK ispričava se (novopečenoj Beograđanki, glumici i očito feminističkoj aktivistici) Jeleni Veljači što nije bila, poput Plenkovića, na jučerašnjem prosvjedu protiv obiteljskog nasilja, i danas ju prima na Pantovčaku.
Za vukovarski prosvjed u listopadu prošle godine ne da se nije ispričavala jer nije podržala svoj narod, već je rekla da ne podržava takav vid pritiska na hrvatsko pravosuđe, a i da predsjednici država ne odlaze na prosvjedne skupove.
Nevjerojatno je koliko smo jadni…draga predsjednice!-piše J. Peći
Dijelim ovu crticu koju sam prije godinu dana napisala o Jeleni Veljači koja ove godine predvodi prosvjed protiv nasilja u obitelji. Ne znam čime se kvalificirala za to, otkad se time bavi ni kakve su njezine zasluge u tim pitanjima. A što je najbolje, ne pitaju se ni stručnjaci, nego poslušno stupaju za njom ko budale.
Veljača je postala meritum za sve, i to s vrlo manjkavim znanjima iz opće kulture za jednu intelektualku. Al, koga briga, kod nas su intelektualci ionako fejk (s vrlo, vrlo rijetkim iznimkama)…
Ne znam koji me vrag natjerao pročitat neki pr-intervju s Jelenom Veljačom (Tportal.hr), al ne podnosim više gluposti, glupane i glupače! A pogotovo kad su kao ona umišljeni i puni sebe, pa kad taj prazni balon napušu još i mediji – dogodi se da ta ispraznost s velikim praskom pukne meni pred očima kad to smeće još i pročitam…
Uglavnom, neobrazovana , nema pojma što je larpurlartizam (a piše scenarije i navodno je intelektualka i umjetnica).
Osim toga “levičarska ikona” misli da je Hitler bio desničar… drugu polovicu tog kretenskog intervjua nisam ni pročitala, Bože sačuvaj što se kod nas slavi ko pametno i uspješno! Da ti se sve zgadi… piše mag. Ingrid Runtić.
A ČEMU SLUŽI ISTANBULSKA KONVENCIJA?
U subotu je u Zagrebu održan veliki prosvjed protiv obiteljskog nasilja u organizaciji inicijative #Spasime koju je na društvenim mrežama pokrenula spisateljica i kolumnistica Jelena Veljača, a na koji se odazvalo nekoliko tisuća ljudi.
Na prosvjedu je bio i premijer, Andrej Plenković, koji je vrlo vrzo potom organizirao i sastanak sa predstavnicima inicijative. Sastanak se održao u Banskim dvorima, a trajao je puna dva sata.
Nakon sastanka, premijer Plenković poručio je kako će se: “u sklopu kratkoročnih mjera do kraja ove godine otvoriti dežurni telefon za žrtve nasilja i u šest županija, koje ih još nemaju, otvoriti sigurne kuće, dok je u sklopu srednjoročnih mjera najavio izmjene zakona sa strožim kaznama…Telefon će raditi 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu te će biti dostupan svima…U radnu skupinu za izmjenu zakona bit će uključeni i predstavnici inicijative #Spasime… Zakoni koji će doživjeti izmjene su Kazneni zakon i Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji”.
Samo prvo lice inicijative #Spasime, Jelena Veljača, nakon prosvjeda izjavila je kako bi se ministrica Murganić trebala osjećati “užasno zbog toga što se žrtve nasilja obraćaju njoj na društvenim mrežama, a ne sustavu koji bi ih trebao štititi”.
Bez namjere da kritiziram dobronamjernost svih onih koji žele pomoći žrtvama nasilja, ili da obeshrabrim same žrtve da o svojim iskustvima govore, dozvoliti ću sebi dvije opaske o prethodno napisanim činjenicama.
Prvo, slušajući premijera Plenkovića, pitam se čemu je Hrvatskoj uopće trebala Istanbulska konvencija?
Da podsjetim, Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji međunarodni je ugovor sastavljen pod okriljem Vijeća Europe, koji je potpisan 11. svibnja 2011. u Istanbulu, zbog čega je poznat još i kao Istanbulska konvencija.
Po svojoj definiciji, Konvencija je dokument koji “donosi pravni okvir za borbu protiv nasilja nad ženama i u obitelji te obvezuje sve države koje su je ratificirale da žrtvama pomognu pri oporavku, osiguraju pravnu i psihološku pomoć, ubrzaju otvaranje skloništa za žene i djecu i financijsku pomoć, kao i pomoć pri pronalasku mjesta za stanovanje i zapošljavanje”.
U Hrvatskoj je Konvencija ratificirana prije skoro godinu dana, nakon višemjesečnih prijepora u javnosti, poglavito po pitanju rodnih definicija sadržanih u Konvenciji.
Prilikom ratifikacije u Saboru za Konvenciju je glasovalo 110 zastupnika, dva su bila suzdržana, a trideset protiv. Vlada je tada poručila kako je “bit Istanbulske konvencije spriječiti nasilje nad ženama i nasilje u obitelji, a njenim potvrđivanjem osnažit će se pravni, institucionalni i financijski okvir radi suzbijanja neprihvatljivog i društveno kažnjivog nasilja nad ženama i nasilja u obitelji”.
Danas ja postavljam sebi (i svima mama) pitanje zašto smo mi uopće potpisali Istanbulsku konvenciju ako premijer Plenković nakon sastanka sa Jelenom Veljačom obećaje sve ono što je u samoj Konvenciji već sadržano, a Konvencija je preko pola godine na snazi?
Kome treba taj igrokaz?
S druge pak strane, gospođa Veljača treba imati na umu da se među onima koji koriste njezin forum na društvenim mrežama nalazi i nemali broj onih koji su POČINITELJI nasilja, a predstavljaju se kao žrtve sustava. Ovo je potencijalno opasan fenomen koji se može koristiti za manipulaciju javnog mijenja upravo protiv onih koji rade sa žrtvama obiteljskog nasilja i ako se Jelena Veljača želi i dalje ozbiljno baviti društvenim aktivizmom, o tome ubuduće mora voditi računa.-piše Herman Vukušić na svome profilu.
HOP
