Hvala Vam gospon Yago što pokušavate Hrvatima otvoriti oči. Možda će vas razumjetii obični čakavski puk koji ima najviše sačuvanih haravačkih riječi u dialektu, ali to sigurno neće učiniti učeni lingvisti sa doktoratima sa hrvatskih seveučilišta poznati kao Serbo Croati. Oni su Slaveni koji su se na ove prostore doselili sa Karprata u 7. stoljeću, a to za njih dokazuje da Hrvati nemaju nikakve sveze sa Levantom. Međutim, istina je savim drukčija jer Hrvati su tvorci prvog dvoslogovnog jezika koji mi danas nazivamo SANS-KRIT. Sufiks ”krit” je asirski i označuje Hrvate, a izvorni nazivi za Hrvate na haravači je bio HARAVAČA koji je pod uticajem asirskog suglasničkog pisma postao ARUT ili URIT, što se odrazilo kao HURIT i JURIŠ, a pod Semitima ERUS i ALEM, od čega nastaje toponim ERUSALEM, dakle, JERUSALEM, a mogao se zvati i HERUSALEME. Dakle, obe riječi ERUS i ALEM stoje za naziv HARAVAČA. Prva je suglasnički napisan naziv HARAVAČA, a drugi je asirski naziv za istu riječ, a to je ALEMIT. Jezik HINDU ili INDU je nastao spajanjem izvornih dvoslogovnih haravačkih riječi, a vedske himne su napisane današnjoim hrvatskom čakavicom koja je suglasničko pismo i polako nestaje.
Da su Hrvati živjeli na LEVANTU pokazuju nam nazivi država na tim prostorima: IRAK, IRAN, KURDIA, ARMENIA. Na asiriskom Haravači su postali ALEVITI i LEVITi, što je izgubljeno biblijsko pleme. Taj prostor je još poznat kao ARAMEJA prije semitizacije Hrvata koji su danas poznati kao EBRE i EVRE, koji se još pogrešno nazivaju HEBREJI I JEVREJI umjesto ERBE i ERVE, odnosno, HERBET i HERVET. Isto tako Harvači su su bili poznati kao ARAVE ili RAVE i ARABE ili RABE, što se još odrazilo kao ARAVI ili RAVI i ARBI ili RABI. U Maroku kapital se zove RABAT. Od naziva ARABE nastaje etnik ARAB. Da bi ovo razumjeli moramo poznavati sva starija pisma i različite tvorbe riječi.
Ovo nam otkriva mnogo, ali nitko se tim ne želi baviti. Isto tako znamo da su asirski HELENI, dakle, GRCI i LATINI ili LATI, od ranije poznati kao ETERURCI. Ako pak glas V zamjenimo glasovima F, P, M i B, onda dobivamo toponime ALEF, ALEP, ALEM i ALEB. Početna slova u feničkom i hebrejskom pismu se nazivaju ALEP i ALIP, što je kod Hrvata postalo pridjev LEP i LIP ispuštanjem početnog slova A. Na prostoru današnjeg Jadrana navodnno si živjeli LIBI i URANi, koji su poznati sa zajedničkim imenom LIBURNI, koje nakon poraza od Grka postaju IL-IRI. Ako analiziramo naziv is-RA-EL, onda nam je jasno od čega je nastao naziv ILIR, a to ukazuje na starokršćanstvo. Grci su LEVANT i AFRIKU zvali ALIBIA, Dakle LIBIA, a odatle nazivi država LIBIJA i LIBANON. Od naziva ALIB ime je dobio hrvatski otok OLIB. Što, primjerice, označuje prezime ARAFAT ili KALAFAT? Dakle, u Europu nakon razleđivanja dolaze HRVATI koji se Romani nazvali HELVETI, a HEVETIA je bila prijašnji naziv za Švicarsku.
Sada ću se osvrnuti na riječ ”tamo” koja je nastala pod Bizatom od riječi TAMA, koja se kod kajkavaca pojavljuj kao ”tam”. To je dvoslogovna riječ, a takvih riječi je mnogo kod čakavaca, a one su i danas dio standardnog hrvatskogi jezika. Prije nego ću pokušati ukazati na njezino značenje, otkrit ću kako su u haravači nastajale dvoslogovne riječi zamjenom polusloga A poluslogovima E, U, O i I: RAMA = REMA, RUMA, RIMA i ROMA. Etrurci su Rim zvali RUMA, a REM i ROM-UL su navodna bila dva blizanca, po kojima je Rim dobio ime. Je li to znanatevena šala ili najobičnija podvala ljudskom umu? TAMA je bila božica noći, dakle, mrak ili nešto nepoznato i nevidljivo. Zbog toga u hrvatskom jeziku imamo pridjev TAMO. Naziv HARA je označavao sunce, što se u asirskom Egiptu odrazilo kao RA. U Egiptu i Babilonu ERVE i ERBE je postalo EVRE i EBRE. Zašto? Planet zemlja na slogovnom pismu se zvao VAČA, što se kod Asiraca i Semita odrazilo kao ATA ili TA. Iskrivljena riječ je u hrvatskom VASA ili JASA. Nadam se gospoin YAGO ili VAGO da sam Vam barem malo pomogao u budućoj usporedbi hrvatskog i aramjeskog jezika.
Čakavicu i ikavicu na ove prostore su donijeli Hrvati koje su Grci zvali SARMATI. Oni su naselili Dioklecijanovu Dalamatiu i otoke, a oni su bili poznati kao MARANI ili MARJANI. Oni su sa sobom sa područja Azovskog mora na ove prostore stigli brodovima i to najvjerojatnij početkom prvog prvog stoljeća, što je puno ranije od 7. stoljeća.. Od riječi ”maranara je nastalo zvanje ”mornar”, a riječ ”nara” izvorno je značila ”osoba”. To je razlog zašto su u Jugoslaviji zabranjivali pjesmu: ”Marjane, Marjane ča barjak (barak) ne viješ, naš barjak harvački.”
Srećko Radović
HOP
