Srijemom je vladao niz hrvatskih kraljeva i to Tomislav (910 – 929), Stjepan Držislav (969 – 999), Svetislav Surina(995 – 1000), Stjepan Dobroslav (1035 – 1050) i Dmitar Zvonimir (1076 – 1089.)
Hrvati istočnog Srijema oduvijek su imali predodžbu i spoznaju o povijesnom pripadanju Srijema Kraljevini Hrvatskoj.
Prvi masovniji dolazak Srba u Srijem zabilježen je 1690. za vremena patrijarha Arsenija Čarnojevića.
Srbi su se odmah osilili kao pridošlice u hrvatskom Srijemu uz povlastice koje si im dali i Turci i Austrijanci na štetu starosjedilaca srijemskih Hrvata.
Po poredbenim historiografskim analizama Bosendorfera 1952, Jakića 1994. i njihovih slijednika, niz hrvatskih vladara iz loze Trpimirovića su vladali, ne samo Slavonijom do Dunava, nego i Srijemom. To se poglavito odnosi na hrvatsko vladanje Srijemom za kraljeva Tomislava (910 – 929), Stjepana Držislava (969 – 999), Svetislava Surine (995 – 1000), Stjepana Dobroslava (1035 – 1050) i Dmitra Zvonimira (1076 – 1089.). Nakon izumiranja starohrvatske dinastije Trpimirovića, tijekom 12. stoljeća Kraljevina Ugarska pod Arpadovićima zajedno sa Slavonijom trajno osvaja i Srijem. Zato je hrvatska kultura u srednjovjekovnom Srijemu prije turske okupacije očito bila vrlo raznolika i razgranata. Cvat su joj omogućavali moćni domaći hrvatski velmože iz Srijema.Tako su se Hrvati uspjeli stoljećima tu održati na svom pradavnom tlu i izgraditi na njemu vlastitu kulturu.
Jedan od najmoćnijih srijemskih Hrvata u srednjem vijeku je bio Nikola Iločki, graditelj iločkih utvrda i unutar njih dvora, kao hrvatski ban i kandidat za hrvatsko – ugarskog kralja. Od 1471. do svoje smrti 1477. ban Nikola Iločki bio je i okrunjeni kralj dijela Bosne, vladajući njenim sjeveroistočnim dijelom bliže Srijemu, a u oblasti današnje Semberije. Hrvatski su velmože u Srijemu nastavili ono što su Rimljani bili započeli isušivanjem močvara, gradnjom cesta, podizanjem palača i sakralnih građevina, sadnjom vinograda. Zato su srijemska vina bila nadaleko poznata i za turske vladavine, jer su muhamedanci trgovali sa “nevjernicima” i vinom. Tako poljski renesansni pjesnik Jan Kochanowski spominje u stihovima, kao znak svoga bogastva i podrum sa srijemskim vinima. Srijem ja zato bio do turske okupacije, kao i Slavonija “cvatuća pokrajina” s razvijenom i bogatom kulturom.
U doba turske vlasti od 1526. do kraja 17. stoljeća Srijem je opustio, a nakon izgona Turaka je Habsburška monarhija masovno dijelila ili prodavala negdašnje posjede hrvatskih velmoža stranome plemstvu. Primjerice, Odescalchi su dobili Ilok zbog zahvalnosti što je papa Inocent XI iz njihove obitelji pružio veliku novčanu pomoć za ratove u kojima su Turci protjerani iz Slavonije i Srijema. Brojne zemljišne posjede su od 18. stoljeća u Srijemu dobili i Srbi ili Rašani, koji su pod vodstvom patrijarha Arsenija Čarnojevića od 1690. izbjegli sa Kosova, a potom se naselili u Srijemu, Slavoniji, Bačkoj i Banatu. Svi ti stranci nisu imali nimalo osjećaja za novo tlo koje su naselili, pa su i dalje rušili i ono što je čak pod Turcima još ostalo očuvano. Primjer za to je uništena tvrđava Gorjanskih, Talovaca i ostalih hrvatskih velmoža u Vukovaru, koju je sredinom 18. stoljeća srušila austrijska Vojna krajina. Dapače, u doba Vojne krajine, čije je postojanje neopravdano dugo potrajalo, austrijske vlasti su favorizirali srpske časnike, dajući im razne povlastice u Srijemu na štetu starosjedilaca Hrvata.
Syrmium ili današnja Srijemska Mitrovica prijestolnica rane Panonske Hrvatske a Srijem od davnina zemlja hrvatskih kraljeva
Kasnije je sjedište Panonske Hrvatske premješteno u Sisak Ljudevita Posavskog.
Hrvati su vodili višestoljetne borbe s Bugarima i Bizantom za prevlast u Srijemu.
U to doba bitaka Hrvata s Bugarima i Bizantom za Srijem, niti jedno povijesno vrelo ne spominje postojanje Srba u Srijemu.
Slaveni su u ranom srednjovjekovlju stigli sa sjevera i naselili srijemsko područje. Rano slavensko pleme Timočana, na raskrižju etničkoga utjecaja Srba i Bugara, u to vrijeme bježi iz oblasti oko rijeke Timoka pred širenjem i vojnim osvajanjima novoga Bugarskog kaganata. Tako i spomenuto pleme Timočana djelomično naseljava Srijem. No, u 7. stoljeću doselidbom karpatskih Bijelih Hrvata na čelu s banom Huberom, Srijem, tada poznat još i po rimskome arhaičnom nazivu Syrmium, postaje zarana prvom prijestolnicom Panonske Hrvatske. Kasnije je sjedište Panonske Hrvatske premješteno u Sisak. Ban Huber koji je bio franačkog korijena je nakon rimskog raspada bio prvi i najstariji poznati srednjovjekovni čelnik ranog Slovinja u južnoj Panoniji. Uglavnom nam je poznat iz grčkih izvora, jer je bio vazal Bizanta, koji ga je priznao za srijemskog arhonta od 758. do 780. godine. Huber je izvjesno bio predvodnik karpatskih Hrvata pri njihovoj doselidbi uz borbe s Avarima iz oblasti rane Bijele Hrvatske u južnu Panoniju. Njegovo neslavensko ime Huber upućuje nas na realnu pretpostavku kako je bio vrlo vjerojatno franačko germanskog iskona. Značajno je da slično prezime Huber i danas postoji u našim kajkavskim krajevima.
Vlast mu je sigurno obuhvaćala najbogatije krajeve južne Panonije, a to je cijeli današnji Srijem, uključujući i istočni dio Slavonije i plodnu ravnicu Semberije na sjeveroistoku današnje Bosne. Ovo rano doba u početnoj povijesti Slovinja je ujedno i vrijeme snažnijeg kulturnog i gospodarskog utjecaja Bizanta u ranom Slovinju, koji je štitio Sirmij od avarskih provala. Bizantski utjecaj u Slovinju potom znatno opada , pa je kasnije od 9. stoljeća u Panoniji postojao tek neznatan posredni utjecaj Bizanta. Zato je u doba Hubera u Sirmiju bila naseljena i rana trgovačka kolonija bogatih Bizantinaca, koji su potom uzastopnim provalama Bugara i Mađara u 9. stoljeću uglavnom prebjegli natrag u Bizant.
Zatim je početkom 9. stoljeća Srijem bio u sjevernohrvatskoj kneževini Ljudevita Posavskog. Potom su Franci osvojili Srijem zajedno sa ostalom Panonijom i po slavenskom imenuFruzi za Franke od onda potječe naziv planine Fruška gora. Godine 827. veći dio Srijema osvojio je bugarski kan Omurtag. Zabilježeno je i kako se u srednjovjekovnom hrvatskom kraljevstvu nalazio i Srijem. U darovnici bana Trpimira splitskoj nadbiskupiji iz 852. navodi se da je posdučje hrvatske države “sve obala Dunava i skroz po cijeloj državi Hrvata.” U doba našega kralja Držislava i sina Svetislava Surine Srijem je u Hrvatskoj, ali ga spomenuti vladari zbog dinastičkih sukoba potom gube, te Srijem preuzimaju Bugari.
Bizantinci su nakon propastiSieonova Bugarskog carstva u 10. stoljeću zauzeli Srijem, no novi bugarski car iz Makedonije Samuilo ubrzo je vratio vlast nad Srijemom i postavio Sermona da njime upravlja. Poslije propasti Samuilove države 1018. godine Sermon je odbio priznati bizantsku vlast, pa ga je bizantski namjesnik iz Beograda Konstantin Diogen uništio i upravljao onda Srijemom kao počasni vojvoda sve do svoje smrti 1028. godine. Tada je Bizantsko carstvo stvorilo zasebnu Temu Syrmion, koja je na jugu preko Save obuhvaćala i tada hrvatsku Mačvu. Nakon toga moćni hrvatski kralj Stjepan II Dobroslav 1030. uspio je vratiti Srijem u Kraljevinu Hrvatsku.
Dragan Ilić
HOP