ANTUN BABIĆ Pleterničanin koji će se kandidirati za Predsjednika RH, kampanju započeo danas u Požegi
30.03.2019.
Antun Babić, Pleterničanin koji trenutno živi u Zagrebu i koji je već javno objavio kako će se kandidirati za Predsjednika RH, danas je i službeno započeo kampanju, iako će izbori biti krajem godine. Javnosti se odlučio najprije predstaviti u svojoj Slavoniji a prva postaja mu je bila Požega. Tijekom prijepodneva razgovarao je s građanima i dijelio im promidžbeni materijal.
-Glavni cilj moje turneje po Slavoniji jest sastati se sa što većim brojem ljudi na javnim mjestima u kojim ću boraviti, čuti što ljudi misle i govore o današnjem stanju u Hrvatskoj, i predstaviti im moj životni polustoljetni emigrantski i domovinski put u borbi za stvaranje, obranu i međunarodno priznanje današnje hrvatske države. Za početak kampanje Slavoniju sam izabrao zato što sam rođen u Pleternici i prekrasnoj Požeškoj dolini, koja danas, zajedno sa cijelom Slavonijom, doživljava možda i najtragičnije razdoblje svoje povijesti – kaže A.Babić. Što se tiče programa za predstojeće predsjedničke izbore, dodao je, objavit će ga tek kad oni budu službeno raspisani.
Za vrijeme svog boravka u Slavoniji Antun Babić će sutra i u srijedu posjetiti rodnu Pleternicu, u ponedjeljak će boraviti u Kutjevu i Velikoj, u utorak u Novoj Gradiški, u četvrtak i petak u Osijeku, gdje bi trebao sudjelovati na jednoj tribini, dok će u subotu posjetiti Vukovar.
Antun Babić je rođen 14.svibnja 1947.godine u Pleternici, iz Jugoslavije je emigrirao 1968.godine, najprije u izbjeglički logor Traiskirchen kod Beča, a potom u Australiju. Tamo je, među ostalim, bio Savjetnik i prevoditelj za hrvatsku etničku zajednicu te savjetnik za hrvatsku etničku zajednicu u Ministarstvu zdravstva Australije – Canberra i Sydney. U Hrvatsku se vratio nakon stvaranja samostalne države i od tada je obnašao niz dužnosti: Glavni tajnik u Hrvatskoj Matici iseljenika, Savjetnik za medije u Uredu Predsjednika Republike Hrvatske( u vrijeme Predsjednika Tuđmana), Glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova Republike Hrvatske, Prvi privremeni predstavnik RH pri KESS-u (danas OESS), Šef kabineta ministra vanjskih poslova, Osnivač i pročelnik Odjela za informiranje u Ministarstvu vanjskih poslova RH, Savjetnik u Vladi Republike Hrvatske (Kabinet ministra Petrovića), Pomoćnik ministra, Ministarstvo povratka i useljeništva RH, Opunomoćeni ministar, Veleposlanstvo RH u Pekingu, Desk za NR Kinu, Južnu Koreju i Mongoliju, opunomoćeni ministar, Odjel za Aziju i Afriku u MVP-u, Zamjenik veleposlanika – opunomoćeni ministar, Veleposlanstvo RH u Dublinu, Irska. U mirovini je od 2010.godine. Antun Babić je 1996.godine odlikovan Redom hrvatskog pletera a 1997.godine Spomenicom domovinske zahvalnosti.
Tekst i foto: V.Milković
ŠOKANTAN DOŽIVLJAJ U POŽEGI
“SRBI ČETNICI JEDNAKO SU DOBRO DOŠLI KAO I HRVATSKI DOMOLJUBI”.
Prema planu, jutros sam rano krenuo iz Zagreba. U Požegi sam bio već u 8:00 sati. Na Trgu sv. Trojstva bilo je već mnoštvo ljudi, uglavnom u popularnim kafićima, koji gledaju na Trg.
Odmah nakon dolaska počeo sam dijeliti letke. Nitko nije odbio primiti letak. Nakon što sam podijelio letke, pridružio me s g. Pero Ban, Facebook prijatelj, i ja sam krenuo u obilazak grada s plakatom. Naišao sam na brojne susretljive ljude, među kojima su bili moji Pleterničani, koji su me s oduševljenjem pozdravljali. Svi su se sjetili moje brojne obitelji, a posebno moje majke Jozefine koja je bila vrlo poznata kao majka koja se je teško borila da odhrani jedanaestero djece.
PROŠLOST JE VAŠA BUDUĆNOST
O raspoloženju ljudi s kojima sam malo više razgovarao detaljnije ću pisati nakon završetka turneje po Slavoniji. U zraku se osjetila apatija, rezigniranost i strah. Mnogi su mi rekli da je sve u rukama bivših članova KP i njihove djece, i da se osjećaju bespomoćno, jer je danas diktatura “jednaka kao i u vrijeme Titovog komunizma”.
Nadao sam se da ipak barem malo pretjeruju, a onda sam i ja naišao na strašnu minu, koja me je izbacila iz takta. Prema ranijem dogovoru s jednom osobom iz Požege, oko 9:00 sati došao sam na štand s narcisama, na kojem je Županijska liga protiv raka Požega sakupljala donacije za tu udrugu.
Dva tri koraka od štanda jedna osoba je davala intervju novinarima, bilo ih je troje ili četvero. Pero Ban je u međuvremenu malo glasnije razgovarao s jednom i osbom i to je izazvalo burnu reakciju jedne gospođe koja je stajala na štandu. Pristupio sam toj mlađoj gospođi i upozorio je da se radi o javnom prostoru na kojem svaki građanin može slobodno biti. No ona se ponašala kao da je članica neke “partije”, ne znam da li komunističke, srpske ili hrvatske stranke na vlasti u Požegi.
Vidjevši da se radi o vrlo ograničenoj osobi, dao sam svoju donaciju i okrenuo se s namjerom da krenem dalje. Na moje iznenađenje, počela me ukoravati i prozivati osoba koja je davala intervju novinarima. I njoj sam pokušao objasniti da galama nije imala nikakve veze sa mnom, te da sam došao dati donaciju, ali da nisam bio jako impresioniran s reakcijom gospođe za štandom. To je bio povod da i ta druga osoba, za koju sam kasnije doznao da je djelatnica u Zavodu za javno zdravstvo u Požegi, dr. Jasmina Kovačević. I dr. Kovačević se postavila u najmanju ruku kao da je “partijska sekretarica iz Titovog vremena. Skoro sam bio u pravu.
Nemogavši izdržati njezinu aroganciju i nepristojnost da me sasluša, rekao sam joj kako imam dojam da bi ona kod štanda radje vidjela Srbina-četnika, nego hrvatskog domoljuba ili nekoga tko je stvarao hrvatsku državu. Ne trepnuvši okom, dr. Kovačević mi je odgovorila sljedeće: “I MOJ MUŽ JE SRBIN. MENI JE OVDJE DOBRO DOŠAO I SRBIN-ČETNIK KAO I SVATKO DRUGI”. Bio sam u šoku. Naprosto nisam vjerovao da sam to dobro čuo, ali to mi je dr. Kovačević nedvojbeno jasno i glasno rekla. I gle čuda, dr. Kovačević je u pomoć priskočio i jedan fotograf, koji mi je prijeteći rekao: “I JA SAM SRBIN, I ŠTO HOĆETE”.
Naravno, nisam se dao zbuniti pa sam mu odgovorio: “Nema ništa protiv Srba pravoslavaca u Hrvatskoj koji poštivaju hrvatsku državu, a još manje protiv hrvatskih pravoslavaca. No neću nikada pristati na to da u Hrvatskoj bude dobro došao četnik koji je izvršio agresiju na Hrvatsku i klao Hrvatice i Hrvate u Vukovaru i diljem Hrvatske”.
Naravno, umiješala se i dr. Jasima Kovačević, koja mi je dodatno rekla: “VAŠA BUDUĆNOST JE VAŠA PROŠLOST”. Drugim riječima dala mi je više nego jasnu poruku: “Objesite mačku o rep to što ste se Vi borili za samostalnu hrvatsku državu. Sada smo mi Srbi i bračni partneri Srba ponovno na vlasti u Hrvatskoj”. Tako se i osjećaju i ponašaju.
Sve su im to omogućili Plenković, njegov HDZ i njih šef Pupovac.
Pitam se što rade i zašto šute hrvatski branitelji u Požegi.
Iako vlada veliki strah kod običnih ljudi u Požegi, u privatnom razgovoru su teško razočarani i bijesni zbog svega što se događa u Požegi i cijeloj Hrvatskoj.
Moju predsjedničku kampanju nastavljam s još većom odlučnošću.
Pozdrav iz tužne i slomljene Požege.
Antun Babić
HOP