Povijest je skrivena u imenima i prezimenima
U ovom tekstu, cilj mi je ukazati, uz pomoć imena i prezimena dokazati, da su Hrvati u davnoj prošlosti bili nositelji civilizacije i da su današnji Hrvati njen mali ostatak jer jezik te civilizacije i religije se zvao haravača, odakle i današnji etnik Hrvat. Hrvati su u svojem jeziku sačuvali najviše haravačkih dvoslogovnih riječi, a vukovci im nikada nisu otkrili porijeklo pa ih nisu mogli povezati sa izvornim sanskritom. Najprvo moram ukazati na razlike između suglasničkih i izvornih dvoslogovnih riječi. Stoga, počnimo sa imenima i prezimenima.
Poznata hrvatska imena su Jure, Jura, Juraj, Jurica, Juriša, Jureta i mnoge njihove izvednice. Međutim, ova imena su se nekada na Levantu pisala Ure, Ura i Urica jer mnoga semitska pisma nisu imala slova H, V, i Č. Ovo su definitivno imena koja su nastala pod Osmanlijama jer ispred ili iza samoglasnika je dolazio u izvornom imenu nepostojeći glas J, primjerice, Ura je postalo Jura i Juraj. Tko bi danas i pomislio da su češko ime Jiri i talijansko ime Giorgio izvedeni od imena Jere ili Jorica. Slično je ime Jurica nastalo od imena Urica, koje se kod Semita još odrazilo kao Uria. Ako pak poznajemo glasovne promjene, vidjet ćemo da su Latini slovom V pisali glas U. Glas V se nekada još pisao i grčkim slovom Y, koje se odrazilo kao slovo J ili I. Glas V se često pisao slovima F, P, M ili B. Ovo nam definitivno pokazuje da su preko različitih pisama nastali različiti jezici i da su pismo i pavopis temelj svih novih jezika koji su nastali od istog jezika. Slično je od imena Ere nastalo ime Jere, a od imena Era ime Ero i Jera koje se još odrazilo kao Jero. Od imena Ara su nastala imena Jara, Jaro i Aro. Od imena Ora je nastala ime Jora, a od imena Ore ime Jore. Jore je postalo Gore, a Jora Gora. Preko osmanlijskog uticaja Jore se odrazilo kao Đore. Najstarija prezimena su nastajala od ovih imena dodavanjem sufiksov AN ili AČ.
Sva starija hrvatska prezimena su nastala pod naziva Haravača i Harvač. Neka od njih su neprepoznatljiva jer su ih mijenali pismo i pravopis. Tako imamo prezimena Harič, Harač, Hareč, Harič, Harac ili Harec. U ovom slučaju je ispušten glas V jer ga semitska pisma nisu imala. Oni su ga zamjenjivali, kako je navedeno, glasovima F, P, M i B ili su ga zamjenjivala današnji samoglasnici kao A, E, I, U ili O. Isto tako imamo prezimena Harvač, Hrvači, Harvat, Hravat, Horvat ili Hrovat. Slično su izvorni glas H zamjenjivali glasovima C, T, D, K, J, G, S, Š, Z, Ž, i Đ ili današnjim samoglasnicima A, E, I, U i O. Glas Č pisao slovima T, C, K, S, Š, G, Z, Ž, J, ili dvoslovima CH, TZ, CS i SH ili su ga zamjenjivali današnji samoglasnici. Kako je, primjerice glas J zamjenijivao glas H, prezimena Harač, Hareč, Harič, Harac ili Harec u hrvatskoj državi Bosni postaju Jarač, Jareč, Jarič, Jarac ili Jarec. Španjoli koji su dugo bili pod okupacijom Osmanlija slovo J izgovaraju H. Tako su nastajala hrvatska prezimena u doba semitskog, grčkog i latinskog pisma jer Etrurci, Liburni, Feničani , Heleni, Sarmati i Latini u Europu su kao Hrvati došli sa semitskih prostora. Ovo su njihova semitska imena koja su opet različita. Najmlađa hrvatska prezimena su nastala kada se Crvena Hrvatska priklonila Bizantu i imaju sufikse EVIČ i OVIČ koja su postala EVIĆ I OVIĆ jer se naziv Harvata pisao Harvatja i postalo Harvać. Prezime Hajrović je nastalo od prezimena Harovič.
No, vratimo su u iskonsku prošlost i izvornom arijskom jeziku, odnosno, haravači. Danas se u lingvistici taj jezik naziva sanskrit. U tom jeziku riječi su se sastojale od dva sloga kao hara, vača, jama, čama, sama, šama, rama, tama i mnoge druge. One su najbolje i najviše sačuvane kod Hrvata.Tada je riječ hara označavala sunce, a riječ vača planet zemlju. To su bila dva izvorna čovjekova božansta – HARA i VAČA. Njihovim spajanjem nastaje riječ haravača koja je označavala duhovnog i jedinstvenog boga HARAVAČA, KRISA, KRITA, odnosno, KRISTA. Potomak sunca i zemlje je bio mjesec, koji može biti svijetli i škuri, a potomci muža i žene su djeca. Bog sunca HARA u asirskom Egiptu je postao RA. Međutim, to slogovno pismo sa poluslogom A nije bilo dovoljno za opisati svijet oko sebe i poluslog A se počeo zamjenjivati polouslogovi E, I, U i O pa od riječi RAMA nastaju izvedenice REMA, RIMA, RUMA i ROMA sa novim značenjima. Slično riječ RAVA postaje REVA, RIVA, RUVA i ROVA. Poluslog O je često zamjenjivao poluslog U ili V, primjerice, KUNA je KUNJA, a KUNJA je uvođenjem nominativa postao je KONJ, a UNA je postao ONA i ON. Pod Latinima HRVAT je postao CROAT, što se odrazilo kao HROVAT, dok se HARVAT odrazilo kao HORVAT.
Kako se svijest širila, pojavila se potreba za novim riječima pa se dvoslogovnoj riječi dodaju sufiksi. Tako riječi RAMA, REMA, RIMA, RUMA i ROMA najprvo dobivaju sufiks ANA, pa dobivamo riječi RAMANA, REMANA, RIMANA, RUMANA i ROMANA. Ovo su postala i ženska imena. Uvođenjem nominativa ovo su postala muška imena RAMAN, REMAN, RIMAN, RUMAN i ROMAN. Kasnije sufiks AN se održava kao EN, IN, UN, ON pa nastaju nove riječi sa novim značenjem. Sufiks AN je nastao od riječi JANA jer semitska pisma nisu imala slovo J, a riječ JANA je označavala rođenje ili od čega je nešto nastalo. Isto tako se riječi RAMA dodavao sufiks AČ ili AC, pa se dobila riječ RAMAČA ili RAMACA Tako nastaju nove riječi RAMEČA, RAMIČA, RAMUČA i RAMOČA. Tako također nastaju prezimena RAMAC, REMAC, RIMAC, RUMAC i ROMAC. Sufiks AC stoji za riječ VACA. Uvođenjem nominativa sve riječ koje završavaju poluslogom A postaju imenice ženskog roda, a gubljenjem tog polusloga postaju muškoga roda. Da su hrvatski jezičari slijedili ovo pravilo danas bi hrvatski jezik bio skladan i lagan za učenje. Tako bi imali zvanja UČITELJA i UČITELJ umjesto UČITELJICA I UČITELJ ili, recimo, PEKARA i PEKAR umjesto PEKARICA i PEKAR. Još se riječi RAMAN dodavao sufiks AC pa smo dobili novu riječ RAMANAC. Sufiks ANAC je kasnije označavao religiju haravače koji se još pojavljuje kao ENAC, INAC, UNAC i ONAC. Ova religija je vjerovala u reinkarncaju koju omogućuje zemaljsko rođenje odkad je dvojnost postala jedinstvo.
Pojavom Semita bog sunca HARA je postao ČAVA, a ovaj naziv je izveden od riječi za planet zemlju jer su Semiti čitali i pisali sa desna na lijevo. Tako je riječ VAČA postala ČAVA, kojoj se dodaje sufiks AN, pa dobivamo riječ ČAVAN koja se suglasnički pisala SAN, SEN, SIN, SUN i SON, a koja sa odrazila kao SUN-CE, SUN, SONNE. U romanskim jeczicima riječ za sunce je SOLE, dakle, COLE. Kako vidimo ovdje je semitski glas L zamjenio glas R, što znači da se COLE izvorno pisao CORE. Ova promjena je došla preko Helena i Latina jer Etrurci nisu imali glas L. Etrurci nisu imali ni glasove B i G. Tako je Hervet postao Helvet, što se još ranije pisalo ELVE i CELVET. Od posljednjeg nastaje naziv Celt ili Kelt za Hrvate. Ako pak znamo da je naziv German nastao od naziva Cerman, dakle, Herman, onda sve ovo mijenja povijest Europe jer Ceraman je samo inačica Eravan, Jerevan ili Herevan. Nametanjem kršćanstva ispuštaju se riječi CER, ER ili HER pa nastaju etnici AMANI i AVENI. AMIŠI nikada nisu ispustili počeni samoglasnik A. Svi oni su stigli u Europu sa Levanta kao Hrvati. Ispuštanjem početnog samoglasnika u etnicima Amani i Aveni, nastaju etnici VANI i VENI koji su još bili poznati kao MANATI i MENETI ili VANATI i VENETI.
Kako je haravača imala dvije kaste, dakle, HARAVAČE i ČAVARAHE i kako semitska pisma nisu imala glasove Č i H, Čavarahe su postali AVARI. Zašto su AVARI napali kršćane? Preko semitskog uticaja ČAVARAHE su postale ČAVALAHE, dakle, AVALI. Razlog je bila religija jer su Avari kao Hrvati htjeli pomoći Hrvatima pod vlašću Rima. Hrvati koji su prihvatili kršćanstvo su postali Franci i oni su širili kršćanstvo diljem Europe. Zbog toga dolazi do sukoba između Franaka i Avara. Dakle, Franci su Hrvate preko latinskog jezika nazvali Avari umjesto Harvači ili Hrvati. Prvi vladar Franaka se zvao MERO-vič, a svi njegovi nasljednici su imali sufiks MER, što se kod Hrvata privaćanjem kršćanstva odrazilo kao sufiks MIR u imenima hrvatskih vladara, primjerice, Branimir, Trpimiri, Krešimir, Vladimir i tako redom. Dakle, prefiks MER je postao sufiks kod Hrvata kršćana. Danas su to hrvatska kršćanska imena mada od njih nisu nastajala prezimena, što znači da su hravačka imena i prezimena dosta starija od kršćanskih, a mi to možemo dokazati samo preko prezimena. Tko bi danas pomislio da je hrvatsko ime bilo ČULE, dakle, ČAVAL. Da je to bilo hrvatsko ime pokazuju nam prezimena Čulina, Kulina, Gulina, i druga koja su nastala semitizacijom imena Čurina, Kurina ili Gurina, dakle, Čavarina.
Zašto o imenima i prezimenima često pišem? Razlog je što preko njih možemo otkriti cjelovitu povijest Hrvata iz davne antike i dokazati svim Slavenima da su prije prihvaćanja kršćanstva bili Hrvati i da su im se religija i jezik zvali haravača. Mnogi narodi na Balkanu se pojavlju tek u 19. Stoljeću, primjerice, Srbijanci i Slovenci, a Bošnjaci su preuzeli naziv Hrvata katolika tek pred 25 godina, što je izvedno od naziva Bosanac. Zbog naše ignoracije danas nas ucenjuju Slovenici jer ne znamo da je veliki dio Slovenije bio dio Bele Hrvatske, odnosno, Bele Krajine i da su izvorni Srbi na teritoriju Hrvatske i Bosne bili izvorni Hrvati pravoslavci jer im je kršćanstvo nametnuo Bizant. Tek 926. godine je postavljena granica na Drini i Bosna zajedno sa Dalmacijom je došls pod jurisdikciju Rima i u njima se poštivala latinska i grčka liturgija.
Srećko Radović
HOP
