HOP

Kod Hrvata kršćana grb mora počimati bijelim poljem jer svijetlost sunca je bijela i ona je simbol Krista

Počinje li hrvatski grb sa bijelim ili crvenim poljem postalo je političko pitanje u Hrvatskoj, a nameću ga hrvatski komunistički i prikriveni četnički intelektualci čije spoznaje su dogmatske i jednoumne. Oni bi grb sa početnim bijelim poljem jednostavno zabranili jer je ustaški, dakle, hrvatski. Upravo zato ovo pitanje zahtjeva kristalno jasan odgovor jer razum mora nadvladati sve dogmatske laži.

Udine 5 stoljeće
Oni koji ne znaju da je kršćanstvo dvojna religija ne razumiju duhovnost. Duhovnost je spona dvojnosti, a nju nazivamo ljubav. Isus i Krist su dvojnost isto kao Bog i Sotona jer Isus je simbol života, a Krist je simbol svijetlosti i svijesti. Svijetlost pokreće život na našem globusu, a to je bog i otac Sunce. Svijetlost posvećuje, a život izaziva strasti. To nam upravo prikazuje hrvatski grb. Dan i noć se izmjenjuju pa i to ukazuje na dvojnost. Muškost i ženskost također ukazuju na dvojnost. Sve je u životu dvojno, pa i demokracija.
Život izaziva strasti, a bez njih život bi nestao na našem planetu, jer ga one prolongiraju. To se događa na planetu Zemlji, dakle, božici i majci Zemlji gdje se Duh i Ljubav utjelovljuju. Sotona u kršćanstvu simbolizira strasti i sve druge poroke u koje se ubrajalo znanje i neznanje.

 

Naziv Sotona je izveden od starih haravačkih riječi sača i jana pod semitskim uticajem. Isto tako naziv Harvač je postao Harvat.

Udine Italija

U davnoj prošlosti naziv Haravača je simbolizirao jedinstvo i duhovnost. On je bio najuzvišeniji Bog. Ovaj naziv je nastao spajanjem naziva Hara i Vača. Naziv Hara je simbolizirao Sunce, a naziv Vača planet Zemlju. Da je naziv Hara simbolizirao Sunce pokazuje nam egipatski bog Sunca – Ra. Mnogi će ovu činjenicu zanijekati, ali asirsko pismo, koje je prvo semitsko pismo, nije imalo slovo za glas H, pa se ime boga Hara pisalo Ara ili Ra.

 

Asirci su pokorili i zavladali Egiptom i Arameom. Arameici su bili civilizacijski Hrvati. Asirci su bili prvi Semiti, a to je prouzročilo velike emigracije prema Europi. U Egiptu i Aramei Harvači su postali Erve, što se semitizacijom odrazilo kao Ebre. Tako su Ervi bili prisiljeni na iseljavanje ili robovanje, a simbol tog robovanja su Ebrei, dakle, Hebreji kojima je nametnuto semitsko učenje. Oni su postali slobodni tek kad su prihvatili semitsko učenje.
Današnji naziv za sunce je semitski jer je nastao semitskim čitanjem naziva Vača koji je postao Čava i dodan mu je semitski sufiks AN, koji stoji za riječ jana koja je označavala rođenje. Dakle, Semiti nisu imali ni slovo za glas J. Spajanjem riječi čava i sufiksa an nastaje nova riječ čav-an koja je označavala i danas označuje Sunce. Odatle riječi avan i ovan.

 

Ova riječ se suglasnički pisala čun, a odrazila se na engleskom pismu kao sun, njemačkom kao sonne i na hrvatskom kao sun-ce. Latini su također bili Semiti i oni su naziv Hara pisali Cole (Hara =Cale), što je postalo Sole. Slično je nastala i riječ čavač, koja se još pisala čača zbog nedostatka slova za glas V. Na latinskom jeziku etnik Hrvat se danas odrazio kao Croat.
Čača je stara hrvatska inačica, a čale je semitsko latinska. Slično pape i papa su semitsko latinski, a to je i riječ otac. Riječ čavač se još odrazila u hrvatskom jeziku preko semitsko latinskog pisma kao čato, čauš, čojo i čo zbog nedostaka slova V u latinskom pismu koji se ponekad odrazio kao J. Slovo V u latinskom pismu je stalo za glas U pa je slog VA zamijenilo slovo U u suglasničkom pisanju. Od riječi čavač nastaju riječi čovek i čovik, a riječ čovjek su nam nametnili Srbijanci preko vukovaca.
Isto tako mnogi povjesničari spominju Cervenu Hrvatsku, a ne znaju zašto stoji riječ cervena. Naziv Cervena označuje Herveče jane. On je napisan latinskim pismom koje nije imalo zamjenu za glasove Č i J pa su ispušteni, a slovo C je zamijenilo glas H. Kad su Hrvati postali kršćani nazvani su Cerve, bez sufiksa EN, a odatle riječi crv, krv i kru koje simboliziraju život na našem planetu.
Naziv Cerve se odrazio kao Serve, a kako je Hrvatima u Krajini ili hrvatskoj carevini kršćanstvo nametnuo Bizant, na bizantskom pismu naziv Serve se odrazio kao Serbe jer Bizant nije imao slovo za glas V. Dakle, nema nikakve sumnje da su povijesni Serbi vazda bili Hrvati. Slično se naziv Claven, koji je označavao Harvače jane, odrazio kao Slaven. Dakle, Vani ili Veni su prije kršćanstva bili Harvači.
Prije dolaska Sarmata na ove prostore u prvom stoljeću, dakle, Hrvata koji su još poznati kao Avari, po klasifikaciji vukovaca Hrvati su govorili akavicom i ekavicom. To nam potvrđuju prezimena koja završavaju sufiksima AC i EC, dakle, AČ i EČ. Sarmati su sa sobom donijeli glagoljicu i ikavicu. Preko Rima akavica i ekavica postaje jakavica i jekavica, a ne ijakavica i ijekavica. Jakavicom i jekavicom su govorili i danas govore Crnogorci, Dubrovčani i istočni Hercegovci te ostatak Rašana u okolici Užica, a tada u hrvatski jezik ulaze glasovi Ć, Đ, LJ i NJ.
Ijekavica je uništila hrvatski jezik jer je utemeljena na pogrešnoj premisi, a tako su srbijansko turske riječi ušle u hrvatski jezik, izbacile stare hrvatske riječi i zadržale srbijansko značenje. Hrvatski jezičari nikada nisu standardizirali hrvatski jezik na temelju njegove povijesti nego na temelju srbijanskog jezika i nazvali ga književni jezik kao da jezik Marula nije bio književni i hrvatski.

 

Da, i danas kod Hrvata kršćana grb mora počimati bijelim poljem jer svijetlost sunca je bijela i ona je simbol Krista. U nazivu Harvač početna je riječ hara koja ranije označavala sunce.

 

Druga riječ je vača koja je označavala planet zemlju i postala simbol materije. Crvena boja je simbolizirala krv, a zbog nedostatka slova V i ispuštanjem vokala E , dakle, suglasničkim pisanjem, riječ cervena je postala crna. Tako je Cervena Harvača postala Crna Gora ili Gorica. Gorica je postala Goražde jer dvoslov ŽD je zamjenjivao slovo Č. Tako je Varačin postao Varaždin. Varačin se još pojavljuje kao Varatin, odnosno Varadin.

U demokraciji se ništa ne zabranjuje je jer sloboda je najuzvišenija. Zabrane samo traže hrvatski i skriveni četnički intelektualci koji odgajaju hrvatsku mladež koja se zbog njih danas ponaša gore od skojevaca jer oni bi sve što nije u duhu njihove dogme zabranili. Takvi sebe nikada ne bi smjeli se nazvati intelektualcima ni demokratima već nasilnicima.
Srećko Radović

HOP