Najbolji dokaz nepostojanja fašista ili ustaša u Hrvatskoj je činjenica da smo uspjeli uzgojiti jugonostalgičarsku mladež tzv. Radničke fronte (velim tzv. jer ti likovi nikad nisu ništa radili, pa i ona njihova tzv. profesorica iz Rijeke koja je tamo držala prosvjedne govore protiv komemoracijskog okupljanja i mise). Ta skupina mladih komunjarskih ekstremista dolazi BAŠ IZ HRVATSKE s jugoslavenskom zastavom i petokrakom pod kojom je hrvatski narod opetovano stradavao (zadnji put 1991-94). Di ćeš veću slobodu govora!
Naša pokvarena vlast šalje izaslanike na komemoraciju u Bleiburg i tako čitavu stvar sama stavlja pod upitnik. “Njemački” novinari (bosanske posrbice za koje njemački mediji vele da su “hrvatskog porijekla”) provociraju, pa kad pokupe dva ispljuvka u potiljak, austrijski helikopteri i svih 450 austrijskih policajaca promptno reagiraju; prvo htjeli uhititi njega kao provokatora, a onda mu povjerovali, valjda uzeli DNK analizu i ustanovili da se možda radi o “ustaškoj” pljuvački 😂
Na komemorativnom skupu kojem je nazočilo 10000 ljudi nije bilo nikakvih izgreda, ali 450 austrijskih policajaca pronašli pljuvačku… jugoslavensku zastavu su previdjeli jer su previše bili zabavljeni proučavanjem hrvatskih zastava i traženjem početnih bijelih polja na njima, ali ni to nisu našli.
Da mi je ovo sve netko ispričao, mislila bih da se radi o nekom nakaradno lošem vicu.
Takav razvoj stvari u kojem se Hrvatska prikazuje u svijetu u jednom izopačenom svjetlu je dopustila naša diplomacija, svojim upornim neradom desetljećima.
Ps. Ovo uopće nije politički status nego status o nonsensima.
Ingrid Runtić
