Urednik Igor Drenjančević
Ovih dana raspisale su se dvije neznalice i posrbice novinarske iz Njemačke koje guraju svoje gluposti o Hrvatima u Austriji, izvjesna neznalica Majić i Lazarević lupetaju o tzv. ustaškom grbu sa bijelim poljem na Blajburškoj komemoraciji.
Ova slika za njemački portal u kome radi Majić je bila sporna. Žalosno da je ovaj njemački portal spao na tako jadne grane da nekakve neznalice lupetaju i pišu gluposti o grbu o kojem pojma nemaju.
Zbog svega što se događa oko povijesnog grba Hrvata porazgovarali smo sa čovjekom koji zna više o porijeklu Hrvata od naših povjesničara i na ljevici i na desnici, čovjeka koji odlično govori kineski jezik, te je proučavao godinama kineske i carigradske arhive i saznao mnoge stvari o Hrvatima;
–Hrvati su bili poznati profesionalni vojnici, vrlo cijenjeni, a Hrvatski narod je jedan od najstarijih naroda. Hrvati su u borbu unijeli taktiku sa dva mača, što danas njeguju stanovnici Korčule, a poznati su bili i po dugom koplju, koje viđamo na sinjskoj alci.
-Mnogi misle da bijelo polje označava slobodnu Hrvatsku dok crveno polje označava okupiranu hrvatsku ili hrvatsku u ratu…naravno to nije točno…boje na povijesnim grbovima i zastavama hrvatske, povezana su sa značenjem koje odgovara stranama svijeta, jer je takav opis boja na grbovima i zastavama Hrvatske preuzet iz staro perzijske kulture i općenito azijske kulture…
Crna boja označava sjever, bijela boja označava zapad, plava ili zelena boja označavaju istok, dok crvena boja označava jug…u prošlosti su prema sjeveru evrope obitavali crni Hrvati dakle sjeverni Hrvati i bijeli Hrvati dakle zapadni Hrvati…na jugu Dalmacije nalazila se Crvena Hrvatska, dakle južna hrvatska…-objasnio nam je odvjetnik Mario Poljak.
Magistrica Ingrid Runtić dugo godina je živjela u Beču i jako je dobar poznavatelj stanja u toj zemlji.
–Užasno sam rezignirana kada čitam neznalice u tzv. lijevim medijima, a ja bih otvoreno rekla medijima koji ne žele Hrvatskoj dobro, pa se čudim kada pojedini navodno desničarski političari njima daju intervjue i tako daju legitimnost takvim neznalicama i pokvarenjacima.
Za vrijeme rata kao vrlo mlada djevojka borila sam se za Hrvatsku šireći istinu o našoj kulturi i sudjelovala sam u realizaciji projekta o hrvatskim simbolima u Austriji. Upravo ta knjiga danas može poslužiti našoj nesposobnoj diplomaciji da pobije sve gluposti novinarskih pokvarenjaka i neznalica koji siju svoje gluposti i primitivizam po Europi o nama.
Da budem vrlo konkretna, po logici austrijskih portala i onih njemačkih, prvo bijelo polje je za njih fašističko. Vjerujte, to može napisati stvarno zadnja budala, jer po Austriji sama istraživala hrvatske grbove, pa bi Austrija morala micati hrvatske grbove još iz vremena Austro-Ugarske sa svojih zgrada. Sve je to bilo znatno prije NDH-a. Zbog svega ovoga pokrenut ćemo inicijativu pred sudom u Austriji u svezi ovoga stanja i stalne histerije programirane iz šizofrene Srbije o navodno fašističkom grbu. Iskreno mi se čini da Europu više svrbi starost hrvatskog naroda i lažirana povijest oko Hrvata nego sam grb, ali kada već žele probleme, imat će ih sa dezinformacijama koje guraju neznalice pune mržnje, koji još imaju podršku još većih neznalica u tragikomičnoj organizaciji HND. -komentirala je magistrica Ingrid Runtić, vrhunska slikarica i velik poznavaoc hrvatske povijesti.
Slika gore: hrvatski grb s početnim bijelim poljem nalazi se i na svodu Povijesnog vojnog muzeja u Beču, a postavljen je na prijelazu između 19. i 20. stoljeća
Fotografija dolje: hrvatski grb s početnim bijelim poljem u Crkvi male braće u prvom bečkom okrugu.
Fotografija gore: hrvatski grb na zgradi Akademske gimnazije, Beethovenplatz 1 u prvom bečkom okrugu potječe iz 1870.g.
Fotografija dolje lijevo: hrvatski grb u samostanskoj crkvi u Mayerlingu postavljen je nakon smrti prijestolonasljednika Rudolfa, između 1889-1892 na crkvenom prozoru
Fotografija dolje desno: na tzv. “stupu kugi” (Pestsäule) na Grabenu, u srcu Beča nalazi se hrvatski, dalmatinski i bosanski grb.
Hrvatski grb s prvim bijelim poljem s naslovnice datira iz 1495. godine, a nalazi se u Innsbrucku na zgradi koja je tada pripadala gradskom sucu Zelleru (Stadtrichter Zeller-Haus).
Knjiga “Tragovima Hrvata u Austriji” i popratne izložbe fotografija povijesnih spomenika i znamenitosti koje su održane u Beču i Zagrebu, okuplja na jednom mjestu Hrvate koji su dali ogroman doprinos kulturi i povijesti Austrije i monarhije kroz stoljeća njezinog postojanja, a nastala je u suradnji s Austrijsko-hrvatskim društvom. Ingrid Runtić potpisuje layout, odnosno izgled same knjige i njezinih korica, lektorsku obradu teksta na njemačkom i hrvatskom kao i postav izložbe koja je u Zagrebu održana u svečanoj dvorani HNK-a u listopadu 1996. godine.
Sve je ovo pripremila magistrica Runtić, koja se ponosi diplomama bečke i zagrebačke akademije, ali za nju nema mjesta na našoj akademiji jer nije očito politički podobna za crvenu buržuaziju, grad Zagreb ima prostore za svakakve bezvezne udruge, ali nema prostor za našu vrhunsku umjetnicu koja je veliki opus slika posvetila svome voljenom gradu.
Naši diplomati poklanjaju njene slike svojim kolegama, ali ministarstvu kulture draže je novac poklanjati srpskoj crkvi i naše umjetnike godinama šikanirati ignorancijom. To što je Runtićka od svoje treće godine u Zagrebu baš puno ne dira kulturne radnike ovog grada, a još manje što je umjetničkom dušom dio toga grada. Za nju su Umjetnički paviljon i ostale lokacije zabranjeni, dok u njima vlada prosječnost.
Tako je i sa našim grbom. Prosječnost i primitivizam želi uništiti našu kulturu preko najvećeg simbola Hrvata.
Igor Drenjančević
HOP
Slike i tekst zabranjeno je kopirati.
