ŠTO MISLITE JE LI ZAKONITA, VALJANA I OBVEZUJUĆA SUDSKA ODLUKA KOJU UOPĆE NIJE DONIO SUDAC?
Sudstvo zna donijeti odluke koje doista šokiraju, pa se tada jedna od stranaka utječe pod zaštitu Vrhovnog suda. Tada čovjek ostane razočaran kad pročita i odluku Vrhovnog suda, u kojoj, potvrđuju zakonitost i valjanost sudske odluke koju nije donio sudac. Pročitajte sami…… Vrhovni sud odbija reviziju i donosi odluku da je pravomoćna sudska odluka obvezujuća i proizvodi pravni učinak – iako ju uopće nije donio sudac!
VAŽNO ZA OŠTEĆENIKE AUSTRIJSKIH ZADRUGA I KREDITNIH UREDA-
Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučujući o reviziji u predmetu broj Rev 1045/10-2 od 12. lipnja 2012., jasno je naglasio da ugovor koji je potpisan po neovlaštenoj osobi, bez posebnog odobrenja odgovorne osobe, ili bez specijalne punomoći kojom bi bilo odobreno sklapanje ugovora – JE NEPOSTOJEĆI UGOVOR I NE PROIZVODI NIKAKVE PRAVNE UČINKE.
“Osnovan je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za utvrđenje ništavim spornog ugovora i aneksa tog ugovora.
U konkretnom slučaju radi se o pretpostavkama iz čl. 88. st. 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO) gdje je ugovor (i aneks) sklopila kao punomoćnik u ime drugoga osoba bez njegova ovlaštenja, a neovlašteno zastupani nije naknadno odobrio ugovor, slijedom čega ugovor nije niti sklopljen. Dakle, ne radi se uopće o sklopljenom ugovoru i aneksu, slijedom čega isti niti ne može biti ništav, već je nepostojeći i bez ikakvih pravnih učinaka.
Stoga su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje spornog ugovora i aneksa ništavim, jer takav ugovor (i aneks) nije niti sklopljen. Navodi tuženica u reviziji da se u konkretnom slučaju radi o prijevari, pa da se radi o pobojnosti spornog ugovora i promašenoj pasivnoj legitimaciji su bez osnove jer se radi o nepostojećem ugovoru, a tuženica Republika Hrvatska može sukladno čl. 88. st. 4. ZOO potraživati naknadu štete od osobe koja je kao neovlašteni punomoćnik zaključila sporni ugovor, odnosno aneks.
Tužbeni zahtjev radi uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja je u cijelosti osnovan, jer se tuženica Republika Hrvatska uknjižila na nekretninama tužitelja temeljem nepostojećeg ugovora, pa su ispunjene sve pretpostavke za brisanje takvog upisa i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja obzirom na nepostojeći ugovor, a sve temeljem čl. 129. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99 i 114/01). ”
Do sada sam.u sudskoj praksi naišla na četiri oblika sudskih rješenja koja po svojoj formi i sadržaju nemaju oblik propisan zakonom:
1) rješenje koje je donijela i potpisala osoba koja uopće nije sudac (Vrhovni sud odlučio je da to nije problem i da je taj nedostatak trebalo iznijeti u žalbi)
2) sudsko rješenje u kojem nije napisano koji je sudac donio odluku (pa je Visoki trgovački sud odlučio da prvostupanjsko rješenje nije ni donešeno, kad nije u njemu navedeno po kojem sucu)
3) Rješenje zemljišnoknjižnog odjela u kojem nije navedeno koji sud je rješenje donio, niti koji sudac je donio rjesenje, nema potpisa ni pečata niti je dostavljeno strankama (Zemljišno knjižni sud već 27 godina tvrdi da je navedeno rješenje ipak valjano, ali ga do danas ne upućuju strankama kako bi ostvarili svoje pravo na žalbu)
4) Zemljišno knjižni sud donio je rješenje o uknjižbi u kojem nema Pouke o pravnom lijeku, i nije dostavljeno strankama (Vrhovni sud kaže da stranka svoje pravo može ostvariti samo u žalbenom postupku, koje u ovom slučaju nije u mogućnosti ostvariti kad joj rješenje već 19 godina nije ni dostavljeno)
Pitanje svih pitanja glasi: KADA I U KOJEM SLUČAJU SE PRIMJENJUJE KOJA ZAKONSKA ODREDBA, ILI BOLJE REČENO – PREMA KOJOJ STRANCI SE PRIMJENJUJE KOJA ZAKONSKA ODREDBA?
Nada Landeka
HOP
