Srbi samo što nisu počeli uzajamno prolijevati krv na ulicama u borbi za političku prevlast
Šešeljevci u obrani svoga gazde Vučića nasrnuli na obradovićevce iz Dveri umalo izazvali fizički sukob ispred srbijanske Skupštine
Zakrvila se uzajamno srbijanska politička ološ danas ispred Skupštine Srbije. Vučić s njegovom SNS bandom ulazio je jutros u Skupštinu, trabunjali su i trkeljali tamo o Kosovu cijeli dan. Vučić je večeras oborio svjetski rekord Fidela Castra u dužini glupavog i besmislenog govora. Srbi nisu otkrili bežičnu telegrafiju, ali imaju prvoklasnog bezveznog govornika. Pravi je psiho delija, rodila ga zemlja Dembelija. Ispred Skupštine frend Ivana Pernara, onaj obrijani četnik Boško Obradović sa svojim ljudima iz Dveri, htio je razviti transparent dobrodošlice Vučiću i njegovoj sviti pred ulaz u Parlament, a na kojem piše: “Danas izdaja, sutra robija.” No, nisu stigli u odboru za doček Vučiću niti razviti transparent s parolom Vučiću i njegovoj kamarili, kad odjednom Iskoči luđak Šešelj sa svojom kamarilom dvorskih luda i razbojnika. Jedan je Obradovićev “dverjanin” Jugoslav Kiprijanović dobio od Šešeljevih radikala bejzbol palicom po kuku i stomaku od Šešeljeva osobnog vozača auta, a Šešelj je urlao i zapovijedao svome vozaču da pregazi Obradovićeve pristaše autom u punom gasu.Bilo je i radikalskih poziva Dverjanima Obradovićevim na obračun šakama ispred srbijanske Skupštine, a na sve to mutavi policijski mutanti Vučićeve mafijaške policije mirno su, tiho i nezainteresirano gledali. Nije im niti palo na pamet intervenirati, kamoli uhititi Šešelja i njegovu radikalsku bandu kao vinovnike incidenta. Dapače, policija je svoji nečinjenjem otvoreno davala potporu Šešelju i njegovim nasilnicima kao krivcima i izazivačima nereda koji je mogao da preraste i u fizički sukob ili čak i krvoproliće.
Takve kaubojštine zasigurno nema niti u najzaostalijim azijskim pustinjama i afričkim džunglama od država, kamoli u civiliziranoj Europi. Da je živ Ivan Hetrich mogao bi nakon ovakvih prizora podivljale četničke bagre dosnimiti nastavak legendarne serije “Kuda idu divlje svinje?” Eto nam još jedne nezaboravne scene prave svinjarije u Srbiji i u glavnoj ulozi poznatoga lica ratnoga zločinca Vojislava Šešelja, kolovođe razbojničke bande iz zemlje svinjarskih trgovaca.Nekad su Srbi zajednički snagama napadali i ubijali sve živo i nesrpsko izvan granica Srbije. Otvorenih očiju skupa su sanjali i nisu dosanjali na javi Veliku Srbiju. Izgleda predstoji nakon serije srpskih vojnih poraza u njihovih osvajačkim ratovima još završni čin. Nemajući odgovora i ljudskog poštenja, iskrenosti i morala priznati poraz i pokajati se javno i pred cijelim svijetom uz traženje oprosta za velike grijehe, sad Srbi narodski rečeno istjeruju vještice, uzajamno se optužujući za ratne poraze. Ne žele vidjeti da im je svima zajednička misao i velikosrpska ideja uzrok sloma i brodoloma države i naroda. Čini se da se neće dozvati pameti dok se između sebe ne poubijaju, a upitno je hoće li i poslije toga u njihovim glavama proraditi svijest i probuditi se zaturena savjest da su ove scene s beogradskih ulica samo posljedica srpskog odbijanja suočavanja s istinom o zajedničkoj mralnoj odgovornosti obje političke strane u današnjoj Srbii za ratne devedesete, a koje su se danas željeli na krv i nož potući ispred srbijanske Skupštine.
Zajednički im je imenitelj beskrajna mržnja prema svemu hrvatskom i katoličkom. Po tome pitanju nema nikakvih razlika između sukobljenih i politički zaraćenih strana u Srbiji. Koja god strana od njih na kraju odnese prevagu, njihov negativan odnos prema Hrvatskoj i u budućnosti ostat će isti kao i sada. I upravo radi toga ne treba ishodu njihove bitke pridavati neku posebnu pozornost. Obje politički suprotstavljene strane u Srbiji i u vlasti i u oporbi su dokazani i zakleti neprijatelji hrvatskog naroda i hrvatske države. Mnogo puta su to i u sadašnjosti i u prošlosti i pokazali na djelu. Nema razloga i osnova misliti da se od njih može očekivati bilo što normalno i ljudski pozitivnije i u budućnosti. I zato mogući predstojeći veliki sukobi na političkoj pozornici Srbije moraju ostati samo stvar Srba i Srbije. Neka se sami snalaze i razmišljaju o njihovim nevoljama. Dosta su već svima drugima nanijeli toliko muka, patnji, stradavanja i zla da bi bilo besmisleno i iluzorno govoriti tko je među njima bolji ili gori.I tako su spram Hrvatske listom neprijateljski raspoloženi i zato su za Hrvatsku i jedni i drugi u Srbiji i vlast i oporba posve nebitni i sporedni, kako god bude u konačnici njihove srpsko – srpske političke borbe za prevlast u Srbiji.
Dragan Ilić
HOP
