Pupovac uspoređuje nacionalizam sa fašizmom pa sam zaključio da on ne zna što je nacionalizam. Nacionalisti su borci za narodnu državu na svojem etničkom i povijesnom prostoru. Međutim, on je želio i želi stvoriti srbijansku državu na hrvatskom etničkom i povijesnom teritoriju te se otkriva kao najveći i najopasniji fašist u Hrvatskoj. Štoviše, to je bio fašistički naum lažnih srbijanskih komunista i humanista jer otimanje tuđeg povijesnog teritorija je tipičan fašizam i nacizam.
Za razliku od četnika, ustaše su se 1941. godine vratili na povijesnu hrvatsku granicu iz 924. godine i granice kralja Tomislava (Tomis-lava). U posljednjoj agresiji Srbi su u suradnji sa Srbijancima pokušali oteti hrvatski teritorij preko SAO Krajine, a danas to pokušava učiniti Pupovac uz pomoć ”Zajednice srbskih općina” te bahatog i nerazumnog Plenkovića koji je hrvatske interese, čak i nestanak hrvatske države, prilagodio svojim osobnim ciljevima.
Dio hrvatskog teritorija je najprije otela srbijanska dinastija Karađorđević, a dio je poklonila Talijanima. Nakon njih, Hrvatsku su decimirali hrvatski komunisti, ali ne i hrvatski partizani. Komunisti se danas predstavljaju kao hrvatski branitelji, a tu tezu mogu prihvatiti samo protivnici hrvatske suverenosti i neznalice.
Hrvatski partizani iz Dalmacije i Istre su bili iskreni antifašisti jer su se borili protiv talijanskog fašizma kojeg je sprovodila Italija u savezu sa Srbijom, a pobili su ih četnici na Neretvi i Sutjesci. Oni koji su ostali živi nikada nisu postali komunisti i odrekli su se svih komunističkih privilegija. Nakon srbijanskog kralja, hrvatski teritorij su decimirali hrvatski komunisti koji nam se danas lažno predstavljaju kao branitelji i utemeljitelji hrvatske države. Oni se nikada nisu borili za demokratsku, nezavisnu i suverenu Hrvatsku nego za komunističku boljševičku Rusiju i srbijansku Jugoslaviju koja je za veliki broj Hrvata postala grobnica.
Sve pokazuje da Srbijanci nisu bili autohtoni narod u kneževini Srbiji. Ovdje još jednom želim ukazati profesoru hrvatskog jezika Pupovcu preko starih pisama i jezika da hrvatski Srbi nemaju nikakve sveze sa Srbijancima niti naziv Srbijanac ili Srbin ima ikakve sveze sa kršćanstvom, a to je posljedica srbijanske zaostalosti, primitivizma i nepismenosti sve do 19. stoljeća. Njihova prezimena su mađarska, hrvatska, bugarska ili grčka u Vojvodini, a na prostoru između Drine i Morave najviše hrvatska.
Oni nisu imali pravoslavna imena kao Radivoje, Milivoje ili Antonije jer prezimena Radivojević, Milivojević ili Antonijević su rijetka u Srbiji, a najviše ukazuju na posrbljene Vlahe. Čija su imena Ante, Anta, Anto, Bare, Jerko, Joso, Jole, Jure, Jura, Juro, Lovre, Lovra, Lovro, Čule, Čula, Čulo, Čire, Čira, Čiro, Čole, Čola, Čolo, Čore, Čoro, Čora, Mate, Mata, Mato i tako redom, a od njih su nastala današnja srbska pravoslavna prezimena u BiH i Hrvatskoj? Zar Šanto nije katoličko ime? Prezimena koja su nastala od nadimaka kao Vatavuk, Munižaba, Zelenbaba ili Gazivoda, su cinacarsko vlaška.
Srbijanci su stvorili svoj etnik tek nakon nastanka kneževine Srbije na tuđem etničkom teritoriju i nisu ga povezivali sa Srbima jer za njih nisu ni znali. Nakon poraza Osmanlija, tek izmišljeni Srbijanci su rušili muslimanske đamije i preko pravoslavlja očistili kneževinu Srbiju od muslimana, a druge etnike su preveli na srbijanstvo preko pravoslavnog nasilja. Većina muslimana se nakon toga naselila Bosnu i Sanđak, a jedan manji dio se odselio u Tursku.
Zar Srbijanci sami ne tvrde da je njihovo ishodište bila kneževina Raška pa se pitam kakve sveze ima etimologijski Srbija sa Raškom, posebice ako znamo da je Raškom i današnjom Srbijom do Save i Dunava stoljećima prije Osmanlija vladala Bugarska. Isto tako grad Beograd se izvorno zvao Bel Grad, dakle, Beli Hrvat.
Sa druge strane, Srbi su bili kršćani bizantskog obreda koji su povijesno bili poznati prije kršćanstva kao Cerveni ili Harvači jani, dakle, Hrvatjani ili Hrvaćani jer latinsko pismo nije imalo slovo za glasove H, Č i J nakon pokrštavanja Cervenih nastao je naziv Cerve ili Cervi za Hrvate, a Rim ih je nazvao Servi i Kervi. Pod Bizantom glas V je postao B, pa su Servi postali Serbi. Ti Hrvati su primili kršćanstvo preko Bizanta i Cervena Hrvatska je postala vazal Bizanta.
Ako su Srbijanci bili bizantinci, onda Bizant ne bi zvali Vizantija ili Vizant. Izvorna Crvena Hrvatska je još bila poznata kao Krayina jer se preko latinskog pisma slovo C čitalo K, a glas V se pisao slovom Y da bi na koncu postao J. Krajina je značila carevina, a odavde naziv ”car”. Janačka ili junačka Krajina je postala Kraj ispuštanjem sufiksa INA, a odatle naziv kralj jer glas J se odrazio kao LJ. Ta Crvena Hrvatska se prostirala od Drača u Albaniji sve do Labina. To je bila Dioklecijanova provincija Dalmacija. Naziv Dalmacia je samo Dioklecijanov naziv za Harvačia jer Romani su većinom bili Semiti koji si bili poznati kao Latini i Ladini, a ne kao Ratini i Radini.
Ne samo da su Srbijanci otimali hrvatski teritorij nego i danas pokušavaju oteti hrvatsku povijesnu baštinu te u svijetu poznate Hrvate kao Teslu, Boškovića, austrijskog generala Boroevića, ruskog admirala Zmajevića ili pisca Andrića mada su svi rođeni na hrvatskom povijesnom teritoriju kao Hrvati. Tesla je potomak hrvatskog plemstva čiji djed je bio katolik i oženio je pravoslavku iz Bosne te prihvatio pravoslavlje kada SPC nije uopće postojala. General Borojević je bio pravoslavac, ali se uvijek predstavljao Hrvatom, admiral Zmajević je bio iz hrvatske Boke, a Andrić je bio Hrvat katolik i školovali su ga u Bosni fratri.
Danas Pupovac traži nametanje srbijanske ćirilice u Hrvatskoj jer ne zna da je ćirilica na Balkanu izvorno bila hrvatsko pismo koje je nastalo u hrvatskoj Bosni. Hrvati su grčkom pismu dodali glagoljička slova za glasove B, C, Č, H, J, Š i Ž. Ta ćirilica je imala isti poredak slova kao i glagoljica, a to ne možemo reći za današnju srbijansku ćirilicu u kojoj je poredak slova sasvim drukčiji.
Srbijanci svoju ćirilicu nazivaju azbuka, a to je bio naziv za glagoljičko pismo koje su preko tog naziva pokušali oteti. Zar nam ovo ne otkriva prevarante i lažljivce koji nastoje oteti hrvatsku povijesnu baštinu? Dakle, riječ je o narodu bez povijesti i povijesne baštine. Za njega su svi pravoslavci Srbijanci na prostoru bivše Jugoslavije, a ta teorija je uzrok svih novijih ratova na Balkanu koje su započeli Srbijanci zbog širenja na tuđe teritorije.
Kada već sve znamo o srbijanski lažima, kako Pupovcu možemo vjerovati o 700 ili 80 tisuća ubijenih Srba u Jasenovcu? Kako možemo vjerovati u njegovu laž o Jadovnom ako je dokazano da u toj jami nema ljudskih kostiju? Kako mu možemo vjerovati da su u Jasenovcu i Sisku pobijena srbska djeca ako nam je lagao o pokrštavanju srbske djece u ovom srbijanskom agresivnom ratu? Kako mu možemo išta vjerovati nakon smrti doktora Šretera?
Ako su mu dva brata bila u četnicima koje je često posjećivao, zar nije logičan zaključak da je i on velikoSrbin. Danas kad su četnici poraženi, u Hrvatskoj i dalje nameće četničku politiku uz blagoslov premijera Plenkovića.
Hrvati se mogu buniti protiv Plenkovića koliko god žele, ali prije nego li se stvori novi hrvatski Ustav, Hrvati će postajati komunističko četničke sluge i iseljavati se iz svoje domovine. Sve to čini Plenković svjesno uz asistenciju Pupovca i hadezeovaca. Plenković je najveći protivnik hrvatske države, ali to mnogi Hrvati ne vide i ne razumiju. Neka nastavi slušati Pupovca, a to će mu najvjerojatniji zapečatiti političku karijeru u Hrvatskoj.
Srećko Radović
HOP
