Povjesničar Vladimir Goss pokušava odgonetati mračnu najraniju srednjovjekovnu prošlost Panonije (VL, 2. lipnja, 2019.), ali nisam siguran da će u tome uspjeti prije nego spozna jezične promjene koje su nastajale nametanjem latinskog pisma.
Latinsko pismo nije imalo slova za hrvatske glasove Č, H, J, Š i Ž, a glas V se pisao slovom F, dok je slovo V ili slog VA stalo za glas U. Glas U je kod nas postao O, pa je tako riječ kunj postala konj. To se izvorno na haravači pisalo KUNA. Što u čakavici i danas znači KUNJ? Tako je slovo U postalo O, ali isto tako slovo A je postalo O pod bizantskim uticajem. Zadarska okolica i danas koristi u govoru zamjenicu ”un” umjesto ”on”.
Stoga ću kao primjer uzeti naziv Panonia. Logično je da je ona dobila naziv po bogu Panu, a Herodot je zapisao da je naziv za boga Pana došao u Grčku iz Egipta.
No, pred više od 4 tisuća godina na otoku Kreti zapisana je riječ ”ponos” za koju sam siguran da se odnosi na boga Pana jer Pan je bio zemaljski, a ne nebeski bog. Međutim, zašto stoji sufiks ”onia”? Ako pak znamo da je slovo O zamijenilo slog VA, onda sufiks ”onia” stoji za riječ VANIA što je iskrivljena riječ JANA.
Tako su riječi ”jana” i ”vana” postale sinonimi. Riječ ”jana” znači rodilja, dakle, ”žena”. Glagol janiti znači roditi ili nastati. Riječ jana je obično sufiks u današnjim europskim etnicima i imenicama kao JAN, IAN, ION, IUN, AN, EN, UN ili IN i koji nam pokazuje od koga ili od čega je nešto nastalo. Isto tako smo imali glagol janati koji je značio ”znati ili postati svijestan”. Kod Holanđana riječ JANA se pojavljuje kao VAN ispred imena nečijeg oca, a kod Nijemaca kao VON, što se izgovara kao FON, a znači ”rođen od….”. Armenci koriste riječ JAN ili IAN kao sufiks u prezimenima. Mi smo ga koristili u imenima i prezimenima kao sufiks prije slavenizacije.
Prvi franački kralj se zvao Merovič, a to prezime se još pojavljuje kao Maravič, Mirovič i Morovič. Prefiks ”mer” u njegovom prezimenu se nakon toga pojavljuje kao sufiks u imenima franačkih vladara. Kod Hrvata sufiks ”mer” se odrazio kao ”mir”.
Ovo nam otkriva jednu važnu povijesnu činjenicu jer, kako izgleda, Merović je bio prvi Hrvat iz Bele Hrvatske koji je prihvatio Novi zavjet. Na ovim prostorima dok je Hrvatska bila vazal Bizanta prvi vladar koji se nudio Rimu i Francima je bio Trpimir, a prema zapisima Papa je priznao hrvatsku državu u doba kneza Branimira. Ovo nam pokazuje da su Hrvati ranije bili starokršćani jer su slijedili samo Stari zavjet, a oni koji nisu prihvatili Novi zavjet su nazvani Judi ili Židi. Zbog neprihvaćanja Novog zavjeta Beli Hrvati u sjevernoj Beloj Hrvatskoj, koja je uključivala i Moraviju, Silesiju i južnu Poljsku, su bježali prema Beloj Rusiji, zapadnoj Europi, Mađarskoj i južnoj Beloj Hrvatskoj gdje su ipak morali prihvatiti Novi zavjet. Bela Hrvatska je bila Abelova Hrvatska. Abel se prije semitizacije zvao Avel ili Avil.
Zbog toga u Mađarskoj su raširena prezimena Horvat i Kovač, a izvorna hrvatska prezimena nalazimo u Zapadnoj Europi u novoj transkripciji. Mnoga prezimena završavaju sufiksom IČ koji je napisan drugim pravopisom.
Južna Bela Hrvatska se nalazila u Panoniji i taj dio se zvao Bela Krajina, dakle, Abelova carevina, a tako se i danas naziva dio Slovenije. Po Belim Hrvatima Beograd je dobio ime Beli Grad, odnosno, Belgrad. Naziv Krayina (Krajina) je nastao od riječi CARA-VENA jer latinsko pismo nije imalo slovo za glas Č, a glas V je pisalo slovom Y dok je glas H postao K. Odatle i riječ cerevena ili carevina. Kršćanski Latini su Hrvate najprije zvali Cerveni, a nametanjem kršćanstva su ih zvali Cerve. Od ovog naziva nastaje latinski naziv Servi koji pod Bizantom postaje Serbi. Cervena Hrvatska znači carevina Hrvatska. Riječ CARA i CERA su inačice riječi HARA, a od riječi CARA i CERA nastaju titule car i kir.
Ovdje još želim ukazati da su Avari bili Hrvati jer predkršćanska hrvatska religija je bila haravača, a tako se zvao i jezik. Naše izvorno etničko ime je bilo HARVAČ, a preko semitskih pisama je postalo Harvat ili Sarmat, često ARVAT i ARMAT ili Arva i Arma. Haravača je bila dvojna religija i imala je dvije kaste: štovatelje oca sunca i štovatelje majke zemlje. Štovatelji sunca su bili vladari, svećenici, učitelji i vojnici, a štovatelji zemlje su bili stočari, ratari, obrtnici i trgovci. Štovatelji sunca su u davnoj prošlosti bili misionari. Na ovakvoj podjeli je nastao feudalizam. Tako smo imali feudalce i kmetove. Naziv Avar je nastao od naziva Haravača čitanjem sa desna na lijevo što se pisalo Avar jer latinsko pismo nije imalo slova za suglasnike Č i H. Avari su pod Bizantom postali Obri. Oni su još bili poznati kao Avali i Abali. Slično su Erve na Levantu postali Evre, odakle naziv Jevrej, a Erbe su postali Ebre, odakle naziv Hebrej. Po Obrima je grad Obrovac dobio ime, a postoji i prezime Obrovac.
Sufiks ”vac” otkriva kao štovatelje zemlje jer zemlja se izvorno zvala ”vača”, dakle, ”vec” i ”vič”
Rat Hrvata i Avara je kršćanska izmišljotina jer Avari nisu htjeli prihvatiti Novi zavjet. Avari su u stvari Čavarahe i Čavare. Isto možemo reći o Hunima koji su izmišljeni samo da bi se Hrvatima nametnulo kršćanstvo. Tada je taj dio Bele Hrvatske nazvan Ungaria ili Hungaria. Huni su prije te izmišljotine bili poznati kao hrvatska kasta Madi ili Medi, koji su ranije bili poznati kao Harmadi i Hermedi i štovali su Stari zavjet. Riječ ”huni ili ”uni” je iskrivljena riječ ”vani” ili ”veni” koja se često piše ”uni”. Veni i Madi su bili isto što i Avari, dakle, zemaljska kasta.
Kako vidimo, novo kršćanstvo se također koristilo nasiljem mijenjajući staro kršćanstvo. Slično se ponašalo staro kršćanstvo kada je iskorijenilo haravaču. Tako je staro kršćanstvo iskorijenilo haravaču kao europsku civilizaciju u Europi. Na haravaču nas još upućuju mnogi toponimi diljem Europe.
Srećko Radović
HOP