Zaintrigirao me informatičar i nastavnik Marko Šolić svojim razmišljanjima nakon posjeta djece Vukovaru, a preko njega i hrvatski fakultetski obrazovani ljudi. U Hrvatskoj svakoga tko ima fakultetsku diplomu nazivamo intelektualcem, a većina njih to nije. Intelektualci su najprije liberalno obrazovane i moralne osobe čiji cilj je istina i sloboda.
Mnogi taj cilj sigurno nemaju, a to nikada nisu bile odlike komunističkih intelektualaca. Sve one koji imaju komunističke diplome ću nazvati komunističkim i jugoslavenskim intelektualcima koji su spremni da izmišljaju činjenice i lažu jer im je to donosilo i donosi privilegije. Njima bih pribrojio i neke mlade Hrvate komunističkog pedigrea koji danas diplomiraju na filozofskim i političkim fakultetima. Može li itko zamisliti Milana Bandića kao intelektualca, a tako me dojmio i nastavnik Šolić.
Šolićeva razmišljanja su razmišljanja jednog majstora koji možda zna sve o svojoj struci, ali nema pojma o drugim aspektima života, posebice povijesti. On je možda majstor informatike, ali se upušta u teme koje ga razgolićuju kao jednoumnog i neobrazovanog čovjeka. Kada bi poznavao povijest civilizacije i povijest ratovanja ne bi zlorabio povijesne činjenice. Njemu nije mjesto u školstvu jer mu štošta nedostaje da bi učio djecu. Najveća mana mu je, očito, sklonost izmišljanju činjenica kad je u pitanju hrvatski obrambeni rat jer njegovi navodi su lažni i neutemeljeni.
Kako tek razmišlja o komunističkim zločinima nakon završetka 2. Svjetskog rata? Da bi ga bolje razumjeli, trebali bi poznavati i njegov pedigre. Hrvatskoj djeci treba istina i samo istina, nastavniče Šoliću, jer jedino istina stvara moralne i odgovorne ljude.
Nitko ne skriva činjenice da je HV djelovala u BiH, ali ne sa namjerom da je osvoji nego sa namjerom da obrani hrvatsku državu, narod i slobodu te da pomogne Hrvatima i Muslimanima u BiH da se suprotstave istom agresoru: JA i četnicima. Koliko civila i djece je poginulo u Hrvatskoj granatiranjima iz BiH? Zar iz BiH nisu granatirani Dubrovnik, Brod na Savi u druga naselja u nezavisnoj i suverenoj Hrvatskoj? HV je ušla u BiH nakon dogovora sa Alijom Izetbegovićem jer jedino preko BiH se moglo pobijediti JA i četnike u Hrvatskoj, te poraziti JA i četnike u BiH. Hrvatska je imalo pravo da ulazi u dubinu BiH po ratnim pravilima i bez dogovora da obrani svoje pučanstvo na svojem teritoriju. Zar oluja nije oslobodila bihaćku enklavu od četničkih pokolja?
Poistovjetiti hosovce sa četnicima može samo čovjek cementiranog uma koji mrzi suverenu i nezavisnu Hrvatsku i koji štošta ne razumije. Hosovci su se kao dragovoljci suprotstavili srbijanskoj agresiji na istočnoj granici Hrvatske gotovo goloruki i oni bi morali biti ponos hrvatske države jer su svoje živote ponudili i dali za Hrvatsku. Bez njih Hrvati danas ne bi imali svoju državu. Nakon pada Vukovara, mnogi preživjeli hosovci su se priključili HV.
Ne znam zašto Šoliću smeta ”Herceg-Bosno, srce ponosno”? Zar Hercegovina nije dio Bosne i u čemu se razlikuju nazivi BiH i Herceg-Bosna? Zar Hercegovinom nije vladao herceg? Zar Bosna prije Osmanlija nije bila hrvatska država, najprije kao dio Krajine, a nakon 1102 godine kao suverena hrvatska država. Zar u BiH ne žive Hrvati i zar oni tamo nisu konstitutivan narod? Zar gotovo cijelo bosansko pučanstvo prije Osmanlija nije pripadalo hrvatskom etniku?
Koliko Hrvata iz okupiranog dalmatinskog zaleđa je bio protjerano i živjelo u Splitu? Zar oni na oslobođenom teritoriju nisu imali svoje kuće i stoku koju su im porušili i oteli četnici? Zar je njihov odlazak na oslobođeni teritorij da vide svoju imovinu zločin? Bilo je i lopova kao u svakom ratu, ali zar lopovi nisu opljačkali kuće i stoku hrvatskih prognanika? Što su bili komunistički i četnički partizani ako ne lopovi i koljači? No, i među njima je bilo iznimaka koji su otkrili te zločine.
Za udes Reihl-Kira treba pitati Mesića i Manolića jer oni o tome znaju više od bilo koga. Koliko puta je kosovac Aleksandar Vasiljević je izjavio da mu je Mesić bio jedan od najbližih suradnika?
Prema pričama njegovog prijatelja D.B., Mesić se tajno sastao sa Vasiljevićem kao hrvatski premijer u nekoj gostioni na otoku Viru u ljeto 1990. godine.
Srbe u Hrvatskoj i BiH, KOS je počeo naoružavati još 1986. godine. Prema riječima I.Č., koji je sudjelovao u naoružavanju Srba u Hrvatskoj i BiH, oružje je dolazilo iz Bara u uzgajalište ribe Cenmar na otoku Ugljanu i odatle se kamionima naoružavalo Srbe u Ravnim kotarima, Bukovici i Bosanskom grahovu. To naoružavanje je zaustavljeno 1987. godine kada su milicajci slučajno zaustavili kamion sa tim oružjem kod Biograda. Odmah je u komunističkim medijima objavljeno da je oružje bilo namijenjeno ustašama i zbog toga su goloruki Srbi iz dalmatinskog zaleđa istjerali sve Hrvate. Neke se i zvjerski zaklali.
Sva ova spoznaja je na koncu natjerala ”miroljubive” Srbe na ”balvansku pobunu”. Da su bili naoružani potvrdili su okupacijom hrvatskog teritorija, pokoljima u Škabrnji, bombardiranjem Zadra i ubijanjima i ranjavanjima njegovih građana. Ovo nam otkriva kako su naoružana dva Pupovčeva brata. Teško je povjerovati da o svemu ovome nije znao i Milorad Pupovac?
Nakon zaustavljanja kamiona kod Biograda, naoružavanje Srba je nastavljeno preko kasarne Šepurina u Zatonu kod Zadra i otoka Vira.
Najprije je oružje penicama prebacivano u uvalu Meka gdje su ga preuzimali privatni kamioni, a 1989. godine oružje su preuzimali izravno sa penica vojni i milicijski helikopteri te ga transferirali preko Velebita u kasarnu Udbina. Ovim operacijama su rukovodili Frenki Simatović i kapetan Dragan koji su stanovali u kući Dragana Jarčevića, a često ih je posjećivao i Aleksandar Vasiljević. Navodno je Jarčević bio bogati gospodarstvenik iz Beča, koji je po nekim pričama bio šef Jugoslavenske vojne Misije u Beču.
Desna ruka im je bila vlast u M.Z. Vir koju je protivno zakonu postavo kosovac i koja je opljačkala virske vikendaše za više od 23 milijuna eura, a oni su danas možda dva najbogatija Hrvata u državi. Nitko ih ne dira, a štiti ih USKOK i DORH.
Vidite, poštovani Šoliću, da ste intelektualac ovo događaje bi znali prije nego ste napisali svoje izmišljotine i laži. Očito, ne zanima vas istina nego laž na kojoj gradite svoju i, nažalost, našu budućnost.
Srećko Radović
HOP
