“I sada bi neki pljuvali po toj vojničini. A zašto? Zato jer je imao muda u odori Hrvatske pobjedničke vojske i s našim stijegom u ruci, otići u Srbiju i susresti se tamo sa svojim prijateljima iz mladosti – vojnicima. Vođen isključivo pobjedničkim ponosom i motivima vojničke časti, koju priznaje i protivnička strana. Ispada da ga oni koji su pobjeđeni u ratu poštuju više od naših govana koja nisu nigdje niti bila.”- napisao je glupu obranu generalu Mikolčeviću veliki ratnik Bujanec.
Objave više nema i čini se da je Bujanec pojeo svoje govno sa Facebooka. Nepotrebno pametovanje napravilo je ratniku Bujancu veliku štetu. Poslije ovoga nema što prigovarati levici jer njegov frend druguje sa čedama. To je ono što mu je odmah naš urednik rekao, ali tada je Bujanec vjerovao da će njegova ekipa posvađane desnice odmah stati uz njega protiv našeg portala.
Zvao je i on i urednik Z1 u svezi našeg teksta o hrabrom generalu, te su nas izvijestili kako su svi oni frendići i da su zato stali uz generala…Stali pa poslije reakcije naroda je zbrisao Bujanec post.
“VULINE, ČEKALI SMO TE U MLAKI 1995. – NIJE TE BILO! Ni tebe, ni tvog “vrhovnog komandanta”…
PHOTO: Operacija “BLJESAK” – Mlaka kod Jasenovca, svibanj 1995.
Na slici (s lijeva na desno): Ivan Kusić, Velimir Bujanec, Franjo Bukovčan i Kruno Bajer… Kao pripadnici 104. brigade HV-a, pod zapovjedništvom generala Mladena Mikolčevića, zajedno s dečkima iz Novske ušli smo u Mlaku, uz zanemariv otpor brzo poraženih srpskih snaga:)- ovo je post 22.4.2018. Ako ga usporedimo sa naslovnim postom više je nego jasno da Bujanec mulja. Godinu dana kasnije je napisao da je jurišao na bunkere. Slijedeće godine će napisati da je sam uništio 200 bunkera…
No nije tu kraj cirkusa oko Bujanca i Mikolčevića…koji je zakuhao Bujanec.
Branitelji su nam dali informacije i o tzv. bitci koja je opisana u ovom postu, a koji je obrisan, navodno su nekadašnji niški padobranac Mikolčević i Bujanec zajedno jurišali na bunkere u Mlaki.
–Ova priča Velimira Bujanca nije istinita, podsjeća me na stripove o Mirku i Slavku jer nema veze sa stvarnošću. Nakon artiljerske pripreme tijekom akcije Bljesak krenuli smo u oslobađanje terena. Srba na toj lokaciji prema prvoj informaciji je bilo oko 540, da bi dobili obavijest kako ih je ostalo svega 60. Tijekom akcije se ustanovilo da nema nikoga! Niti jedan metak nije ispaljen na nas! Tako da se nije moglo dogoditi da Mladen (Mikolčević) kaže: “pazi metak Velimire- hvala Mladene”- odgovara Bujanec. Malo se šalim…
Tako da mi ova priča više liči na Mlađana i Veljka iz nekog lošeg istočnjačkog filma…Na tome potezu svi su pobjegli, kao i iz Jasenova, pa čak i njihova milicija…Koliko mi je poznato zbrisali su prema Gradini…jedna osoba se utopila tijekom bijega, ostali su odavno pobjegli prije našeg oslobađanja terena…
Zbog bežanije Srba sa položaja postoji dokument natikpan strojopisom na 25 stranica, odgovarali su za bežaniju i srpski zapovjednici s optužbom dezerterstva. Znači postoji i dokumenti i svjedoci koji tvrde da je Bujanec iz svih nas radio budale i ljude nazivao govnima jer se ne slažu sa đeneralom.
Potpukovnik srpske vojske Krajine Borivoje Pavlović zadužen za obranu toga područja zbrisao je prije bilo kakvog pružanja otpora hrabrom Bujancu. Uplašio se vjerojatno bujančeve kape.
Herojstvo Bujanca je nemjerljivo, ali samo za kućnu upotrebu. Ona velika bitka naših specijalaca i srpskih četnika odvijala se 1991. godine, tada je nas tridesetak bilo bitku sa 60 njihovih oklopnih vozila i ljudstvom. Bez podrške zrakoplovstva i artiljeriskih priprema. Taj užas je trebalo preživjeti. Zbog toga sam reagirao, jer ovdje bitke nije niti bilo, a sve nas je spasio povik Mikolčevića; “za mnom!” kako kaže ratnik Bujanec, da nije smiješno bilo bi žalosno…– napisao nam je branitelj i dragovoljac iz 1991. godine.
Provjerili smo ove navode i dobili dokumente u svezi istog, pokazalo se potpuno isto viđenje kao i kod naših branitelja.
Komandant Taktičke grupe 1 potpukovnik Borivoj Pavlović – Paja imao je zonu odgovornosti na prostoru Mlake i Jasenovca u vrijeme „VRO Bljesak“.
Republika Srpska krajina je oformila državnu komisiju za utvrđivanje uzroka i načina pada zapadne Slavonije i zatražila pismena izvješća od Martića, Mikelića, Lončara, Čeleketića i drugih visokih političkih i vojnih dužnosnika RSK, sveukupno 36 osoba (dokument istovjetan onom sa haškog suđenja).
Na skupštini RSK 11.07.1995. komisija je podnijela izvještaj gdje se u jednom dijelu navodi da je Taktička Grupa-1, p.puk. Borivoja Pavlovića-Paje branila Jasenovac i da je od 450 vojnika koliko ih je trebalo biti, bilo samo 60 na položaju, koji su nakon artiljerijske priprema HV-a odmah napustili svoju zonu odgovornosti i prešli na prostor Republike Srpske preko rijeke Save kod Gradine, te “da su Hrvati neometani ušli u Jasenovac jer su se naše snage povukle bez borbe.”
Isto tako se navodi na sljedećoj stranici da su snage MUP-a RSK i civilno stanovništvo zajedno sa TG-1 napustili Jasenovac. Komandant Paja je na kraju bio odgovoran zbog dezerterstva TG-1.
Tako je izgledala u stvarnosti bitka za Mlaku i Jasenovac gdje se jurišalo na neprijateljske bunkere pod zapovjedništvom bivšeg pripadnika niških specijalaca.
Za razliku od 1995.god. kad je HV bila puno bolje opremljena, naoružana i imala podršku topništva, aviona i helikoptera opisati ćemo vam jednu drugu bitku na području zapadne Slavonije koju su odradili „izvorni“ hrvatski specijalci u 9.mj. 1991.god. zauzimajući naplatne kućice na izlazu sa autoputa kod Okučana i selo Novi Varoš sa jednim b/k municije, nekoliko zolja i par tromblona.
Jedna grupa specijalaca u večernjim satima 05.09.1991.god. napada borbenu grupu 329. oklopne brigade na naplatnim kućicama koja je u tom trenutku imala 3 tenka, 1 OT i 1 pragu.
U dnevniku 5.K. je taj dan 05.09. upisano:
21,00 h p.puk. Simić javlja da je napadnut sa svi strana
21,45 general Uzelac mu naređuje da se brani svim sredstvima i da ne napušta naplatne kućice.
24.00h potpukovnik Simić javlja da je napad odbijen i da su snage ojačane sa 3 tenka, 2 OT i 1 BTR u području naplatnih kućica. ( slika Dnevnik 5.K1)
U toku noći druga grupa specijalaca odlazi preko šume Prašnik i ulazi selo Novi Varoš p.puk. Simiću iza leđa kojem je ovo jedini put za izvlačenje prema mostu na rijeci Savi za BiH.
Ujutro 06.09. uvidjevši u kakvoj se situaciji p.puk. Simić nalazi, „komandant“ 5.K. naređuje povlačenje.
Specijalci njih oko 30 raspoređuju se po dvojica, trojica u kuće u dužini cijeloga sela, približno 2 km, na istočnoj strani koja je do šume Prašnik.
Propuštaju pješadiju koja je projurila u vozilima kroz selo prema Staroj Gradiški i čekaju oklopnu kolonu borbene grupe 329.oklopne brigade.
Oklopnjaci su dolazili u punoj brzini, specijalci ih tuku tromblonima iz kuća, kroz prozore soba koje gledaju na put. Tuku ih sa vrata dvorišnih kapija dok ovi prolaze cestom samo par metara od njih.
Kroz otvore iz vozila lete kape titovke, pisma, municija…..
U dnevniku 5.K. je taj dan 06.09. upisano:
16.25. Major Grbić javlja: „Trpimo gubitke, pogođen jedan tenk, 1 ok. transporter, 1 starešina, 1 vojnik. Potrebno hitno pojačanje.“
Na kraju je 07.09. p.puk. Simić Novica dao potpuno izvješće sa imenima nastradalih i isto tako da su oštećena 2 tenka T-55 od kojih je jedan pogođen čak 6 puta u kupolu i 1 OiA BRDM. ( slika Dnevnik 5.K2,3 i 4).
Specijalci nisu imali gubitaka ali da je sve išlo po planu nije. Bilo je tu nervoze i straha jer su specijalci prvi puta na svega 3-4 metra svjesno sačekivali tenkove i transportere pa se znalo dogoditi da se sa par metara promaši cijeli tenk i pogodi kuću preko puta, ili, da se u brzini nije izvukao osigurač iz tromblonske mine koja se zbog toga nije aktivirala pogodivši tenk. Oni barem priznaju svoje propuste i ne daju lažne izjave o svojim akcijama. Osim toga, koliko branitelja Domovinskog rata može reći da je napravilo „sačekušu“ u neprijateljskoj pozadini i sa 3-4 metra brijalo tenkove i transportere srbočetničke agresorske vojske.
Nakon par dana, u selo Novi Varoš dolaze Tigrovi i general Ante Gotovina. Jedan dio specijalaca ostaje sa Gotovinom, a drugi odlazi zapadno od sela Novi Varoš u selo Gređani.
( slika iz sela Novi Varoš nakon napada na kolonu tenkova i transportera gore)
Taj dio zapadne Slavonije zajedno sa Okučanima su odsječeni od 5.korpusa i jedine komunikacije na tom prostoru koja ih spaja sa mostom preko rijeke Save. Iz toga razloga srbočetničke snage od
08 -16.09. prelaze preko rijeke Save i gomilaju se na širem području Stare Gradiške sa ciljem spajanja sa Okučanima.
Iz Dnevnika 5.K je vidljivo da su u to vrijeme prebacili 72 oklopna sredstva:
Tenk M-84……….12 komada
Tenk T-55…………11 komada
Tenk T 34……………4 komada
Tenk – ? …………16 komada
OT M- 60…………….4 komada
OT – ? ……………..7 komada
PAT praga……………6 komada
2S1-122mm…………8 komada
BVP – M80………….2 komada
BRDM 2……………….1 komad
PT- 76…………………..1 komad
Od pješadije 433 vojnika i oficira bez onih koji su već bili prisutni, a za koje nemamo podatke.
Napad na branitelje u s.Novi Varoš i s.Gređani kojih je u svakom selu bilo oko 70, kreće 16.09.1991.god. u ranim jutarnjim satima i to prvo na s.Novi Varoš.
U napadu sudjeluj : 5. mješoviti artiljerijski puk, 16. pješačko motorizirana brigada i 329.oklopna brigada pod vodstvom majora Grbića, majora Savića i majora Banđura.
Do 7.30h po izvješću komandanta 5.map-a na s.Novi Varoš je u topničkoj pripremi ispaljeno 180 TF projektila i tada počinje pakao. Kreće pješadija i oklopna vozila.
U 7:45 dežurni javlja da je u „kasarnu Kozara“ u Banja Luci stiglo 18 autobusa vojnika njih 730.
Veći dio se njih u toku dana prebacio preko rijeke Save kao ispomoć u pokrenutoj srbočetničkoj akciji.
Specijalci zajedno sa generalom Gotovinom su pružali otpor par sati a zatim Novi Varoš pada a onda se kreće na specijalce u s.Gređani sa kojima su još bili pripadnici garde i MUP.a . Bili su svjesni da se nalaze u teškoj situaciji jer su sa južne i istočne strane imali svu tu silu a iza njih su bili Okučani. Jedini izlaz je bio desno prema s.Čovac i dalje prema Novskoj ili se probiti prema Novoj Gradiški.
Jedni su se izvukli prema Novoj Gradiški, drugi prema Novskoj a neki su dolazili nakon dan ili dva.
Na taj dan su poginuli 3 pripadnika MUP-a i 3 ranjena, poginulo je 10 pripadnika HV a ranjeno 41 od specijalaca samo jedan lakše ranjen.
Srbočetnički agresor je imao 4 poginula, 2 teže i 11 lakše ranjenih vojnika, 2 tenka su uništena, 2 oštećena kao i praga i TZI.
Ovi hrvatski specijalci su prije ove bitke bili u Borovom selu, na Baniji i prošli jedan dio zapadno slavonskog ratišta i nastavili dalje sve do VRO Bljesak i Oluje. Neki od njih su poginuli do oslobodilačkih akcija 1995.god. a drugi dio tijekom proteklih godina umro od bolesti.
To znači da se ne može niti se smije olako pisati neke stvari koje očito nisu istinite da bi se uzdigla glupost jednog generala koji pije i jede sa svojim nekadašnjim “drugarima”, koji su pak rušili naše kuće, ubijali naše ljude samo da bi to bila neka Smrdija.
Još malo podataka o generalu Mikolčeviću…
-MORA se naglasiti da Mladen Mikolčević NIJE tada bio general već je bio Bojnik koji je postavljen za narednika 104 pričuvne brigade, za akciju Mlaka.
Ustroj 104 brigade je bio slijedeći;
Zapovjednik brigade pukovnik Ivan Rukljić ustroja15. prosinca 1992 bojnik -Vjeran Rožić 15. prosinca 1992 pukovnik -Ivan Matoković 1994 Zamjenik zapovjednikabojnik -Vjeran Rožić ustroja Načelnik stožera bojnik Vjeran Rožić ustroja -Načelnik sanitetske službe satnik dr. Dragutin Slunjski Zapovjednik 1. bojne bojnik Marijan Strelec Zapovjednik 2. bojne bojnik Mirko Druško…
Ono što je interesantno je to što po svim procjenama glavni ustroj 104 nitko nije dobio čin generala osim Mladena Mikolčevića, koji je bio postavlja u 104 brigadu za akciju Mlaka i postao je General i to tek 2009 godine ,a Mikolčevića se slavi kao junačkog Generala 104 brigade..!?
Nije Mikolčević jedini, tu ima i drugi poput Generala Kruljca koji je danas General 3. Gardijske, General Krstičević , svi su oni bili manji časnici ili podčasnici , a dospjeli su do tih visokih generalskih činova preko onih koji su bili osnivači Hrvatskih postrojba i Hrvatskih dragovoljaca… Generali poslije rata..!
Hrvatska ima pravo znati o svojim dragovoljcima i prvim zapovjednicima i osnivačima Hrvatskih ratnih postrojba kako se ratovalo na početku oslobodilačkog domovinskog rata… -komentar je na ovu situaciju D. Oreča.
Toliko povika o izdaji predsjednice za vrijeme posjeta Vučića, toliko postova oko toga, ali kada je u pitanju “frend” onda se brani znatno gore ponašanje. Upravo ovaj potez Bujanca smanjio je i šanse Škore na izborima za predsjednika države. Ovaj detalj itekako je pomogao globalističkim trabantima iz HDZ-a. Baš kao i svađa NZH i Suverenista na EU izborima…
HOP
