Pula bez Uljanika, kakva će biti? Što nas čeka u gradu u kojem je brodogradnja bila središnja pokretačka i razvojna sila, oko koje se okretao svaki drugi mogući oblik života? Pula se kroz svaki svoj krajputaš prisjeća monarhizma, anarhizma, boljševizma, fašizma, titoizma i rijeke krvi koja je u to ime prolivena, uvijek i neprestano uzalud. Ali, pravi ljudi, pravi Istrijani u svemu tome nisu sudjelovali, ne skrivajući pritom prezir prema svim tim “izmima” i ljudima koji su ih promicali, s pravom misleći da je riječ o nečistoj, prljavoj raboti koja nije dostojna jednoga krstijana. Marljivo su zarađivali svoju nadnicu, podizali obitelj, školovali djecu i tako oblikovali Pulu u okrilju Arsenala. Jer, baš su Arsenal i vojska bili stoljeće i pol kralježnica ovoga grada, svaki na svoj način kauzalno se ispreplićući i kapilarno gradeći sudbine predaka naših i naše vlastite. Ali, istovremeno gradeći samosvojne ljude različitog podrijetla, no zajedničkih osobina da im je ljudskost stvorena kroz težak i naporan stvaralački i nadasve kreativan rad za koji su manje ili više bili pravično nagrađeni. Stvarali su nove vrijednosti vlastitim rukama i tako gradili znanje i iskustvo, koje im je u kombinaciji s urođenim protodinarskim inatom jamčilo napredak na strmoj ali istovremeno skliskoj ljestvici oljuđivanja. Bez Uljanika, bez proizvodnje, bez obrade metala, drveta ili kamena, bez tih novih oblikovnih, vidljivih vrijednosti vlastite kreacije prestat će postojati i ona Pula koju volimo. Majstore oblikovanja svih vrsta zamijenit će majstori usluge, umjesto percepcije dobit ćemo recepciju, umjesto bušte na kraju tjedna ili mjeseca morat ćemo ponizno ispružiti ruku i reći “bitte”. Nastat će neka nova, sommelierska, uhljebnička, opet nanovo rođena mletačka Pula koja će iz ljudi izvlačiti najniže porive i promicati ih u poželjne društvene vrijednosti. Uhoditi, gaziti, poniziti, izdati, pa i ubiti ako treba, gramzivo i bahato varati, rekao bi naš narod – zaslipiti di god moreš, to je naša budućnost. Ili kako su Benečani kroz tisuću godina znali govoriti “Crepa ti che vivo mi.” To je naša Pula bez Uljanika.-Elvis Mileta, novinar iz Pule.
Jutros je P. Grbin u pet minutnoj raspravi govorio o ministru Kuščeviću i drugih mu kolega. Čitam u Jutarnjem: “Uskok radi izvide o Kuščevićevoj imovini”.
Radom USKOKA se ministri ne trebaju brinuti. U Istri se nikome ništa nije dogodilo, a razmjeri bogaćenja u usporedbi sa Kuščevićem su neopisivi. Kuščević je “trapulivao” imovinom svoje obitelji, a u Istri je na djelu bilo i pretvaranje javnog u privatno, ili kupovanje imovine od sirotinje pa pretvaranje u građevinsko. Tako se moglo dogoditi da je pojedinac kupio 3 ha, urbanizirao to zemljište, sam sebi ga procijenio na 2.5 mil. kn, pa založio 1 ha i podigao kredit od 250 000 €. Ali to je ništa spram stotinu drugih primjera.
Zašto je to moguće? Jer ovaj IDS za razliku od onog ranijeg ima apsolutnu “kontrolu” dobrog dijela istarskih medija čime se ne može pohvaliti ni jedna druga politička opcija. Reći da se za te namjene izdvaja 5-6 mil. kn javnog novca, iluzorno je. Stečaj Uljanika i 4.5 mlrd. kn jamstava kao da je zaboravljeno. -Damir Kajin komentira.
HOP