Pjesničke figure genocidnog pjesnika Momira Bulatovića: ” Danas ćemo srušit i razorit stari Dubrovnik da bismo sutra sagradili novi i ljepši!”
To je u ratu poručivao Hrvatima Momir Bulatović iz, kako je nadahnuto pjesnički volio reći “Crne Gore i Srbije, najljepšeg zatvora na svijetu opasanog bodljikavom žicom sankcija Ujedinjenih naroda.”
Tako je pripovijedao mali Mo, kako su slugu Bulatovića podrugljivim nadimkom sprdali njegovi srbijanski gospodari u Beogradu
Zvali su ga Srbi podrugljivo i s podsmijehom Mali Mo. On je to znao, ali beskičmenjaka nije to ništa smetalo. Robovi nemaju svijesti da su rođeni na ovom svijetu i kao ljudi jednaki gospodarima. Zato se i zovu robovi. Kad je Mali Mo u društvu tada još malenog Džo ( Đukanovića ) skupa s masnobradom bagrom crnogorskih i srpskih JNA i četničkih koljača i ubojica pozirao u sivomaslinastoj JNA odori iznad visova Dubrovnika, on je skupa s Đukanovićem htio dati dodatni borbeni poticaj četničkoj gamadi u rušenju Dubrovnika. I dok su pristaše lidera LSCG ( Liberalnog saveza Crne Gore ) na Cetinju na antiratnim mitinzima potpore Hrvatskoj na Cetinju 1991. uzvikivali: ” S Cetinja vila kliče, oprosti nam Dubrovniče,” dotle su u isto vrijeme na visovima iznad panorame Dubrovnika i u unoformama rezervista JNA i pod punom ratnom opermom s vojnicima pozirali i fotografirali se Momir Bulatović i Milo Đukanović. Sliku je ovjekovječio oporbeni politički tjednik “Monitor” iz Podgorice iste 1991. a ta je slika dospjela kao dokazni materijal sudjelovanja i podstrekivanja Crnogoraca na zločine protiv Hrvatske na području Dubrovnika i Konavala i do Haškog Tribunala. Blagoglagoljivi majstor logoreje Bulatović pred razularenom i raspuštenom razbojničkom bandom združenih komunjarsko petokrakih i četničko kokardijaških mrzitelja Hrvata usklknuo je veselo: ” Srušit ćemo stari Dubrovnik i izgraditi novi i ljepši!” Tih dana je u studiju RTS-a srpski književnik i SANU akademik Milorad Pavić isto poručivao kako će Srbi do temelja srušiti i kao bilijarski stol sravniti Vukovar da bi izgradili novi u bizantskom i srpskom stilu. Bestijalnosti genocidaša nema kraja, ni u trenucima pjesničkog zanosa Momira Bulatovića kad taj nihilist i mizantrop u duši i srcu poruči iste 1991. da u biti mrzi i taj srpski i crnogorski narod u koji se lažno kune. Na opravdane i zaslužene UN sankcije Srbiji i Crnoj Gori, samo je kratko prozborio: ” Što ima veze, mogu nam svi samo zavidjeti što živimo u najljepšem zatvoru na svijetu, makar i opasani bodljikavom žicom od ostatka cijelog svijeta!” Kad nije volio svoje, kako će voljeti druge? U onoj ispraznoj srpskoj TV sapunici “Bolji život” iz kasnih osamdesetih najbolji je i najvrijedniji uvodni i odjavni song. Pjeva Dado Topić i čuje se refren koji nikad nisu skužili za života tipovi ala Momir Bulatović. Topićev refren najavne i odjavne glazbene špice TV serije “Bolji život” glasi: “Jer život traži bolje ljude…” Danas kad ga u 15 sati budu pokopali kod Podgorice, neka ga neki od njegovih četničkih suboraca pokrije onom JNA sivomaslinastom vojničkom ceradom, kad se na slici s Đukanovićem poviše Dubrovnika onako veselio ubijanju i razaranju hrvatskog Dubrovnika. I neka mu neki od njegovih četnika prije polaganja lijesa u mrtvo zubalo stavi neku od njihovih krvavih četničkih kama, kojim su klali u ime četničke ideje. Jedino mu dolje mobitel neće više trebati dok ga budu glodali crvi, a bit će mu jako hladno bez pokrivača. The mobile user is not available, please, call later. Mobilni pretplatnik nije dostupan, molim pozovite kasnije. Nije stigao na vrijeme staviti novu bateriju u mobilni telefon. Dobro je od nedjelje jedan manje u njihovim redovima, loše je samo to što je tehnički neizvedivo da svi kao pokojni Mali Mo ne mogu riknuti odjednom i u jednom danu. Takav epilog bi tek bio totalni trijumf.
HOP