Pljačka i otimačina nije antifašizam. Nekima on služi za vlastite probitke jer od ideala i poštenja se ne živi, već od onog materijalnog što se uspije od države oteti. Evo primjera iz stvarnog života.
Ako ne znate kako se pretvara javno u privatno, kako izgledaju od politike ovisni mediji, kako funkcionira DORH u svezi sa politikom, kako načelnici i pročelnici dolaze do imovine vrijednije od 2 mil.€, kako izgleda zapošljavanje stranačkih uhljeba, kako se od sirotinje kupuje zemlja za kunu, a preprodaje za 200-300 kn mc, kako stranka na vlasti vodi političke procese protiv novinara i opozicije, kako se za plaće, PR, intelektualne usluge, medije, fešte, dnevnice, reprezentaciju itd. troši više od 800 mil.kn javnog novca, kako visoki istarski dužnosnici plove jahtom po Jadranu sa šefovima istarskog DORH-a i policije, kako bi neki uveli pasaport, a da je postojao, njihove majke ne bi nikad došle u Istru.
Ako ne znate kako si mladi šefovi kabineta i pročelnici “oduzimaju” živote, kako se na 100 m od sjedišta istarske policije otvaraju narko hosteli, kako policija (cijeli odjel za borbu protiv droge) dila drogu djeci oko škola, kako se najviše istarsko priznanje dodjeljuje osuđenom tal. ministru na 3 god. zatvora i koji je trebao vratiti 3 mil. eura, a taj isti mene tuži zbog nanesenih duševnih boli, kako je moguća takva devastacija prostora kao kada je riječ o kamenolomima iz kojih se crpi ruda za venecijanske brane, kako od države kupiš par hektara za 1 bijeli- 1 crni, pa potom na tim česticama predvidiš gradnju 25 vila, kako u firmi koja nema zaposlenih ima 10 članova NO na mjesečnoj naknadi 2.800- 4.200 kuna, kako nešto kupiš za 900.000 kuna pa prodaš za 25 milijuna kuna, a da DORH kaže sve je u skladu sa zakonom.
Ako ne znate za pronalazak 8.6 kg heroina i 80 kg smjese dovoljne za jednogodišnje potrebe narko scene u Istri, za pronalazak droge kod stotina posjetitelja pulskih narko festivala, za podizanje optužnog prijedloga zbog uljare u Vodnjanu, te sumnjivo financiranje lokalnih izbora 2013. (osumnjičeni IDS-ov direktor i županijska agencija) o čemu se ne piše u medijima, da preko sudskih ovrha vrh IDS-a dolazi do najvrednijih nekretnina istarske sirotinje, da se hektar zemlje kupuje za 1 do 2 kune,a kasnije preprodaje za 100-tine tisuća eura. (Mitton- Bale, San Giorgio), za slučaj člana predsjedništva Poreštine koji biva uhvaćen sa drogom pa ga potom stranka unaprijedi, za narko dosje šefova kabineta, da dužnosnik kupi 6.5 ha državne zemlje za 148.000 kuna, plati 12.000 kuna, pa potom založi tu zemlju i dobije od banke 300.000 eura kredita. Još gore od toga je kada 1 istarski načelnik od sirotinje kupi za 22.000 kuna 3 ha poljoprivrednog zemljišta, potom tu zemlju urbanizira i onda pod hipoteku da 1 ha te zemlje koju je platio 7.000 kuna i od poslovne banke dobije 220.000 eura kredita. Konačno, kada dobiješ koncesiju na pomorskom dobru pa je preprodaju za 100-ine tisuća €.To je Istra danas. Ruka pravde, gdje si? Koliko će to politički Zagreb tolerirati ili ruka ruku mije? Nazdravimo sa Ginettom.
Damir Kajin
HOP
