Ne znam zašto pišem ovaj tekst jer na moja lingvistička otkrića nikad ne reagiraju vukovci. Ne znam zašto Hrvati imaju toliko lingvističkih doktora znanosti koji ništa nisu otkrili osim što citiraju jedan drugoga i tako promiču vukovicu koja je Hrvatima oduzela identitet. Njih ne zanima ni čakavica ni kajkavica, njih ne zanima ni sanskrit, mada se radi o istom jeziku koji se mijenjao pod utjecajem različitih okupatora. Sanskrit je bio slogovni jezik i svi europski suglasnički jezici su nastali od njega. Naime, i čakavci su govorili čakavskom ekavicom, a nju su na ove prostore zajedno sa glagoljicom donijeli Hrvati koji su bili poznati kao Sarmati.
Svakom lingvistu moralo bi biti jasno da je kajkavica nastala od čakavice. Naime, zamjenice ča i kaj su nastale od riječi čave, što je lako dokazati. Današnja riječ za sunce je nastala od riječi čav-an koja se suglasnički pisala sun. U jednom slučaju čave se odrazila kao ”čaje”, odnosno, ”ča je”, a u drugom kao ”kaje”, odnosno, ”kaj”. Riječ ”kaj” u čakavici znači ”kao”. Riječ čaj u čakavici znači navika, a odatle i riječ običaj koja označuje dvije navike – obi-čaja.
Ubacivanje u riječi nepostojećeg glasa J ispred današnjih samoglasnika je stvorilo nove glasove: Ć, Đ, Lj i Nj. Glasovi Ć i Đ su često pogrešno zamjenjivali izvorni glas Č. Tako se prezime Karač odrazilo slavenizacijom kao Karačić i Karađić ili još ranije kao Korać.
Jezik je duša svakog naroda, a jedino preko jezika se čuva identitet svakog naroda. Međutim, Hrvati su se odrekli svojeg jezika i danas imaju problem sa svojim identitetom. Zbog toga bi se Hrvati morali odreći ijekavice i zadržati jekavicu. Ijekavicu su im nametnuli vukovci, a jekavicu u Crvenoj Hrvatskoj im je nametnuo Rim. Preko vukovice se mijenjala semantika i pravopis, pa danas Srbijanci sa pravom tvrde da je hrvatski jezik nastao od srbijanskoga jer hrvatski jezik ima ijekavizirane i jekavizirane srbijanske riječi preko kojih je u hrvatski jezik ušla i srbijanska semantika.
Hrvatski jezičari uopće ne razumiju onomastiku, posebice antroponimiju, toponimiju, hidronimiju, oronimiju niti mitologiju. Isto tako ne razumiju ni etimologiju hrvatskih riječi. Zbog toga ću se osvrnuti na današnji pridjev cervena jer se često rabi u sintagmi Cervena Hrvatska, ali hrvatski jezičari ne znaju kako je nastala ta riječ i što joj je bilo izvorno značenje, a još manje znaju da je od nje nastao etnik Cervi, dakle, Harvači te riječi crv, krv, kru ili kruv i pridjev crn. Dakle, Cervi, Servi i Serbi su bili inačica etnika Harvač pod okupacijom. Da bi razumjeli jezične promjene u hrvatskom jeziku moramo poznavati sva starija pisma kojima su se služili različiti hrvatski okupatori, te pisma sa prostora odakle su u Europu dolazili Hrvati nakon pojave Asiraca, prvih i zloglasnih Semita.
Naziv Harvač se na latinskom jeziku pisao Cerve, a posljednje slovo E stoji za glas Č. Naziv Cerve se na Levantu pisao Erve, što je suglasnička inačica naziva Harvač, što znači da se i glas H pisao slovom E. U Rimu mu je dodan glas K koji se pisao slovom C i zamjenio je glas H. Od naziva Cerve pod Rimom nastaje naziv Servi, a pod Bizantom Servi postaje Serbi jer Bizant je glas V pisao slovom B ili ga ispuštao.
Slično je naziv Erve na Levantu postao Erbe. Semitskim čitanjem Erve postaje Evre, a Erbe postaje Ebre. Evre i Ebre Hrvati su pisali Čavara i Čabara, odnosno, Čevere i Čebere. Od ova dva semitska naziva nastaju današnji biblijski nazivi Jevrej i Hebrej. Ovo nam pokazuje zašto je bog sunca Hara, odnosno, Ara postao Ra i Jara ili ime Hera postalo Jera. Dakle, Hebreji su prije semitizacije bili Hrvati.
Naziv Cerve je nastao od naziva Cervena koji je označavao Hrvate jane ili Hrvačane prije kršćanstva. Ta religija je vjerovala u reinkarnaciju duha, dakle, ponovno rođenje duha na zemlji. Riječ cervena se izvorno pisala carvana, a odatle toponimi, titule i etnici Car i Van, odnosno, Cer i Ven. Vanac postaje Vanat, a Venec postaje Venet. Od naziva Hara nastaje titula car i cer, što se u Perziji odrazilo kao kir, kod Nijemaca herr, kod Engleza sir, kod Francuza sier i tako redom. Od riječi carevena nastaje naziv carevina koja je kasnije odrazila kao krajina. Krajina prije nego je izgubila sufiks INA je označavala haravača religiju koja je vjerovala u reinkarnaciju. Od riječi kraj u čakavici nastaje titula kralj.
Slično tako je božica zemlje Vača postala Vasa, Vata, Vesa, Veta, Vusa, Vuta, Visa i Vita. Zbog nedostatka slova V u semitskim pismima ovi nazivi se pojavljuju još kao Ača, Asa, Ata, Esa, Eta, Usa, Uta, Isa i Ita. Ovi nazivi su dodani korijenu AR, pa imamo riječi arača, arasa, arata, aresa, areta, arusa, aruta, arisa i arita. Od ovih riječi nastaju starija imena i prezimena, a ispuštanjem početnog slova A nastaju nove izvedenice rača, raša, rata, reša, reta, ruša, ruta, riša i rita od kojih nastaju toponimi i antroponimi.
Ako pak boga sunca Hara, dakle, Ara ili Ra, zamijenimo semitskom inačicom Hala, dakle, Ala i La, dobivamo nove izvedenice: alača, alasa, alata, alesa, aleta, alusa, aluta, alisa i alita. Ako pak ispustimo početno slova A, nastaju nove izvedenice: lača, lasa, lata, lesa, leta, lusa, luta, lisa i lita. Od njih nastaju nove riječi, antroponimi i toponimi. Ovo su karakteristične čakavske riječi, dakle, riječi nastale na Levantu.
Kako vidimo, u formiranju čakavskih riječi osjeća se utjecaj Semita jer riječi pod Grcima gube slovo Č, H i V, pa imamo riječi SE za SVE, SETI za SVETI ili SEGA za SVEGA ili Harvat postaje Aravat, Arafat, Arapat i Arabat. Zar Arpadi nisu bili Hrvati? Zar to nije bio i Koloman. Preko Mađara je Hrvatima nametnuto rimsko kršćanstvo najprije u Panoniji, apotom i u Krajini, što je stvorilo južnu Crvenu Hrvatsku zajedno sa Bosnom i razbilo jedinstven hrvatski teritorij.
Gubljenjem glasa V, suglasničkim pisanjem riječ cervena postaje crna. Čakavski Arac je postao Carac, a Carac je postao Garac, odnosno, Gorac. Gorace postaje Goražde, a Goreca postaje Gorica. Carac se još odrazilo kao Karac, Tarac i tako redom. Ovo nam pokazuje da su Crnogorci bili čakavski Hrvati. Slično naziv Carac postaje Calac, odnosno Galac, Golac, Kalac ili Talac. Ova prezimena nisu slavenizirana.
Mnogi Hrvati misle da je riječ hleb srbijanska jer ne znaju da su se Hrvačanci još zvali Hlevanci, a odatle i toponim Hlevno, odnosno, Livno te prezime i etnik Hlevnjak ili Livnjak, a pod Bizantom Hleb ili Hlebac. Odavde riječ za kruh, dakle, hleb, odnosno, hlebac. Hleb i hlebac je bizantska hrvatska riječ i nastala je kad je Cervena ili Krajina bila vazal Bizanta. Harvati u Europi sebe su zvali Harvači, a na Levantu su još bili poznati kao Arvati. Pod Asircima oni su se zvali Eleviti, a pod islamom Aleviti. Odavde izgubljeno biblijsko pleme Levi ili Leviti. Prije semitizacije, Eleviti su bili poznati kao Aramejci.
Pred više od 15 milenija zbog zaleđivanja sjeverne Europe, Harvači odlaze prema Levantu i tamo počinju širiti svoju civilizaciju. To je razlog zašto na tim prostorima nalazimo iskrivljene nazive za Harvače. Otapanjem leda Harvači sa tih prostora se ponovno vraćaju u Europu gdje ih opet okupiraju semitski Heleni i Romani. Svi nazivi za europske narode su povezani sa nazivom Harvač, ali bez poznavanja etimologije i starijih pisama, to se ne može razumjeti i dokazati
U ovih nekoliko primjera otkrivena je tajna čakavice. Ikavica kao govor je nastala pretvaranjem glasa E u glas I. Prije toga na Levantu glas U je također postajao I. Pod Bizantom glas A je postajao O. Čakavicom su napisane vedske himne, na ove prostore su ih donijeli Harvači koji su bili poznati kao Sarmati sa prostora Azovskog mora, a tamo su došli iz Perzije i Mezapotamije. Oni su na ove današnje prostore donijeli glagoljicu prije rođenja Krista. Krist je inačica naziva Harvač. Zbog njih na Krimu se često nalaze glagoljički artifakti. Sarmati su još bili poznati kao Karpati i Arači, odnosno, Argi. Hrvati sa Levanta su došli u Europu brodovima, a poznati su pod različitim nazivima: Etrurci i Liburni, a porazom Liburna od Grka, južno od rijeke Krke Hrvati su nazvani Iliri. Liburni su se još zvali Livurani, što znači da su oni došli u Europu za vrijeme precsije sunca u astrološkom znaku Lav.
No, mi ni danas ne znamo da je sans-krit izvorni slogovni hrvatski jezik jer ne znamo da sufiks ”krit” označuje Harvače. Ranije se ”krit” pisao ”kreta” prema sanskrtskoj gramatiki koja je sačuvana na Baščanskoj ploči. Već ranije sam pisao kako su nastajale nove riječi zamjenom prvog polusloga A, primjerica: rata postaje reta, rita i ruta. Kad govorim Hrvatima, onda mislim na haravača civilizaciju. Hrvati su kao narod najbolje sačuvali taj jezik u Europi i njegovali smo ga sve do 10. stoljeća, a nakon toga su ga počeli gubiti pod utjecajem grčkog i latinskog jezika i pisma.
Nema sumnje da su Hrvati na ovim prostorima živjeli prije Grka, a i na grčkom jeziku su bili poznati kao Kelti. Oni su mješavina puka iz Mezapotamije i Skitije. To nam pokazuje i potvrđuje grčki naziv za otok Viš koji su Grci zvali Issa. Poznato je da Grci nisu imali slovo za glas V, a tek ga je Bizant počeo pisati slovom B. Tako je Viševac postao Biševo.
I ovaj kratki tekst je dovoljan da se odreknemo ijekavice. Zbog toga ne smijemo dozvoliti vukovcima da i dalje uništavaju hrvatski jezik.
Srećko Radović