Ne postoji standardni hrvatski jezik ni rječnik jer Hrvati nemaju jezičare, ali imaju ”jezikoslovce” i ”filologe”, dakle, vukovce.
Jezične državne institucije čine ”jezikoslovci” i ”filologi” i što od njih očekivati? Oni se bave srpskohrvatskim jezikom, a najmanje poviješću hrvatskog jezika. Kod koga je doktorirao dr. Jozić i što mu je bila disertacija? Kako takvi ”stručnjaci” mogu standardizirati hrvatski jezik ako mu ne poznaju iskon i povijest?
Hrvati ni danas ne razumiju hrvatsku onomastiku nego je tumače preko starogrčkog i latinskog jezika. Postupak bi trebao biti obrnut jer iskonski hrvatski jezik je haravača kojeg danas jezičari nazivaju sanskrit. Odatle u hrvatskom jeziku sve dvoslogovne riječi kao TAMA, TEMA, TUMA, TIMA i TOMA ili RAMA, REMA, RUMA, RIMA i ROMA. Ovim riječima su se dodavali sufiksi ”jana” i ”vača” koji su preko drugih pisma postali, primjerice, ANA, ENA, UNA, INA i ONA te ATA, ETA, UTA, ITA i OTA, odnosno, uvođenjm nominativa AN, EN, UN, IN, ON te AT, ET,UT, IT i OT. Ako je bilo u pitanju duhovno ili intelektualno stvaranje , Latini su dodavali sufikse AR, ER, UR, IR ili OR, koji su stali za naziv HARA.
Slažem se da su za srbijanštinu u hrvatskom jeziku najodgovorniji hrvatski ilirci jer nisu znali da je Hrvatima ranije jekavicu nametnuo Rim u Crvenoj Hrvatskoj, a ijekavicu im je nametnuo nepismeni Vuk Karadžić preko srbijanske ekavice. Tako su srbijanske riječi i semantika ušle u hrvatski jezik, a kasnije u komunističkoj Jugoslaviji preko beogradskog Dnevnika u hrvatske domove. Međutim, kako sam i pokazao hrvatski jezik je toliko bogat od samog iskona, a hrvatski vukovci ga danas uništavaju.
Ilirci uopće nisu znali da naziv Ilir označuje štovatelje Sunca, a još su manje znali o tvorbi tog naziva. To potvrđuju i kružni artifakti. Naziv Ilir je semitski i nastao je od suglasničkog arijanskog naziva Erele, a stariji suglasnički naziv je bio Arala, što je semitskim čitanjem postalo Eler i Alar, a ispuštanjem početnih vokala Ler i Lar, što je označavalo rimskog boga, čuvara doma i obitelji. Odatle imena Lera i Lara. Ovakve tvorbe riječi su nastajale udvajanjem arijskih i asirskih riječi. Iliri su Liburni, dakle, Hrvati sa Levanta koje su pobijedili semitski Eleni, a tim nazivom su nazvani Harvači sve do rijeke Krke. Ima još nekoliko starijih tvorbi u hrvatskom vokabularu koje su nastale udvajanjem istog sloga kao riječi baba, rara, papa, kaka, vava, lala, čača, sasa, šaša, dada i tako redom.
Na to nas također upućuje naziv Erus-alem. Ovaj naziv u sebi sadrži suglasnički arijski naziv za Haravače – Erus i mezopotamijski naziv – Alem. Umjesto da se Erus-alem naziva Herus-alem, mi ga danas nazivamo Jerusalem. Što nam ovo otkriva? Prvo, da Semiti nisu imali slovo za glas H, a glas V su zamjenjivali slovima U i M, a često i slovima F, P i B. U Mezapotamiji u početku nije bilo glasova H i Č, a kasnije ih je zamijenio glas G, primjerice, Celca-meš (Gilga-meš). Nije li od naziva Celca nastao naziv Kelt? Nije li Cilca možda Circe, božica magije? Riječ ”meš” nam ukazuje na jednu od dvije kaste u tadašnjoj zajednici. Slično je ime Ura postalo Jura umjesto Hura. Kod Kelta je sačuvano ime Haris, koje je označavalo Hrvače ili Hrvate, a kod balkanskih muslimana Haro i Hajro. Glas J u nazivu Hajro je uveden pod osmanlijskom okupacijom. Tako je Ba-ram postao Baj-ram. Što znači riječ Ram? Nije li to astrologijski znak Ovan? Tako je Sarač postao Saraj. Očito, glas J je zamjenjivao i izvorni glas Č.
Što nam znači naziv IS-RA-EL? Nije li to VAČA-HARA? RA je riječ HARA koja označuje sunce, a EL je semitska riječ također za sunce. Riječ IS je riječ VAČA koja se još pisala US. IS je VISA, a Eleni su to pisali ISSA jer nisu imali slovo za glas V. Dakle, Hrvači su na ovim prostorima živjeli prije Elena, a zbog toga u ELADI (Staroj Grčkoj) imamo nazive istih bogova na arijskom i semitskom jeziku. Različita pisma su stvorila toliko arijskih i semitskih jezika. Ovo nam samo potvrđuje da su na Levantu prije pojave Asiraca živjeli Hrvati jer i Asirci su bili Hrvati prije pojave semitizma.
Kako su se mijenjali nazivi bogova tako su se mijenjali i etnici, a iskonski etnik je bio Haravača koji je nastao od dvije sansktitske riječi hara i vača. Ne bih ovdje ulazio u semantiku ovih riječi, ali od naziva Haravača su nastali svi etnici na Levantu i Europi, a to Hrvati uopće ne znaju. Isto tako od naziva Čavaraha, koji je nastao čitanjem naziva Haravača sa desna na lijevo, nastaju etnici koji označuju Avare, Avale , Obre, Vlahe, Vlase, Vlaje, Vlače ili Olače. Ovoj kasti pripadaju Veni, Baši ili Volaki. Svi oni su bili Hrvati. Od ovih naziva nastaju imena i prezimena. Od svih novih naroda jedino su Harvati najbolje sačuvali dvoslogovne riječi kao tama, čama, rama, mara, tara, sama, čaša, kara, paka i tako redom.
Zbog toga mislim da je Hrvatima nužno objasniti kako su preko tuđeg pisma od etnika Harvač nastajali novi etnici. Vukovci tvrde da je hrvatski jezik slavenski, a ja tvrdim da su svi slavenski jezici nekad bili hrvatski. Latini su nametanjem kršćanstva Harvače nazvali Cer.veni, dakle, Her-veni. Kako oni nisu imali slovo za glas Č, oni su ga ispuštali i taj naziv se odnosio na Harvač-ane, dakle, Harvače jane. Na Alpama Romani su ih zvali Helveti, a Eleni su ih zvali zvali Kelti
Nametanjem kršćanstva Hrvatima, oni postaju Cervi jer je otpao sufiks JANA koji je označavao njihovu prijašnju religiju. Od ovoga naziva nastaje naziv Servi, a pod bizantskim vazalstvom Hrvati su nazvani Serbi jer su Bizantinci glas V pisali slovom B. Nema nikakve sumnje da je naziv Serbi pod Bizantom označavao Hrvate. Slično su Hrvati na Alpama nazvani As Calveni, dakle, Vas Calveni, što se odrazilo kao Sclaveni i Slaveni ili Slavini. Zbog ove spoznaje Haravače nazivam civilizacijom umjesto imperijem ili narodom. Hrvatskom narodu je danas ostao samo jezik haravača i neki običaji. Riječ ”običaj” znači ”obe kaste”.
Kao se mijenjao naglasak? On se mijenjao prelaskom na suglasničko pismo. Evo primjera: VARAHA = VARHA = VARH = VRH. Ovo je prouzročilo različite naglaske u hrvatskom jeziku, a mi od Hrvata danas tražimo da razumiju srbijanski naglasak koji je različit od hrvatske čakavske i kajkavske ekavice.
Ovdje bih završio sa napomenom da se Hrvati moraju odreći vukovice ili štokavske ijekavice jer ona čini Hrvate nepismenima. Naime, Hrvati ne znaju srbijanski naglasak. Isto tako svi hrvatski pravoslavci su kajkavski ekavci ili čakavski ikavci, osim najnovijih doseljenikja koji su govorili vukovicom u Bosni, a danas pokušavaju govoriti ekavskom štakavicom jer ih tako uči SPC, kojoj treba usput oduzet svu imovinu katoličke Crkve i zabraniti joj djelovanje u Hrvatskoj jer sve pravoslavne Crkve su državne ili autokefalne, a to izgleda ne zna marksistički Papa. Hrvatski Srbi su hrvatskog porijeklai, a mali broj ih je cincarskog porijekla. Njih prepoznajemo po prezimenima koji su nastali od nadimaka. Zločincima ih je napravila SPC.
Stvorimo hrvatski standardni jezik u duhu kajkavske ekavice i čakavske ikavice i jekavice. Hrvati ni danas na znaju da je čakavica bila i ekavska mada njom i danas govore Hrvati čakavci na obe obale Kvarnera i otocima. To nam samo dokazuje da su hrvatski kajkavci nekada bili čakavci, a pod okupacijom latiniziranih Franaka su postali kajkavci. U Dalmaciji ”kaj” znači ”kao”. Ime Kajo označuje sunce, a po tvorbi je osmanlijski.
Srećko Radović
