Apropos Nataše Kandić i nedavnih objava o njoj u svezi njezinih malverzacija u REKOM-u, nije zgoreg dodati još nešto o toj pokvarenoj i dvoličnoj osobi. Nataša Kandić je osvjedočenja i patološka mrziteljica svega hrvatskog i katoličkog.
Kad je naš slavni general Ante Gotovina oslobođen drugostupanjskom odlukom suda u Haagu zajedno s još jedni generalom slavne i pobjedničke hrvatske vojske Mladenom Markačem, ona je sva bijesna, goropadno ljutita davala intervju za srbijanske medije. Pritom je i Oluju i cijeli Domovinski rat nazivala rječnikom ratnog zločinca Vojislava Šešelja.
Za Natašu Kandić ne postoji niti jedna hrvatska, ni vojna, niti civilna žrtva rata. Jer, ona hrvatski narod mrzi svim srcem i iz dna duše,a srpske notorne laži, podvale i prijevare na račun Hrvata o izmišljenim i nepostojećim srpskim žrtvama Jasenovca, te Oluje i stare srbijanske združene mantre iz kuhinje SANU i SPC o Paveliću i Stepincu od 1941 – 1945, te o Tuđmanu i Gotovini u razdoblju od 1991 – 1995. drži kao i svi ostali i prikriveni ili neprikriveni velikosrbi kao sveto slovo u kalendaru. Hrvatsku svugdje naziva balkanskom zemljom, a ne srednjoeuropskom, ogorčena je protivnica nazivanja jezika Hrvata hrvatskim jezikom.Jednako tako je i neprijatelj i iracionalni mrzitelj Rimokatoličke crkve, smetaju je hrvatska kultura, tradicija, običaji, folklor…
Kao čelnica regionalnog REKOM-a od Soroseve love poslate na račun cijele organizacije REKOM, ona je neovlašteno prigrabila za svoju srbijansku centralu i golemi dio novca, što je bio pripadajući i podružnicama REKOM-a u državama bivše Jugoslavije. I u Documetni znaju pojedinosti o tome, ali javno nikad ni verbalno nisu izrekli ni riječ moralne osude Nataše Kandić, iako su svjesni da je na svoj račun pripisala golemi novac od Sorosevih donacija, koji nije bio namjenjen samo njenom beogradskom ogranku REKOM-a. Tom je neviđenom pljačkom materijalno oštetila i REKOM-ove filijale izvan Srbije, no oni beskičmenjaci o tome i dalje mudro šute. Neće se zamjerati beogradskoj vještici crnogorskog podrijetla Nataši Kandić. Neprijeporno je samo to da se Nataša Kandić i u ratu i u kiru svim srcem zauzima za muslimanske i albanske žrtve srpske vojne agresije. Srbijom su kružile godinama vijesti da je nakon što se rastala s prvim mužem Lazarom Stojanovićem, redateljem glasovitog i u Titovom kretenskom komunizmu inkriminiranog filma “Plastični Isus”, rađenom u vrijeme poznatoga crnoga vala jugoslavenske kinematografije, Nataša Kandić ušla u intimne i ljubavne veze s jednim Albancem islamske vjere i otuda se može razumjeti njeno kasnije suosjećanje za patnje i stradavanje naroda islamske vjere u ratu sa Srbima.
Prema Hrvatima i Hrvatskoj nikad u životu nije imala nikakvu vrstu ljudske empatije. Dapače, na svakom je koraku zlurado i zlonamjerno činila sve pometnuti bizantskim načinima laži, prijevare i podvale lažnu i izmišljenu krivnju za rat hrvatskoj državi i hrvatskom narodu. Nataša Kandić je u biti samo vješto kamuflirana i godinama maskrirana srbijanska četnikuša u srbijanskom NGO sektoru. To potvrđuje i serija njenih najmanje 50 izmišljenih i zacijelo nepostojećih “ratnih zločina”, koje je ta beskurpulozna srbijanska lažljivica i kradljivica pred očima cijelog svijeta željela zauvijek pripisati i natovariti kao željezni križ na leđa Hrvatima i Hrvatskoj. Nataša Kandić je zakleti i krvni neprijatelj Hrvata i Hrvatske na istoj razini s krvožednim psihopatom Vojislavom Šešeljem. Nema nikakve razlike između Šešelja i Kandićke u pogledu njihove bolesne mržnje prema svemu hrvatskom i katoličkom.
HOP