PREDSJEDNIK VLADE PLENKOVIĆ PONOVNO DEBELO LAŽE KAD JE U PITANJU ISELJAVANJE
Kao visoki hrvatski diplomat, opunomoćeni ministar i zamjenik veleposlanika, u Pekingu (NR Kina) i Dublinu (Irska) deset godina sam proučavao visoko uspješnu politiku tih država prema njihovim iseljenicima. O negativnom odnosu Republike Hrvatske prema hrvatskom iseljeništvu u zadnjih dvadeset i pet godina objavio sam veći broj članaka i eseja. Dakle, kad je riječ o ulozi dijaspore iz slabije razvijenih zemalja u pomaganju tim zemljama da ostvare velike razvojne skokove, imam deset puta više znanja i iskustva nego predsjednik Vlade Plenković i predsjednica države Kolinda Grabar – Kitarović zajedno.
Godine 1997. bio sam u najužem timu osnivača Ministarstva povratka i useljeništva Republike, u kojem sam godinu i pol dana obavljao dužnost pomoćnika ministra. Nakon godinu i pol dana predsjednik Vlade Zlatko Mateša me smijenio s te dužnost zato što sam počeo predstavljati opasnost za hrvatske gospodarstvenike kriminalce, koji su se bojali konkurencije hrvatskih poslovnih ljudi iz iseljeništva. Kratko vrijeme nakon moeg odlaska iz Ministarstva, Vlada je ukinula i Ministarstvo povratka i useljeništva.
Bio sam i član odbora koji je u Zagrebu 2014. organizirao jako uspješan Hrvatski iseljenički kongres. Inače, povratak Hrvata iz dijaspore u buduću samostalnu hrvatsku državu počeo sam zagovarati već 1973. godine u Australiji.
Osobno sam javno govorio kako ću se vratiti u Hrvatsku čim ona bude slobodna, jer se kao politički emigrant nisam mogao vratiti u Hrvatsku bez da u komunističkoj i Titovoj Jugoslaviji budem osuđen na dugogodišnju robiju.
Kad se 1990. kazala prva prilika, dok Hrvatska još nije bila slobodna, ja sam se u Hrvatsku za stalno vratio i odmah uključio u borbu za stvaranje, obranu i međunarodno priznanje hrvatske države.
Da ovdje ne nabrajam, sve što sam radio i pokušavao pomoći da se promijeni negativan odnos Hrvatske prema hrvatskoj dijaspori, još želim samo skrenuti pozornost na svoj članak u Hrvatskom tjedniku 2015. – Exodus Hrvata – u kojem sam točno predvidio što će se događati na tom području u idućih desetak godina. Naravno, predsjednica Kolinda Grabar – Kitarović i tadašnji premijer Zoran Milanović bili su neumoljivo nijemi i gluhi kad se upozoravalo na tu veliku opasnost.
PLENKOVIĆ JE TEŠKI DEMAGOG I LAŽLJIVAC.
Maloprije sam pročitao u jednom dnevnom listu kako je nakon sjednice Vlade u Čakovcu Plenković izjavio kako će se odlasci iz Hrvatske s vremenom smanjivati. Te odlaske Plenković je nonšalantno objasnio kao mogućnost slobode kretanja u Europskoj uniji. Plenkoviću to sasvim odgovara, jer je on zagovornik jedinstvene Europske države u kojoj će Hrvatska biti samo jedna mala i beznačajna provincija.
Stvarnost je zapravo sasvim drukčija. Zbog katostrofalne i pljačkaške politike, ali i neznanja hrvatskih političara kako treba upravljati državom, iseljavanja iz Hrvatske će se nastaviti, a, prema straživanju UN-a, do kraja ovog stoljeća Hrvatska će ostati bez još dva milijuna stanovnika. O nezamislivo katastrofalnim posljedicama za Hrvatsku, ako se istraživanje UN- a pokaže točnim, već sada bi trebala danonočno zvoniti sva zvona u Hrvatskoj.
Zaustavljanje iseljavanja iz Hrvatske moguće je jedino političkim rušenjem antihrvatske Vlade Andreja Plenkovića i odlazak bjelosvjetske predsjednice Kolinde Grabar – Kitarić.
KAO PREDSJEDNIK DRŽAVE STVORIO BIH UVJETE ZA POVRATAK POLA MILIJUNA HRVATSKA IZ SVIJETA
Kad bih bio izabran za predsjednika Republike Hrvatske, stvorio bih uvjete za povratak pola milijuna Hrvata iz svijeta i do sada neviđeni gospodarski procvat Hrvatske te vrlo visoki standard hrvatskog naroda u Republici Hrvatskoj.
Nažalost, medijsko i svako drugo sabotiranje, pa i diskriminacija, mene osobno i moje predsjedničke kampanje može se usporediti s najtotalitarnijim režimima u svijetu.
Iako se ne bojim umrijeti, vjerujem da se politička i gospodarska mafija koja uništava Hrvatsku ne bi ustručavala ni da me fizički makne iz predsjedničke kampanje, ako bi moj glas i moj program nekim slučajem došao do širokih slojeva hrvatskog naroda u RH, BiH i iseljeništvu.
Antun Babić
HOP
