Govor generalnog konzula mr. sc. Antuna Babića na svečanoj akademiji u povodu obilježavanja 15. obljetnice Oluje u Melbourneu 8. kolovoza 2010.
Dame i gospodo, Hrvatice i Hrvati,
Dozvolite mi da se na početku zahvalim organizatoru ove svečane akademije, ograncima Hrvatske demokratske zajednice u Viktoriji, što su me pozvali da kao predstavnik Republike Hrvatske budem nazočan na obilježavanju 15. godišnjice Oluje.
Dame i gospodo, prije nego što kažem nekoliko riječi o događajima vezanim za proslavu Dana pobjede i Domovinske zahvalnosti ove godine, dozvolite mi da i ovom prigodom, u ime Vlade Republike Hrvatske i hrvatskog naroda u domovini, ponovno istaknem još uvijek nedovoljno vrednovanu ulogu hrvatskog iseljeništva u stvaranju i obrani hrvatske države tj. Republike Hrvatske. Nema nikakve dvojbe da bez tadašnjeg zajedništva domovinske i iseljene Hrvatske, kao i bez pomoći koju ste i svi vi ovdje u ovoj dvorani dali Hrvatskoj u onim sudbonosnim vremenima, upitno je da li bi hrvatski narod danas slavio Dan pobjede i Domovinske zahvalnosti. Hvala vam na vašoj pomoći i ljubavi prema našoj lijepoj domovini Hrvatskoj.
Dame i gospodo, ove godine neću nabrajati nama svima poznate detalje koji su se dogodili za vrijeme pobjedničke vojno redarstvene akcije Oluja. Reći ću samo to da je 5. kolovoza 1995. godine završila najuspješnija vojna akcija u povijesti hrvatskog naroda u kojoj su u četiri dana hrvatski branitelji i domoljubi trajno otpuhali i porazili srpskog okupatora. Danas, međutim, želim se više osvrnuti na najnovije događaje i reakcije u Hrvatskoj u povodu 15-te obljetnice Dana pobjede i Domovinske zahvalnosti. U tom kontekstu citirat ću i izjave važnih hrvatskih političkih i vjerskih predstavnika. Tu želim naglasiti kako ovo što ću reći ne govorim u ime Ministarstva vanjskih poslova nego isključivo u svoje osobno ime.
Dame i gospodo, mi danas slavimo dan pobjede i ponosa i dan hrvatskih heroja, naših hrvatskih branitelja, čije smo časne predstavnike iz Zagreba imali priliku osobno vidjeti i ovdje u ovoj dvorani prije nekoliko mjeseci.
Danas mi ovdje izražavamo našu zahvalnost i pobjedničkim hrvatskim generalima i mudrom hrvatskom ratnom vodstvu na čijem je čelu stajao prvi predsjednik predsjednik dr. Franjo Tuđman, kojem ovih dana u Hrvatskoj priznanje za njegovu ključnu ulogu u stvaranju i obrani Hrvatske javno daju čak i njegovi dosadašnji najveći kritičari.
Evo što je prije nekoliko dana u povodu 15-te obljetnice Oluje napisao redovni kritičar dr. Tuđmana, novinar Jutarnjeg lista Davor Butković. Butković je priznao da bez dr. Tuđmana Hrvatska ne bi dobila rat protiv Srbije i Jugoslavije. Butković iznosi kako usprkos pritisku međunarodne zajednice, dr. Tuđman nije pristao na plan Z-4, jer bi taj plan dao Srbima toliko ovlasti u Hrvatskoj da bi trajno bila onemogućena samostalna politička budućnost Hrvatske.
Predsjednik Tuđman izišao je iz rata kao stvarni, veliki pobjednik, koji je Republici Hrvatskoj omogućio pretpostavke za pretvaranje u modernu i potencijalno uspješnu europsku državu, kaže Butković. Gledajući iz današnje perspektive, Tuđmanove ratne zasluge teško mogu osporavati i najžešći politički protivnici. Malo je vjerojatno da bi bilo tko drugi, osim Tuđmana, uspio pobjediti Srbiju i JNA, zaključuje Butković.
Pozitivni signali iz Domovine
Dame i gospodo, tijekom proslave Oluje u Domovini ove godine čuli smo puno ohrabrujućih riječi, koje su garancija da, usprkos određenim kontraverzama i pokušajima da se Hrvatsku vrati u prošlost, hrvatski narod neće dozvoliti vraćanje Hrvatske u bilo kakve nove ili stare Jugoslavije. Hrvatsku i Hrvate neće nitko i nikada više vratiti u ropstvo iz kojeg smo jedva izašli. Hrvatski je narod preskupo platio svoju slobodu i državnu samostalnost da bi dozvolio bilo kome da tu slobodu danas ozbiljno ugrozi.
Za tako razmišljanje nalazimo podlogu i puno znakova koji nam ovih dana dolaze iz Hrvatske prije i za vrijeme proslave Oluje.
Evo nekoliko primjera. Nekoliko dana prije proslave Oluje zagrebački poduzetnik Tomo Horvatinčić u Varšavskoj je ulici u Zagrebu na dizalicu stavio i podigao u zrak 40 metera dugački hrvatski barjak u znak zahvale hrvatskim braniteljima koji su oslobodili Hrvatsku. Tako nešto se Zagrebu još nije vidjelo od vremena proglašenja samostalne hrvatske države 1991. godine.
Na Dan Domovinske zahvalnosti na Oltaru Domovine na Medvedgradu u Zagrebu postavljen je originalan pobjednički barjak koji je 5. kolovoza 1995. godine razvijen na kninskoj tvrđavi. Taj 24 metra velik barjak čuva se u Vojnom muzeju u Zagrebu.
A sada Vam želim prenijeti nekoliko kratkih izjava koje su visoki hrvatski dužnosnici izrekli tijekom proslave Oluje.
Obraćajući se prvim hrvatskim braniteljima na obljetnici prvog postrojavanja postrojbe Prvi hrvatski redarstvenik u Zagrebu, ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko, rekao je, između ostaloga, slijedeće:
„Domovinski rat prijelomni je i najvažniji trenutak cjelokupne hrvatske povijesti. Nema nijednog čina, nijedne epohe ni vremena u našoj ukupnoj povijesti koja se može mjeriti s vašim činom, činom branitelja u Domovinskom ratu. Budite ponosni na sve što ste učinili. Prenosite taj ponos na sve vaše najbliže, na sve nas, na čitavu Hrvatsku. Upravio zahvaljujući vama, kao i svim hrvatskim braniteljima, posebice onima koji nisu više među nama, zahvaljujući vizionarstvu i odlučnosti prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, mi danas imamo Hrvatsku. Da nije bilo Oluje, ne bi bilo ni hrvatske države“, rekao je ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko.
Odgovarajući na izjave srbijanskog predsjednika Borisa Tadića o tome kako je Oluja bila zločin, predsjednica Vlade Republike Hrvatske Jadranka Kosor, nakon polaganja vijenca na grob prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana izjavila je „kako je u Oluji konačno vojno pobjeđena velikosrpska Miloševićeva politika i da bi bilo dobro da i u Srbiji toga konačno postanu svjesni“.
Premijerka je dodala kako je Hrvatska 1991. godine bila brutalno napadnuta, te da su iz Srbije kretali tenkovi koji su rušili hrvatske gradove i ubijali hrvatske branitelje i civile.
Mi smo pobjednici
Hrvatice i Hrvati, u zadnje vrijeme se među nama, i u nama, pojavljuje osjećaj razočaranja, nesigurnosti, strepnje i nemoći zbog nekih događaja i izjava u Domovini. Kao da sam počeli gubiti povjerenje u sebe i u ono što smo teškim mukama i uz velike žrtve stvorili. Ne smijemo dozvoliti da nas zastraše i bace u očaj nekoliko izjava ljudi koji nisu nikada željeli niti prihvatili hrvatsku državu. Imajmo povjerenja u sebe i apsolutnu većinu hrvatskog naroda u Domovini. Ne dozvolimo neprijatelju da kod nas izazove malodušje kakvo među nama nije vladalo ni onda kad nismo imali svoju državu i kad je izgledalo da ju nećemo nikada ni dobiti, jer su Jugoslavija i komunizam u istočnoj Europi izgledali neuništivi i nepobjedivi. Kao što znate mi smo ipak pobjedili. Zato se i danas moramo ponašati kao pobjednici, kao što smo se ponašali 5. kolovoza 1995. godine. Mi se ne samo moramo ponašati kao pobjednici. Mi jesmo pobjednici. To nam priznaje cijeli svijet.
Hrvat je bio gospodar svoje obale
Ovih dana čitam jednu krasnu i poučnu povijesnu knjigu o našoj hrvatskoj povijesti. Knjigu je napisao dr. Lovre Katić, a izdana je u Zagrebu 1938. godine u nakladi Matice Hrvatske. U toj knjizi dr. Lovrić iznosi jednu poruku koja je za nas Hrvate danas jako važna kao što je bila važna i u vrijeme ratova s Mlečanima prije 800 i više godina.
Opisujući stoljetne borbe Hrvata s Mlečanima na moru i uz hrvatsku obalu, dr. Katić bilježi:
„Hrvat je bio gospodar svoje obale, dok su ga vodili njegovi vladari. Bilo je i zlosretnih dana, kad je tuđin pobjedonosno plovio uz našu obalu, a to se je događalo redovno onda, kada je jedno pleme ili obitelj ili neki od poglavica stavio svoj interes iznad interesa čitavoga naroda. Dok su Hrvati bili kod kuće složni, nije Mlečanin bio siguran ni među svojim lagunima, a kamoli na dalekom moru“.
Dakle, poruka je da smo mi Hrvati uvijek bili pobjednici samo onda kad smo bili složni, što su pokazali i događaji iz vremena Domovinskog rata.
Da smo mi Hrvati pobjednici najbolje govori i mali, ali vrlo važan događaj koji se dogodio prošli petak u Generalnom konzulatu Republike Hrvatske u Melbourneu, a koji je prije naše pobjede u Oluji 1995. godine i prije stvaranja hrvatske države 1991. godine bio nezamisliv. Prošli petak u službeni posjet Generalnom konzulatu i meni kao generalnom konzulu Republike Hrvatske došao je predsjednika RSL-a, Udruge australskih ratnih veterana u Viktoriji, general bojnik David McLachlan. U jednosatnom razgovoru samnom general McLachlan je rekao kako je na pitanje nekih članova RSL-a, a među njima je bio i jedan Australac srpskog podrijetla, zašto je u travnju ove godine u središtu RSL-a u Melbourneu primio izaslanstvo Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata iz Hrvatske tim ljudima odgovorio: „Primio sam ih zato što oni nemaju nikakve veze s Drugim svjetskim ratom i zato što su se oni borili i u toj borbi pobjedili za slobodu hrvatskog naroda kao i za demokraciju u Hrvatskoj“.
Živimo u vremenu velike svjetske krize
Dame i gospodo, potrebno je reći kako živimo u vremenu velikih svjetskih promjena, velike globalne gospodarske i financijske krize i totalne neizvjesnosti kako će ovaj naš svijet izgledati u skoroj budućnosti. Mnoge države u svijetu, pa tako i Hrvatsku, zahvatila je gospodarska kriza. Ovih se dana puno piše i govori i o tome kako se danas i najjača država na svijetu, Amerika, nalazi u velikoj unutarnjoj gospodarskoj i društvenoj krizi, te da su tamo mogući i unutarnji fizički sukobi. No, ja sam duboko uvjeren da će Hrvatska, usprkos tim novim svjetskim previranjima, iz te krize u budućnosti izići čvršća i jača. Nemojte se dati zavarati i zastrašiti od onih kojima nije stalo do samostalne hrvatske države. Budite sigurni, ne može nestati država za koju se hrvatski narod stotinama godina borio i žrtvovao.
Dok mu živo srce bije
Dozvolite me da pred kraj ovog govora citiram završne riječi iz posebno poučne i domoljubne propovijedi biskupa Ante Ivasa u Kninu 5. kolovoza ove godine:
„Dok ovako zahvalno slavimo i molimo, kao da opet čujemo jeku one molitve što ju je u Katedrali pred jednom „Malom Gospom Marijom, izrekao veliki A.G. Matoš: „Majko, dok je srca bit će i Croatie“. I nemojte opet reći da je to bijeg u naivni i glupi romantizam, ili čak opaki nacionalizam. To je nasušna molitva: jer čovjek, jer narod je živ, tako i toliko dugo, ne dok mu hrašće bura vije, nego dok mu živo srce bije“.
Drage Hrvatice i Hrvati neka je hvala prvom predsjedniku Republike Hrvatske dr. Franji Tuđmanu na odlučnom i mudrom vodstvu hrvatskog naroda u onim teškim vremenima i hvala svim hrvatskim braniteljima koji su dali svoje živote za Hrvatsku. Zahvaljujući njima hrvatskom narodu još uvijek živo srce snažno bije.
Drage Hrvatice i Hrvati čestitam vam Dan pobjede i domovinske zahvalnosti te Dan hrvatskih branitelja.
