HOP

Vukić jasno dokazao kako Faktograf štiti laži o Romima u Jasenovačkom logoru

Faktograf.hr je postao produžena ruka facebook cenzure. Taj medij, portal (štoli?) provjerava točnost i istinitost znanstvenika i njihovih navoda?! Po kojoj logici? Evo i ja sad malo provjeravam tko su ti samozvani bogovi u njihovom imperssumu, pa sam naišla naravno na “Gong” i na neka imena koja u znanstvenom i stručnom svijetu ne znače baš ništa! Urednica tog faktografa dobiva nagrade zajedno s onim vulgarnim isprdkom Frljićem kojeg su stručno popljuvali u Austriji i Poljskoj, novinarka faktografa Ana Benačić je velika profesionalka iz lifestyle područja, Ana Brakus je visoko kvalificirana LGTBQI novinarka, Gabrijela Galić je takva faca da ju se zove na N1 tv, jer piše i u Novom listu, a Petar Vidov stiže direktno i neskriveno iz Pupovčevih “Novosti”. Ti levičarski novinarski lumeni su kvalificirani ocijeniti znanstvenike?


Meni je trebalo punih 5 minuta da razotkrijem izvor njihovih tzv. kvalifikacija.
Smjehotresno. 😂😎- piše magistrica Ingrid Runtić.

“Internetska stranica Faktograf spomenula me je u jednom tekstu pa sam im poslao sljedeći odgovor

Odgovornima u Faktografu

Poštovani,

Na vašoj stranici 6. kolovoza objavljen je članak „Nije točno da je u Jasenovcu ubijeno samo 1500 Roma“, autora A. B.

Iako je članak dosta smušen pa se ne zna zapravo na što se točno odnosi njegova ocjena „Ni F od fakta“, moram ipak reagirati jer sam spomenut u članku, kao i društvo kojem predsjedam.

Na dva mjesta u članku spomenut je Poimenični popis koji vodi Javna ustanova Spomen područje Jasenovac, sa 16.173 romske žrtve, a to je broj koji je u Uštici naveo i zastupnik Veljko Kajtazi. Iz članka je barem jasno da autor smatra kako je taj popis vjerodostojan i da može poslužiti kao mjerilo za ocjenjivanje tuđeg rada.

No koliko je malo pouzdan taj popis, pokazat ćemo na sljedećem primjeru koji je vrlo lako provjeriti. Dovoljno je otići na web stranicu Javne ustanove Spomen područja Jasenovca. Ondje se nalazi tablica s podacima iz popisa, prema kojima je u Jasenovcu u 1941. godini stradao 2261 Rom.

Vašeg autora A.B zamolio bih da nam objasni kako je to moguće, kad se Rome u Jasenovac počelo internirati tek U SVIBNJU 1942. godine. Nalog iz Ustaške nadzorne službe poslan je 18. svibnja 1942. godine, dakle četiri i pol mjeseca nakon što su ti nesretni Romi navodno poubijani u Jasenovcu.

Podatak kada su počela privođenja Roma u Jasenovac također nije teško provjeriti.

Inače, ta 1941. godina s popisa upravo je jedan od niza važnih razloga zašto treba sveobuhvatno istraživati Jasenovac, a ne oslanjati se na taj sumnjivi popis.

Na primjer, prema podatku s popisa, 1941. godine u Jasenovcu su navodno ubijene 10 462 osobe, a od toga su 3142 bili Židovi.

Prema pouzdanom pak popisu, napravljenom tih dana u Židovskoj bogoštovnoj općini u Zagrebu, u Jasenovcu su 1941. godine bila 1454 Židova. Ukupno je tada u logoru bilo oko 2000 zatočenika (prema dokumentima te prema svjedočenjima barem dvadesetak bivših zatočenika iz tog vremena).

Jasenovački logor je 1941. bio smješten samo na lijevoj strani Save (na suprotnoj, desnoj strani živjelo je pravoslavno selo Donja Gradina, sve do 14. siječnja 1942. godine). Dakle tijela tih 10 462 zatočenika, da su stvarno postojali i bili likvidirani, morala bi biti zakopana na području lijevo od toka rijeke Save. A tih posmrtnih ostataka nema, niti ih je bilo.

Već na primjeru Roma i Židova iz 1941. vidimo koliko je „poimenični popis“ JUSP Jasenovca lažan i potpuno nerelevantan kao izvor za bilo kakve „fakte“.

Istraživači u Hrvatskoj poput dr. Nikole Banića i dr. Mladena Koića otkrili su još tisuće drugih krivih upisa na tome popisu. Ljudi su stradali, nažalost, ali na drugim mjestima i državama, a neki su i preživjeli rat, umrli prirodnom smrću dugo nakon rata pa se opet još uvijek nalaze na „poimeničnom popisu“ ubijenih u Jasenovcu.

Slično je i s drugim izvorima koje navodite za svoje ocjene (Enciklopedija Muzeja holokausta u Washingtonu i demografska istraživanja Vladimira Žerjavića) pa na njih neću trošiti vrijeme.

U zapisu na Facebooku koji spominjete, napisao sam da je Jugoslavija 1964. godine radila veliki popis žrtava i da je nastojala postići što je veće moguće brojeve. Napisao sam da su za Rome popisali 1500 žrtava u Jasenovcu. Tu nisam bio posve precizan pa se ispričavam. Točan broj za Rome je 1471. Preslik tablice šaljem vam u prilogu.

Ipak, valja skrenuti pozornost da se na tom popisu nalazi čak 6850 „nacionalno neidentificirinah“, što je vrlo neobično i otvara prostor za mnoge manipulacije. Stoga je to još jedan dokaz da „poimenični popis“ JUSP Jasenovac (koji je nastao upravo na temelju ovog jugoslavenskog iz 1964.), ne treba uzimati kao vjerodostojan izvor za logor u Jasenovcu.

Prije bilo kakvih difamirajućih ocjena treba prionuti istraživanju logora u Jasenovcu na temelju dostupnih dokumenata i drugih izvora, kao što to kaže i u članku spomenuti kolega Danijel Vojak. I pri tome treba jasno razlikovati događaje u Jasenovcu, od onih na drugim dijelovima Hrvatske ili u drugim zemljama.

Sve to upravo radi naše društvo, koje bez razloga nazivate „revizionističkim“. Ali neka vam bude. Mi možemo reći da smo ozbiljno društvo, ozbiljnih ljudi koji uz relativno skromna sredstva ulažu velik rad i trud u potrazi za relevantnim podacima, dokumentima, memoarskim zapisima, izjavama datima pred različitim institucijama, fotografijama, itd. Skupljamo sve što nas može približiti realnoj slici zbivanja u Jasenovcu.

Zato smatram da su navodi u vašem članku netočni i zahtijevam da ga maknete sa svoje stranice.

Usput, ne bi bilo zgorega prije pisanja članaka kontaktirati one o kojima se piše i zatražiti njihovu stranu priče. Taj osnovni, a jednostavni novinarski alat pomogao bi vam da nešto naučite, a i izbjegnete neugodnosti i blamaže poput ove s Jasenovcem. Sigurno bi pomogao da članci ne budu otprilike na nižoj razini, u kategoriji žutog tiska. Pomoglo bi i kod naslova: kad napišete „ubijeno samo 1500 Roma“, ni to ne zvuči baš lijepo.”

S poštovanjem

Igor Vukić, predsjednik Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac

Zagreb, 6. kolovoza 2109.