Preobraženjski vašar i neojugoslavenstvo u Kistanjama 2019
Sinoćnjim vašarom u centru Kistanja, uz nastup pobjednika trubača u Guči, završeni su ovogodišnji Pri-obraženjski susreti.
Primjetno je da je ekipa koja priprema slavlje evoluirala. Sad, je li to privremeno ili trajno, vidjet ćemo. Nema više otvorenih provokacija, podizanja tri prsta, prigodnih majici s krajiškom tematikom i četničkih bendova.
Ekipa je postala nešto pažljivija.
Shvatili su da je lova u promociji “Bratstva & jedinstva”, te se osnivaju udruge i pokreću manifestacije koje će promovirati vrijednosti kako se nekad u Jugoslaviji lijepo živjelo.
IN je strogo alternativna scena, bendovi funk i soul ritma iz Beograda, gitarist Miroslav Tadić, ništa Jandrino jato i Baja Mali Knindža!
To se tek skrivečki negdje organizira da se nebi izazvao bojkot.
Da idu u korak s “vremenom”, potvrđuje i to da već nekoliko godina postoji manifestacija pod nazivom “Kistanjski zalasci sunca” gdje se preko kozmičke energije zazivaju duhovi i to hrvatsko-srpski druidi čine već petu godinu.
Lova nije problem, čim je tematika uključiva i nostalgična, institucije i ustanove naše duboke države to obilno financiraju.
To su isti oni o kojima sam pisao da žele ovdje promovirati “ekumenski turizam” pod okriljem sinkretizma. Bože sačuvaj!
Osnovana je i jedna nova udruga “Verige” koja ima za cilj oživjeti uspomene na Bratstvo & jedinstvo naroda u Jugoslaviji.
Opet mix ekipa, četiri žene iz Kistanja, Vijasinovića, Škabrnje (zamislite) i Zadra.
Njima je zajednička crta željeznička pruga Knin – ZADAR. Afitmacija zavičaja i kad se nikoga nije pitalo za nacionalnost, kad je cvjetalo tisuću cvjetova. KO BAJAGI!
Tko će to medijski promovirati, pogađate, ocvali cvijet neojugoslavenstva “na ovim prostorima”, novinarka Davorka Blažević.
[http://tris.com.hr/…/zene-s-pruge-ozivljavanje-uspomena-i-…/](https://l.facebook.com/l.php?u=http%3A%2F%2Ftris.com.hr%2F2019%2F08%2Fzene-s-pruge-ozivljavanje-uspomena-i-unosenje-zivota-na-zeljeznickom-kolodvoru-bukovicke-metropole%2F%3Ffbclid%3DIwAR0Zz75oO9LtYbCu6Wb_jPjUvpzNG8xVjhLwhcIdPoUV5ONYrwwPmT8eUEI&h=AT05kwPX478dOmEHOMduOpXERw9o718fV0CHQwS1yuaoqAo_dQAhpauXh50lmKOKCfUoYB03COeLZWsERudPPtAyCT3zkOGMhQvFVYs2mZwYqbpI7MSM8Raqx-_1gEDp7KYtrYFPhHVxiJ_3oj4aZGURE9mech3rQw)
Zašto ovo pišem i do kojeg sam zaključka došao?
Slušajući sinoć eho trubaća iz Guče i melos Bore Drljače, sjetih se Thompsona i stotinu poruka koje ovih dana dobih preko raznih kanala da okačim sliku “Za dom spremni”!
Tu nemam nikakve dileme. Poštujem HOS i njihovu žrtvu i bez obzira na Plenkovićeve komisije, to mi je u srcu ucrtano!!!
Dakle ovim kistanjskim poučkom vidimo: pobjednicima u ratu kazne i zabrane, poraženima sponzorstva i pokroviteljstva.
Po tome nam definitivno nema ravnih u svijetu!
Sjetih se i kako se bezdušno ovih dana kopa po vukovarskim ranama i nasilnom nametanju ćirilice u Gradu Heroju!
Ne nisam bio uzvanik sinoć, kao i nikada dosad. Bogu hvala što me taj kalež mimoilazi.
Proglašavan sam remetilačkim faktorom ukupnih odnosa samo zato jer sam bez zadrške i diplomatskog rječnika opisivao viđeno stanje i posljedice koje to stanje izaziva.
I da, ostat ću uvijek isti. Kao u Grašinoj pjesmi.
Nakratko sam čuo sastav sponzora: NP KRKA, Šibensko-kninska županija, Geomapa Drniš, Pectus Perković, Restorani Burnum Kistanje i Visovac Skradin, Pekara Kistanje i caffe-bar Deja Vu, SDSS, općine Kistanje i Ervenik i plejada parapolitičkih organizacija Srba u Hrvatskoj kao što su SNV, Prosvjeta Zagreb, Vijeće SNM županije Šibensko-kninske, zatim Ured Vlade RH za nacionalne manjine – kao potvrda Bratstva & jedinstva!
Kada smo mi obilježili 20 obljetnicu doseljenja Janjevaca u Kistanje 1997 – 2017, unatoč garanciji predsjednika Sabora G.Jandrokovića da će jedno ministarstvo ili Hrvatski Sabor biti pokrovitelj naših svećanosti – odlučili su da pokroviteljstvo nosi Državni ured za Hrvate izvan RH s visinom financijskog pokroviteljstva u iznosu od 20.000 kuna.
Po njihovom shvaćanju izgleda da su Hrvati u Kistanje došli tek privremeno?
Odnos se zrcali u konkretnoj brojci:
Dvadeset godina = 20.000 kn.
Zaključak:
Naša Duboka država je na svome vrhuncu moći. Stečene pozicije se čuvaju kao u rovu.
Bilo kakva aktivnost, npr referendum, koji će to nastojati poremetiti ili dokinuti, nailazi na strahoviti otpor.
Ja se ne mogu suglasiti s ovim stanjem i primjećujem da postajem pomalo osamljen.
Neka je tako, Bog će sve iznijeti na dobro.
Ja sam unatoć svemu optimist.
Uvijek ću se zalagati za poštivanje svačijeg ljudskog dostojanstva bez obzira na razlike u nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti ili političkim preferencijama.
Međutim nikada neću pristajati na trule kompromise, trule i nasilne ekumenske pokušaje kojima svjedočimo kod nas u zajednici.
Hrvatska u koju vjerujem će jednoga dana ipak prodisati i tome ću uvijek davati podršku.
Dok osjećam bilo svoga hrvatskog naroda, govorit ću i pisati u stilu: ČOVJEK PIŠE KAKO DUŠA DIŠE i nikada neću pristati uz bilo koju primjesu neojugoslavenštine ma štogod to značilo i nudilo!!!
(Roko Antić)
