Ponukani stalnim prozivanjem našeg turizma i optuživanjem naših ugostitelja u tri medija,: 24 sata, Indexu i Jutarnjem listu, odlučili smo se na put u Rim, grad koji je nekada bio centar svijeta, a danas je vodeći turistički centar svijeta; da provjerimo kako to izgleda u jednom organiziranom turističkom središtu.
Promet je opće ludilo i treba znati preživjeti u gradu sa vlastitim vozilom. Preporučamo prijevoz zrakoplovom do ove destinacije, manje je živciranja i stresa.
Sam centar pun je afrikanaca, arapa, kao da smo došli na Bliski istok. To nas je odmah začudilo.
https://m.facebook.com/story.php?story_fbid=2269622989796588&id=795074627251439
Grad je pun vojske, kao da ste došli u ratnu zonu. Četri do šest vojnika naoružani Hecklerima, plus pištolji, svi su u sustavu veze.
Dvije ophodnje svugdje, ovo smo slikali iz daljine, neprimjetno…
Potpuno izmješani grad, afrikanaca, arapa, azijata , svi su već domaći, svi govore talijanski.
Cijene?
Rižoto, špageti bolognese, dvije pive 0.4 i boca vode gotovo 80 eura u prosječnom restorančiću kakvih je milijun…
Kava s mlijekom od dva do četri eura, Mohito smo platili osam eura. Znači pića su pristupačna, ali hrana baš i nije jeftina. Za jedan prosječan ručak 600 kuna…Pizza od 7 pa do 15 eura, što se čini jedino pristupačno jelo, ali ni blizu dobra kao kod nas.
Karta za obilazak, sikstinske kapele i muzeja košta 75€. Ako vas je više treba vam pravo malo bogatstvo…
U crkvu sv. Petra može se besplatno ali je nemoguće doći do nje…
Ono čega kod nas nema je veliki broj pušaka i vojske po trgovima. Turistima je puno ugodnije bez takve atmosfere. Za Rim vam treba i značajno dublji džep. Usluga nije značajno bolja, a sva ulagivanja ugostitelja i turističkih radnika znatno isprazne džep, u tome su Talijani maheri, a uvežena radna snaga djeluje komično u ovoj situaciji…
I na sitnice se brzo potroši 100-200 eura. Bez par tisuća eura u Rim je opasno putovati, džeparac se brzo isprazni.
HOP
